Čudna smo mi ekipa. Kada smo nakon velikog uspjeha naše nogometne reprezentacije euforično proslavili drugo mjesto na svijetu, doživjeli smo hladni tuš.
Ubrzo nakon završetka Svjetskog prvenstva, reprezentacija je nastupila u Ligi nacija i utakmicu sa Španjolskom izgubila rezultatom 6:0. Reakcije su se svodile uglavnom na to da je momčad naprosto prošla katarzu u Rusiji, što je rezultiralo potpunim gubitkom motivacije i da je zapravo riječ o prilično nevažnom natjecanju.
Danas, u tom se istom ”nevažnom” natjecanju borimo za prvo mjesto i nacija je u nogometnom deliriju. Deseci tisuća navijača putuju u Rotterdam na finale u kojem će nam protivnik biti momčad Španjolske, koja je u četvrtak pobijedila Italiju.
Možda naša reprezentacija uspije pobijediti i osvojiti zlato ili ostati na časnom drugom mjestu. Ne znam kakva će biti reakcija navijača i medija ako se dogodi ovo potonje.
Meni je puno zanimljivija kultura zaborava poraza i pamćenja pobjeda koje ovi događaji pokazuju. Ona nije samo naša, ima je posvuda. Na vrlo duhovit način oslikana je u čuvenom stripu o Asterixu i Obelixu, u kojem Gali nikada ne spominju bitku kojom su izgubili samostalnost, ali zato slave sve svoje pobjede.
Istina, ima i iznimaka. U Srbiji se i danas slavi bitka na Kosovskom polju, iako su tu bitku izgubili oni s kojima se današnji Srbi poistovjećuju. Turska vojska je tu bitku dobila, ali je upitno koliko je u njenoj vojsci bilo Turaka, a koliko unovačenih stanovnika okolnih krajeva pod turskom vlašću.
Zašto se taj poraz slavi ja ne znam i ne razumijem, ali mislim da je riječ o narativu herojske žrtve, koji se onda provlači kroz stoljeća i kao lijepak formira naciju, odnosno stvara osjećaj pripadnosti naciji.
Dakle, i poraz i pobjeda mogu se instrumentalizirati u svrhu postizanja jedinstva oko nekih političkih ciljeva, održavanja neke dogme na životu, ili u neke druge svrhe.
Pobjede su to samo na kraju, ali od početka pa do pobjede događaju se svakojake stvari, manji porazi, krive odluke, okrutnosti, herojstva, velike strateške odluke itd.
I nakon pobjede najčešće počinje proces brisanja loših stvari i malo-pomalo pobjeda zasjaji čistoćom i neupitnim visokim moralom onih koji su do pobjede doveli.
Povijest međutim piše tvrdom olovkom po papiru. Makar se brisalo najboljim gumicama, na papiru ostaje trag svega što se događalo. U pamćenju stanovništva ostaju zapisane nepravde učinjene i od strane pobjednika i od strane poraženih, i s protekom vremena postaju mitovi. A ti mitovi postaju prepreke za postizanje razumnih rješenja nekad sukobljenih strana i interesa.
Pobjednici misle da pišu povijest brišući vlastite greške i uveličavajući tuđe, zaboravljajući da bez poštenih povijesnih istraživanja nije moguće izbrisati mitove koji vode u nove sukobe.
Mnoga su društva danas visoko polarizirana duž razdjelnice pobjednika i pobijeđenih. Boluju od sličnih bolesti koje sam naveo.
Hrvatska je izrazit primjer visoko polariziranog društva, u kojem prešućivani i pod tepih prikrivani zločini pobjednika u Drugom svjetskom ratu danas postaju hrana narativu pobijeđenih snaga o njima kao nevinim žrtvama. I pri tome nisu spremni uopće razgovarati o enormnim zločinima koje je njihova strana sistematski činila kroz četiri godine postojanja.
I eto, danas poraženi pokušavaju brisati povijest i pisati svoju verziju, zaboravljajući da se povijest ne može ni brisati ni mijenjati, nego samo prešućivati i gurati pod tepih.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Majkama bi trebalo prepustiti upravljanje svijetom
- Političarima i uz javnu sramotu godi titula doktora znanosti
- O plinu, Vladi, odgovornosti i izborima
- Ansichten eines Clowns ili Razmišljanja jednog klauna
- Djeca se pitaju čemu sve to, a jasnog odgovora nema
- O izgubljenom vremenu
- U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
- Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
- Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu
- Imamo razloga i za strah i za nadu