Branimir Pofuk
Bio je to jedan od najljepših prizora ove sumorne godine kada su se na nogometnom igralištu pod mojim prozorom početkom ožujka upalili reflektori i terenom se rastrčali igrači NK Jaruna trenirajući za nastavak proljetnog dijela prvenstva koje su dočekali na prvom mjestu Treće HNL Središte. Još je ljepše bilo vidjeti kako se sljedećeg jutra travnjak zašarenio glavicama i dresovima djece. A i mnogi roditelji su, nakon zimskog zatvora provedenog u vlastitim domovima s djecom prepunom energije, sigurno odahnuli. [Read more…]
6.2. Baština i identitet
Neki mi kolege iz akademske zajednice zamjeraju što se navodno nisam izjasnio o naivnom, ali stoga ne manje skandaloznom prijedlogu Muzičke akademije i (ne)ozbiljnoj nakani rektora Borasa da se Milanu Bandiću dodijeli počasni doktorat. 
Predstavljajući moj novi roman na tportalu, moj urednik Drago Glamuzina (VBZ) preporučuje (auto)biografsku knjigu ”Povratak Adolfa Pilsela” u čijem je središtu moj otac Adolf, nekadašnji pripadnik Hitlerjugenda i Pavelićev tjelohranitelj u Argentini, ”kojeg sin u dubokoj starosti prvi put dovodi u Hrvatsku da se pokloni ustaškim žrtvama u Jasenovcu”. Jesam li ja podsvjesno zapravo cijelo vrijeme, otkako sam 1997. upoznao tatu, želio njega suočiti s Jasenovcem? 
Nije lako biti Srbin u Hrvatskoj. Nije to problem dvostrukog identiteta koji se rješava Teslinom formulom o srpskom rodu i hrvatskoj domovini. Uostalom, Srbi u Hrvatskoj pretežno govore čistim hrvatskim književnim jezikom, o hrvatskim kraljevima znaju više nego o svetom Savi i Nemanjićima, završili su hrvatske škole i rade u hrvatskim institucijama, plaćaju poreze, važni su u hrvatskoj kulturi. 
