Branimir Pofuk
Prepisujem s Facebooka, ili, kako se to tamo kaže, kradem rečenice koje je neku večer objavio moj prijatelj Krešimir Starčević:
“Ovo rijetko poistovjećivanje njegove ličnosti sa čitavom umjetnošću svjedoči o autentičnosti njegove inspiracije. Ova neslomljiva veza između njegovog cjelokupnog bića i umjetnosti same može se osjetiti svaki put kad njegov dodir proizvede zvuk. Taj zvuk nikad nije neutralan, bezličan, prazan. Toliko se razlikuje od svih drugih zvukova kao što se zvono razlikuje od buke ulice. To je rezultat neusporedivog intenziteta, plamena prožetog ljepotom… Njegova vrijednost i snaga počivaju u njegovoj mašti, u njegovom unutarnjem poimanju originalne muzičke slike. Njegovo izvođenje je uvijek kreativno, uvijek kao da ga je svirao sam skladatelj i uvijek kao da je bilo prvi put.” [Read more…]
Malo sam jutros, skupa sa svojim prijateljem i kolegom Davorom Vukovićem, sjetan i tužan jer se bliži kraju naše putovanje po tajanstvenoj i predivnoj zemlji drevne civilizacije, kulture i najsrdačnijih i najgostoljubivijih ljudi koje smo ikada sreli i upoznali. Prokrstarili smo Iranom uzduž i poprijeko. Bili smo u njenom pustinjskom srcu, nekoliko tisućljeća starom gradu Jazdu. 
Prva javna kampanja: Umjetničko nasljeđe Vera Dajht Kralj Dragi članovi, prijatelji i vi koji ćete to tek postati, 
Nisam baš neki revolucionar. Samo se trudim izgledati takav. U prosvjedima sudjelujem, volim vikati ”Dolje Vlada”, pišem protestna pisma, privatno i prostačim, na zgražanje žene i rodbine. 
