”Rušili smo mostove, pokazivali nerazumijevanje jedni za druge, okretali glavu od nepravde i nismo praštali drugima. Molimo za Tvoju snagu dok zajedno dolazimo da obnovimo našu namjeru da Ti služimo u jedinstvu.”
Tako je prije tjedan dana molilo oko 500 pravoslavnih, protestantskih, anglikanskih i starokatoličkih lidera na otvorenju generalne skupštine Konferencije europskih crkvi u velikoj dvorani Master centra na novosadskom Velesajmu.
Konferencija europskih crkava (KEK) je poznato ekumensko tijelo u kojem svojim članstvom sudjeluje 116 pravoslavnih, protestantskih, anglikanskih i starokatoličkih crkava iz četrdeset zemalja Europe.
Svrha mu je promicanje jedinstva i suradnje svih onih koji svoju vjeru temelje na Evanđelju Isusa Krista, ali i zajedničko nastupanje pred tijelima kao što su Europska unija i Vijeće Europe.
Funkcionalno gledano, KEK ima na pravoslavno-protestantskoj strani donekle sličnu ulogu kao Konferencija katoličkih biskupskih konferencija (CCEC) te one na određenim područjima plodonosno surađuju i redovito se konzultiraju o svim pitanjima prisutnosti i prakse kršćanske vjere u Europi
Funkcionalno gledano, KEK ima na pravoslavno-protestantskoj strani donekle sličnu ulogu kao Konferencija katoličkih biskupskih konferencija (CCEC) te one na određenim područjima plodonosno surađuju i redovito se konzultiraju o svim pitanjima prisutnosti i prakse kršćanske vjere u Europi.
Njihova suradnja je naišla na najveći odjek kada su ususret milenijskom slavlju i paneuropskom ekumenskom summitu kršćana u Grazu zajedno pripremili i na svim značajnim europskim jezicima objavili Ekumensku povelju za rast suradnje među crkvama u Europi (Charta Oecumenica).
Taj izuzetno značajan, sjajno koncipiran i za sve kršćane smjerodavan dokument je u prijevodu Jure Zečevića na hrvatskom jeziku izdala Kršćanska sadašnjost.
Dokument Charta Oecumenica su u travnju 2001. u Strasbourgu potpisali tadašnji predsjednik CCEC-a kardinal Miloslav Vlk te predsjednik KEK-a mitropolit Jeremije.
Dokument nakon uvoda sadrži tri međusobno povezane tematske cjeline: 1. Vjerujemo u jednu, svetu, Katoličku (opću) i apostolsku crkvu; 2. Na putu prema vidljivom jedinstvu crkava u Europi; 3. Naša zajednička odgovornost za Europu.
KEK svoju Generalnu skupštinu organizira svakih pet godina. Ove godine održana je od 31. svibnja do 6. lipnja u Novom Sadu pod tematskim naslovom ”Vi ćete biti moji svjedoci” (Djela 1: 8). Na logu izabranom za taj skup prikazan je veliki most s križem koji prelazi preko mora.
Najistaknutiji plenarni govornici na ovom skupu bili su kao domaćini poglavar Srpske Pravoslavne Crkve Patrijarh Irinej i episkop bački g. Irinej (Bulović), zatim patrijarh Mar Ignjatije Jefrem, predstojnik Sirijsko-jakobitske Crkve, nadbiskup canterberyjski Justin Welby, mitropolit zagrebačko-ljubljanski g. Porfirije (Perić) njemačka evangelička biskupinja Petra Bose-Huber i švedska luteranska nadbiskupinja Antje Jackelen.
Mitropolit zagrebačko-ljubljanski g. Porfirije je govorio o pravima vjerskih manjina te se posebno osvrnuo na srpski pravoslavni narod koji je manjina u Republici Hrvatskoj. Naglasio je kako usprkos razvijenoj zakonskoj regulativi postoje problemi vezani za inkluziju vjerskih manjina koji ponekad dobivaju i tragične razmjere
Jackelen je stekla svjetsku slavu kada je kao liberalna nadbiskupinja Uppsale bila sudomaćinom pape Franje na zajedničkom katoličko-luteranskom bogoslužju u svojoj katedrali u Uppsali prigodom obilježavanja početka petstote obljetnice reformacije u listopadu 2016.
Program novosadske konferencije je bio prikladno strukturiran u tri tematska dana: Dan posvećen Svedočenju svoje vere, Dan posvećen Gostoljublju (gostoprimstvu) kao kršćanskoj vrlini, a u svetlu aktualne migrantske krize u Europi, i Dan posvećen pravednosti i raspravi o tome koliko je ona prisutna u Europi i njezinim institucijama.
Među temama Generalne skupštine u Novom Sadu u središtu svih rasprava bile su budućnost Europske unije i uloga crkava u njoj. Osim toga se opširno raspravljalo i o pitanju migracija, progonstvu kršćana u Siriji i Iraku, slobodi vjeroispovijesti, klimatskim promjenama…
Patrijarh Irinej je u svom uvodnom govoru naglasio važnost jedinstva kršćana kako bi Europa mogla čuti Božji glas, ali je iskoristio tu prigodu apelom na sve crkve Europe da se zauzmu za prava progonjenog srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji i za zaštitu ugroženih srpskih crkava, manastira i velikog duhovnog i kulturnog blaga u kolijevci srpskog pravoslavlja.
Mitropolit zagrebačko-ljubljanski g. Porfirije je govorio o pravima vjerskih manjina te se posebno osvrnuo na srpski pravoslavni narod koji je manjina u Republici Hrvatskoj. Naglasio je kako usprkos razvijenoj zakonskoj regulativi postoje problemi vezani za inkluziju vjerskih manjina koji ponekad dobivaju i tragične razmjere.
”Potrebna je dobra volja. Čak iako imamo i primenjujemo europske zakone koji reguliraju prava manjina i daju potencijal da zajednica bude uvažena i prihvaćena, bez dobre volje s obje strane to neće biti sprovedeno do kraja i na najpotpuniji način”, zaključio je Porfirije.
Dosadašnji predsjednik KEK-a anglikanski biskup Christopher Hill je ukazao na činjenicu da je Europa puna katedrala, crkava i samostana, ali je očevidno da one nisu pune ljudi, te je aktualizirao pitanje kako evangelizirati Europu i donijeti radosnu vijest onima koji su na rubu društva, siromašnima i onima koji se osjećaju kao da ih je društvo zaboravilo.
Welby je svoj biblijski utemeljeni govor zaključio kako ”budućnost kršćanstva u Europi ne ovisi o vlastima, ni svjetovnim ni crkvenim niti se oslanja na vlastite vrline i posebne blagoslove, nego je budućnost kršćanske vjere zajamčena jer ovisi o Bogu koji je Isusa Krista uskrisio od mrtvih”.
Tema gostoprimstva je svestrano i stručno raspravljana, posebice s obzirom na izazovno pitanje migracijskih tokova iz Sjeverne Afrike i s Bliskog istoka, i traženju načina na koji sjeverna i zapadna Europa mogu pomoći južnoeuropskim zemljama koje nose najveći teret imigracije.
Nekolicina govornika naglasila je kako u vrijeme nacionalizma i populizma crkve moraju uložiti više truda da budu vjerne svom poslanju gradnje mostova i promicanju zajedništva u povezivanju ljudi svih nacija, svjetonazora, kultura i vjera.
Za mene osobno je u Novom Sadu najznačajniji bio osobni susret i razgovor s Justinom Welbyjem poslije njegova zapaženog plenarnog govora. Razgovarali smo o nekim zajedničkim vizijama, nadama i projektima za duhovnu obnovu starog kontinenta.
Nadbiskup Canterburyja Justin Welby je duhovni lider 85 milijuna kršćana anglikanske vjeroispovijesti.
Srpska javnost ga je tretirala kao medijsku zvijezdu jer je samo nekoliko tjedana prije dolaska u Novi Sad obavio globalno razvikano vjenčanje princa Harryja.
U našem osobnom susretu me je podsjetio na tri osobna prioriteta koji su središnja preokupacija njegova služenja.
To su, kao prvo, obnova molitve i duhovnog života na svim razinama. Drugo, zalaganje za pomirenje unutar crkve i poticanje cijele crkve u njezinoj ulozi pomiritelja, te kao treće da se ohrabri sve kršćane da budu svjedoci Isusa Krista.
Welbyjeva središnja tema u Novom Sadu je bio poziv – ”Budimo mirotvorci Europe”. Naglasio je kako u vrijeme nesigurnosti diljem kontinenta različite crkve svojom suradnjom mogu rušiti zidove koje drugi grade.
Tema gostoprimstva je svestrano i stručno raspravljana, posebice s obzirom na izazovno pitanje migracijskih tokova iz Sjeverne Afrike i s Bliskog istoka, i traženju načina na koji sjeverna i zapadna Europa mogu pomoći južnoeuropskim zemljama koje nose najveći teret imigracije
”Kada sam u Kristu postao sam jedno u obitelji koja se prostire po cijelom svijetu i nadilazi sve kulturne, jezične ekumenske granice opunomoćene Duhom koji ruši sve zidove podjela koje mi ljudi podižemo”, naglasio je Welby.
Govoreći o progonstvima, podsjetio je na vrijeme kada su on i njegova žena kao mladi laici puni kršćanskog entuzijazma krijumčarili Biblije u zemlje Istočne Europe.
Welby je svoj biblijski utemeljeni govor zaključio mišlju kako ”budućnost kršćanstva u Europi ne ovisi o vlastima, ni svjetovnim ni crkvenim niti se oslanja na vlastite vrline i posebne blagoslove, nego je budućnost kršćanske vjere zajamčena jer ovisi o Bogu koji je Isusa Krista uskrisio od mrtvih”.
Zaključno možemo sažeti da je KEK u Novom Sadu još jednom potvrdio kako europske crkve kulturološku, nacionalnu i vjersku raznolikost doživljavaju kao bogatstvo, a ne kao problem te kako dijalog nema alternative, te je s njim potrebno nastaviti na svim razinama kao i zajednički djelovati za dobrobit svih ljudi i na svim područjima ljudskog života.
Još tekstova ovog autora:
- Covid-19 kao duhovna poruka i ”veliki korektor”
- Treba izbjeći pogoršanje stvari i masovnu histeriju
- Dileme oko eutanazije: za ili protiv?
- Donald Trump treba što prije biti protjeran iz Bijele kuće
- Elie Wiesel: od Auschwitza do Nobela
- Od euroskleroze do euroeuforije HR2020
- Hrvatski velikani: jedan promašaj i jedan propust
- Naši izbori i Božji betlehemski izbor
- Jesu li europske vrijednosti ugrožene u Europi?
- Čudesan život i strahovito važna misija Branka Lustiga
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.