Joj, Kolindo, ustašovanje u Crkvi? Kako to?

Katolička crkva u Republici Hrvatskoj još jednom skandalizira našu javnost jer promovira ustaštvo. Prior (što je reći glavar) dominikanskog samostana u Splitu o. Luka Prcela na misi koju je jučer prenosila Hrvatska radiotelevizija (redovni prijenos nedjeljom) kazao je kako “nikako ne može oprostiti” predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović njezinu izjavu da Nezavisna Država Hrvatska nije bila nezavisna i da je bila zločinačka, a predsjednica Grabar-Kitarović mu je ubrzo odgovorila na Facebook profilu da ona njemu njegovu izjavu oprašta te da se treba okrenuti budućnosti. Joj, Kolindo, pa kako to, ustašovanje u Crkvi? Dokle?

Prcela je u propovijedi rekao kako “ne može podnijeti kad netko njegov narod udara bez razloga”, pogotovo “da mi sami po sebi pljujemo”.

“Evo sada se nalazimo u mjesecu svibnju, u subotu će se ići na Bleiburg. Zaboravili smo da smo bili ta žrtva. Ja ne mogu nikako oprostiti ovo što je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da je hrvatska država, Nezavisna Država nije bila nezavisna i da je bila zločinačka. Tko ti kaže da je današnja hrvatska država nezavisnija od one koja je bila od 41. do 45.?”, rekao je Luka Prcela.

“Ako je morala to reći pred Amerikancima, onda postavljam njoj pitanje, a zašto nisi rekla pa nismo mi Hrvati bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. Pa nismo mi bombardirali ni Dresden ni Hamburg. Koga smo mi zapravo ubili izvan svojih granica? Ma dosta više da sami po sebi pljujemo. Dosta više što se događalo kroz ovo proteklo vrijeme za vrijeme ove dvojce predsjednika koji su bili, možemo kazati, predsjednici antihrvatske države.”

Provincijal Gavrić bi nas želio uvjeriti da bismo trebali imati razumijevanja za prolupale živce njegova subrata oca Prcele jer je bio ”proganjan u prošlom totalitarnom režimu”. Osim toga nam farba oči tvrdnjom da poglavari, dakle on sam ili splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, ne mogu ”kontrolirati” problematična svećenika. Jasno je da se ne može predvidjeti zloupotreba oltara ili propovjedaonice, ali se zna kako postupiti s ljudima koji su recidivisti u opakom nacionalizmu i furioznom reklamiranju ustaštva

Oglasio se priopćenjem i Odjel komunikacija HRT-a koji je izdao kratko priopćenje kojim se odgovara svima koji su zatražili komentar:

”Poštovani,

zahvaljujemo na vašemu javljanju i zanimanju za Hrvatsku radioteleviziju. Obavješćujemo vas da stavovi i mišljenja koji se prenose u izravnim radijskim i televizijskim prijenosima ne izražavaju stavove i mišljenja Hrvatske radiotelevizije.

Hrvatska radiotelevizija osuđuje svaki oblik govora mržnje i ograđuje se od takva govora.

S poštovanjem,
Hrvatska radiotelevizija.”

Osim što treba kazati da se HRT neadekvatno ograđuje od dominikanca Prcele jer ono njegovo ustašovanje ipak nije bio ”govor mržnje” (što ne znači da taj čovjek ne mrzi), sasvim sigurno se može kazati da su na HTV-u trebali biti upoznati s činjenicom da taj isti Luka Prcela obilato hvali Antu Pavelića na svojim misama, pa HTV nije nevin u cijeloj ovoj aferi i nikakvo naknadno pametovanje ili ograđivanje ne mogu odagnati sumnju da nisu mogli pretpostaviti što je Prcela kadar izvesti.

Od svojeg subrata se na neki način ogradio i provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Gavrić, koji je rekao da je Prcela iznio ”osobno razmišljanje” koje ”nije stajalište provincije”.

Rekao je još i ovo: ”Svećenik izgovara svoju propovijed prema savjesti i nitko njemu nadređeni, niti biskup niti provincijal, ne može određivati niti kontrolirati što će propovjednik u pojedinoj propovijedi izreći”.

Sve dok Hrvatska biskupska konferencija, onako kako se oglasila 1. svibnja 1995. u povodu 50. godišnjice završetka Drugog svjetskoga rata kada se izjasnila za oprost i za pomirenje sa Srbima i drugima, dakle, cjelokupno i jasno, bez uvijanja, ne javi pismom u kojem će konačno osuditi ustaše, Antu Pavelića i zločinačku NDH, i to nabrajanjem svih njenih stratišta, od Jasenovca na dalje, ostat će otvoren prostor djelovanja za raznorazne prcele i urednike nacionalnih medija, predvođenih HTV-om, koji će se ”iznenađivati” i ”ograđivati” zbog ustašluka na ekranima

Stajalište je Hrvatske dominikanske provincije da se u propovjedima u crkvi tumači Božja riječ, poziva na pomirenje i zajedništvo te da oltar ne smije služiti za politička razračunavanja bilo koje vrste.

”Znajući za rane o. Luke Prcele koje nosi kao svećenik koji je bio proganjan u prošlom totalitarnom režimu, svakako ću o sadržaju izrečene propovijedi razgovarati s njim u duhu kršćanske ljubavi”, stoji na kraju priopćenja koje je u ime Hrvatske dominikanske provincije objavio provincijal Anto Gavrić.

Provincijal Gavrić bi nas želio uvjeriti da bismo trebali imati razumijevanje za prolupale živce njegova subrata oca Prcele jer je bio ”proganjan u prošlom totalitarnom režimu”. Osim toga nam farba oči tvrdnjom da poglavari, dakle on sam ili splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, ne mogu ”kontrolirati” problematična svećenika. Jasno je da se ne može predvidjeti zloupotreba oltara ili propovjedaonice, ali se zna kako postupiti s ljudima koji su recidivisti u opakom nacionalizmu i furioznom reklamiranju ustaštva.

Laž je, naime, da Anto Gavrić i Marin Barišić ne znaju za sklonost oca Prcele Anti Paveliću, ustaškom pokretu i tzv. NDH. I teško će povrijediti kršćanski moral i kanonsko pravo ako Prcela prođe samo s blagom usmenom opomenom.

Ustašovanje u hrvatskim crkvama nije novost. Ono je dio općeg folklora u kojem se ustaštvo redovno reklamira u katoličkim tiskovinama, ali i u televizijskim emisijama poput ”Bujice” agitatora i osuđenog narkodilera Velimira Bujanca, odnosno na trgovima i ulicama.

Valja jasno i glasno reći: 10. travnja 1941. na vlast su u Hrvatskoj došli ne bezbožnici nego ustaše, od kojih su većina bili deklarirani katolici. Uz njih je stao zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac koji je poveo cijeli episkopat i veći dio klera, pa tako i katoličkog puka, uz tu nacifašističku marionetsku konstrukciju nazvanu NDH.

Valja jasno i glasno reći: 10. travnja 1941. na vlast su u Hrvatskoj došli ne bezbožnici nego ustaše, od kojih su većina bili deklarirani katolici. Uz njih je stao zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac koji je poveo cijeli episkopat i veći dio klera, pa tako i katoličkog puka, uz tu nacifašističku marionetsku konstrukciju nazvanu NDH

Prcela očito nije jedini koji vjeruje da je Katolička crkva u Hrvatskoj bila i do danas ostala na strani ustaškog pokreta. Je li to uvredljiva laž? Kako za koga. Čuli smo Kolindu Grabar-Kitarović, ali nismo čuli provincijala Gavrića ni nadbiskupa Barišića. Katolički Hrvati bili su i ostali za hrvatsku slobodu. To je nesporno. Oni koji danas žele malo ”popraviti povijest” kazat će da je tadašnje katolike ustaštvo bilo zanijelo nekoliko tjedana, a sadašnje tuđmanovština neke od njih nešto dulje. Te da i dalje uče sanjati o slobodi i slobodnijoj vlasti želeći da bude demokratskija.

To da se ustaštvom Katolička crkva zanosila svega nekoliko tjedana je velika laž: valja pogledati, na primjer, svježu doktorsku dizertaciju, sada i knjigu, Petra Macuta ”U sjeni križa, samokresa i noža – Katolički tisak u NDH” (Split, 2016.), pa će se vidjeti da se Crkva držala ustaša kao pijan plota sve do kraja rata. Nastavila je točiniti i nakon kraja organizirajući bijeg Poglavnika u Argentinu i njegov život tamo (o tome nešto znam).

Sve dok Hrvatska biskupska konferencija, onako kako se oglasila 1. svibnja 1995. u povodu 50. godišnjice završetka Drugog svjetskoga rata kada se izjasnila za oprost i za pomirenje sa Srbima i drugima, dakle, cjelokupno i jasno, bez uvijanja, ne javi pismom u kojem će konačno osuditi ustaše, Antu Pavelića i zločinačku NDH, i to nabrajanjem svih njenih stratišta, od Jasenovca na dalje, ostat će otvoren prostor djelovanja za raznorazne prcele i za urednike nacionalnih medija, predvođenih HTV-om, koji će se ”iznenađivati” i ”ograđivati” zbog ustašluka na ekranima.

Jer ovo što imamo sada, a to je nivelacija ratnih i poratnih zločina s tendencijom da se, što se već prima i u Crkvi, zločini komunista predstave kao ”genocid nad hrvatskim narodom” (Sedlar, Hitrec i drugi) i učine većima, sveobuhvatnijma i strašnijma od zločina ustaša, samo ohrabruje one koji žele poražene pretvoriti u pobjednike.

I ovaj će tjedan HTV čak dva puta viknuti ”partizani – predajte se!” Ova antikomunistička histerija koja se pokriva demokracijom i u odsustvu bilo kakvog sadržaja izjednačava s njom, u suštini služi da sakrije temelj onoga što se ovdje naziva demokracijom, a predstavlja manje ili više ogoljeni nacionalizam.

Dakle, nije Prcela, koji sinoć nakon svega ponavlja da je NDH ”bila legalna i legitimna država” te da ”ne može prihvatiti državu na čijem bi čelu bili Mesić ili Josipović”, izoliran slučaj, nije eksces, nije tragikomična pojava.

Anto Gavrić, i Marin Barišić, i Kolinda Grabar-Kitarović, i ostali manekeni desne vladavine koja ruje po hrvatskoj utrobi, i vodstvo HRT-a, ne samo HTV-a, svi su oni odgovorni za civilizacijski sunovrat kojem svjedočimo i za međunarodnu sramotu kojoj smo izloženi. Užas nije počeo koalicijom HDZ-a i Mosta. Ali možda može prestati završetkom iste

On progovara u ime te Crkve koja neće osuditi ustaštvo i koja je uz Karamarkovu franšizu. On je, dapače, predstavnik one Hrvatske koja jučer nije željela doći na proslavu Dana oslobođenja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu: Kolinde Grabar-Kitarović koja deložira Tita, a ostavlja zločina Tuđmana, Tihomira Oreškovića koji na blesimetru mora čitati rečenicu osude jer su gazde iz State Departmenta došle u kontrolu, Karamarka i Petrova koji žele ušutkati antifašističkog predsjednika Mesića i, naravno, Reinera koji želi vratiti ustaški naziv Saboru dok okupljanje u Jasenovcu naziva ”proslavom”, poput Kolinde koja to čini čak dva puta u istoj minuti, a gdje drugdje nego na HTV-u?

Svaki oblik ekskluzivnog nacionalizma, ksenofobije, rasizma, antisemitizma, militarizma… uključujući i opravdanje kvislinštva, a svjedoci smo da se javljaju, nosi u sebi neki od elemenata koji u povoljnim uvjetima može prerasti u fašizam. Ti opći uvjeti mogu biti vezani i za ekonomsku krizu i za ideološku promjenu odnosa snaga u Europi i svijetu…

Uvijek je problem u političkoj eliti, u vrijednostima koje zastupa, u odnosu koji ima prema ovim pojavama. Ako za manifestiranje ovakvih stanovišta kaže da predstavljaju demokratsko pravo na izražavanje svog mišljenja, što smo imali prilike čuti, onda je njena odgovornost i kada one ojačaju.

Zaključno, i Anto Gavrić, i Marin Barišić, i Kolinda Grabar-Kitarović, i ostali manekeni desne vladavine koja ruje po hrvatskoj utrobi, i vodstvo HRT-a, ne samo HTV-a, svi su oni odgovorni za civilizacijski sunovrat kojem svjedočimo i za međunarodnu sramotu kojoj smo izloženi.

Užas i neoustaška histerija nisu počeli koalicijom HDZ-a i Mosta. Ali možda mogu prestati završetkom iste.

Još tekstova ovog autora:

• Želi li HBK biti dionikom smrti ili života?
• Evo zašto je Porfirije molio za stradale u Vukovaru
• Čemu 30 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj?
• Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH
• Potrebno nam je manje nacionalno kršćanstvo, a više osobno
• Poruka iz sela koji odumire i pamti mojega brata heroja
• Jedna mala, a ujedno i ogromna sarajevska Porfirijeva gesta
• Maja Lukač-Stier lupeta o ”bleiburškom genocidu”
• Porfirije smatra da se Crkva ne može poistovjetiti s narodom
• Važno: mit o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu ruši baš SPC!

» Svi tekstovi ovog autora