Jasenovac na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, 22. travanj 2016.

Dragi prijatelji, poštovane građanke i građani,

Neposredni povod ovom skupu je bojkot službene komemoracije na koji su se odlučili Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće, Savez antifašističkih boraca i Antifašistička liga.

Kad je krajem 2000. godine, nakon 11 godina naših nastojanja, ovom trgu vraćeno ime Trg žrtava fašizma, nisam mislio da ćemo se više ikada zbog sličnih razloga i sličnih prijepora izazvanih u hrvatskom društvu okupljati na ovom trgu.

Zašto su se Koordinacija židovskih općina, Srpsko narodno vijeće i organizacije antifašista odlučile da ne prisustvuju na službenoj komemoraciji? Ta odluka nije bila laka i ni jedna od organizacija nema od te odluke nikakve koristi.

Prvi potpredsjednik Vlade nedolazak na službenu komemoraciju naziva politizacijom žrtava i jeftinim dnevnim politikanstvom, drugi potpredsjednik Vlade izjavljuje da zbog tog nedolaska ”pate žrtve Jasenovca”, a predsjednik Sabora optužuje one koji bojkotiraju službenu komemoraciju da ”rade podijelu na kostima žrtava”.

S ovog mjesta možemo upozoriti političare koji su na vodećim pozicijama vlasti u Hrvatskoj danas da je najbesramnija politizacija žrtava Jasenovca i jeftino politikanstvo upravo prešučivanje političkog konteksta koji je do tih žrtava doveo. Jer žrtve Jasenovca i ostalih ustaških logora nisu žrtve prirodne nepogode, pa čak ni osvete. One su žrtve politike i ideja koje su vladale u NDH, a čiji otvoreni apologeti sjede u današnjoj Vladi RH.

S ovog mjesta možemo upozoriti političare koji su na vodećim pozicijama vlasti u Hrvatskoj danas da je najbesramnija politizacija žrtava Jasenovca i jeftino politikanstvo upravo prešučivanje političkog konteksta koji je do tih žrtava doveo. Jer žrtve Jasenovca i ostalih ustaških logora nisu žrtve prirodne nepogode, pa čak ni osvete. One su žrtve politike i ideja koje su vladale u NDH, a čiji otvoreni apologeti sjede u današnjoj Vladi RH

Razlog nedolasku na službenu komemoraciju je istovjetan razlogu zbog kojeg smo se mi danas okupili ovdje. Da upozorimo na niz konkretnih događaja u posljednjih pola godine, na odnos Vlade prema tim događajima i na opasne promjene u hrvatskom društvu koje se događaju kad se ekscesi ekstremista počinju doživljavati kao legitimna politička opcija.

Tu opasnost osjeća sve više ljudi u hrvatskom društvu. Večeras Kulturnjaci 2016. organiziraju u petnaestak gradova diljem Hrvatske čitanje dijelova eseja Umberta Eca, Ur-fašizam.

U njemu Eco navodi desetak karakterističnih pojava i trendova u društvu (zapravo 14, ali neke se preklapaju) koji, prema Ecu, trebaju biti signal za uzbunu kad se pojave i prepoznaju jer svaka od njih potencijalno služi kao osnova oko koje se fašizam može ”kristalizirati“.

Jedna od njih je antiintelektualizam, gdje je poticanje kritičkog mišljenja krajnje sumnjivo kao izdaja tradicionalnih vrijednosti, a kultura dobra samo dok promovira nacionalizam i nacionalističko-povijesne mitove.

Druga je potreba za neprijateljem, jer tek kroz postojanje neprijatelja nacionalisti ostvaruju pravi, isključivi, nacionalni identitet. Idealni neprijatelj je onaj koji se može identificirati i kao unutrašnji i kao vanjski; takvim stavovima rasizam, šovinizam i ksenofobija prirodan su izbor.

Zatim antiindividualizam i kult naroda i vođe – oca nacije, kome dugujemo poslušnost, a on nas oslobađa odgovornosti vezano za samostalno donošenje odluka.

Među takve upozoravajuće pojave vrlo bi se skladno uklopio potpredsjednik parlamenta koji maršira na čelu gomile koja urla ”Za dom – spremni“ i upada u Agenciju za elektronske medije da bi zastrašili članove Vijeća za elektronske medije koji su se usudili kazniti Z1 s tri dana zabrane emitiranja zbog eklatantnog govora mržnje i poticanja na nasilje od strane novinara te televizije Marka Juriča.

Ili postupak ministra kulture koji umjesto da poslije tog događaja traži smjenu potpredsjednika Sabora traži smjenu Vijeća za elektronske medije.

Ili postupak dijela Vlade prema intendantu riječkog kazališta čije kazalište i publiku mora policija čuvati od nahuškanih ”kritičara“ koji pozdravljaju fašističkim pozdravom i otvoreno prijete i sprovode fizičko nasilje. Gdje Vlada ni jednom riječju ne osuđuje to nasilje nego – intendanta!

Nije ništa novo da je mnoge ljude moguće homogenizirati raspirujući strahove i netrpeljivost prema drugim i drugačijim. Pošto je to moguće uvijek će se naći političara koji će na tako induciranim strahovima i mržnji homogenizirati svoje birače

Ili fizički nasrtaj na novinara zbog njegovih satiričnih tekstova nad čime se vlast generalno zgraža ali konkretno proglašava da je novinar sam kriv što je svojim tekstovima izazvao fizički napad na sebe.

Ili svima poznato sramotno toleriranje skandiranja ustaškog pozdrava na nogometnim utakmicama.

Ili nereagiranje Katoličke crkve na stalno prisutnu blasfemiju gdje njeni vjernici crtaju simbol križa zajedno sa simbolom ustaške terorističke organizacije. Zadnji put prije par dana kad su takvim grafitima oskrnavljeni spomenici ustaškim žrtvama u Dotršćini. ”U“ s križem praćeno je grafitom kukastog križa jer za razliku od nekih hrvatskih povjesničara i nekih hrvatskih političara crtači tih grafita točno znaju o kakvoj se ideologiji kod ustaštva radi.

I tko dalje i tako dalje …

Nije ništa novo da je mnoge ljude moguće homogenizirati raspirujući strahove i netrpeljivost prema drugim i drugačijim. Pošto je to moguće uvijek će se naći političara koji će na tako induciranim strahovima i mržnji homogenizirati svoje birače.

Nije posebno čudno da kod takvih ljudi postoji ideološka naklonost prema režimima koji su se tim metodama služili u prošlosti. I to je poveznica između današnje politike dijela hrvatske Vlade i njenog, blago rečeno, nereagiranja na pokušaje nasilne i ideološki motivirane revizije povijesti.

Ja vjerujem da bi za veliku većinu onih koji su patili i stradali u Jasenovcu, od svake upaljene svijeće ili donesenog cvijeta bila neusporedivo važnija naša opredijeljenost i naša odlučnost da se suprotstavimo relativizaciji zločinačkog karaktera ideja koje su do njihovog stradanja vodile

Dapače, neki od njenih članova u toj reviziji vrlo aktivno sudjeluju. To je razlog zašto politika koja bi danas ograničavala medijske slobode i slobodu govora, koja bi danas uvodila nacionalno domoljubnu podobnost, koja bi odgoj osnivala na propisanim mitovima, a ne na kritičkom mišljenju pokazuje sklonost prema umanjenju zločinačkog karaktera ustaškog režima pa ako treba i falsifikatima, od raznih članaka i publikacija Društva za istraživanje trostrukog Jasenovca do Sedlar-Hitrecovog filma.

A što se tiče odavanja počasti žrtvama Jasenovca i ostalih ustaških logora iz Drugog svjetskog rata o tome možemo imati različita mišljenja i to se može učiniti na različite načine.

Ja vjerujem da bi za veliku većinu onih koji su patili i stradali u Jasenovcu, od svake upaljene svijeće ili donesenog cvijeta bila neusporedivo važnija naša opredijeljenost i naša odlučnost da se suprotstavimo relativizaciji zločinačkog karaktera ideja koje su do njihovog stradanja vodile.

Da se suprotstavimo zagađivanju današnje Hrvatske s najmračnijim dijelom njene prošlosti. I da danas branimo vrijednosti u čijoj obrani je i antifašizam nastao i bez kojih nema pristojne demokracije, bez kojih društva tonu u strah, a države u tiraniju.

Hvala.

(Govor Zorana Pusića, predsjednika Antifašističke lige RH, na skupu ”Jasenovac na Trgu žrtava fašizma, održanog u petak 22. travnja u Zagrebu).