Molitva za jedinstvo kršćana – oslobođenje od ropstva

“Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.” (Rim 8,22-23)

Ekumenski tim za pripremu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana s Kariba izabrao je kao jedan od svetopisamskih tekstova za ovogodišnju molitvu i dio iz poslanice Rimljanima (Rim 8,12-27) kako bi njime istakao tematski fokus molitve, a to je vjera u Desnicu Božju koja oslobađa jer “nismo  primili duh robovanja, da se opet bojimo” (Rim 8,15).

Karibi su duboko obilježeni poviješću ropstva i kršćani koji su nam pripremili molitvene tekstove ne prešućuju činjenicu da su nad njima vršili nasilje kolonizatori koji su bili kršćani. S Biblijom u ruci provodili su i opravdavali svoja zlodjela kroz stoljeća robovlasničkog sustava. Međutim isto tako primjećuju da je ta ista Biblija u rukama robova bila instrument nade.

Ona ih je bodrila na oslobađanje od ropstva.

I mi danas možemo reći da svijet oko nas uzdiše, da je stvorenje ugroženo jer se treba osloboditi ropstva koje smo mu nametnuli i pod kojim i sami trpimo. Na nama je da se opredijelimo: umjesto duhom straha i ropstva da se vodimo duhom onih koji su baštinici, koji su djeca Boga osloboditelja

Vidjeli su poput Pavla u poslanici Rimljanima svijet oko sebe ne samo kao splet ograničenja nego i kao pozornicu moguće promjene, kao onaj u kojem sve stvorenje uzdiše i grči se u porodiljnim bolima.

I mi danas možemo reći da svijet oko nas uzdiše, da je stvorenje ugroženo jer se treba osloboditi ropstva koje smo mu nametnuli i pod kojim i sami trpimo. Na nama je da se opredijelimo: umjesto duhom straha i ropstva da se vodimo duhom onih koji su baštinici, koji su djeca Boga osloboditelja.

Ovogodišnja molitvena osmina već u prvom čitanju iz Starog zavjeta, u tekstu iz knjige Izlaska ( Izl 15, 1-21) uvodi Boga koji je opredijeljen. Bog kojem se obraćaju Mirjam i Mojsije svojim hvalospjevom nije bio pasivan, nego razlikuje konjanike čije ruke promiču ropstvo i one koji od njihovog porobljavanja bježe.

Proslavio se tako što stvarno oslobađa, potapa konjanike; čak su i osjećaji njegove pristranosti opisani kao “gnjev kojim protivnike k’o slamu proždire”. Hvalospjev oslobođenja koji pjevaju Mojsije i Mirjam odzvanja oduševljenjem zbog iskustva stvarnog oslobođenja.

Dvije osobe su oslobođenje pjesmom navijestile: Mojsije i Mirjam. Bez obzira na patrijarhalnu oplatu Starog zavjeta u kojoj je dodijeljeno veliko mjesto Mojsijevim dijelovima spjeva, proročica Mirjam nije se mogla izbrisati iz pamćenja zajednice, pamćenja da su hodošašće oslobođenja vlastite zajednice vodili i žena i muškarac.

U daljem slijedu izbora biblijskih tekstova ovaj odnos ravnopravnosti muškarca i žene se još jasnije potvrđuje. Novozavjetni tekst iz Markovog evanđelja (Mk 5,21-43)  tematizira čudo ozdravljenja Jairove kćeri i žene koja je krvarila dvanaest godina.

Karibi su duboko obilježeni poviješću ropstva i kršćani koji su nam pripremili molitvene tekstove ne prešućuju činjenicu da su nad njima vršili nasilje kolonizatori koji su bili kršćani. S Biblijom u ruci provodili su i opravdavali svoja zlodjela kroz stoljeća robovlasničkog sustava. Međutim isto tako primjećuju da je ta ista Biblija u rukama robova bila instrument nade

Nadstojnik i žena su u kontekstu društva neravnopravni: on ima ime, Jair, ona je samo žena koja je krvarila. On se uspio progurati do Isusa i iznijeti svoju molbu, ona stoji negdje u kutu i misli kako da se dotakne njegove haljine. Učenici njega respektiraju, nju i ne vide, čak Isusa kore što traži tko ga je u toj gužvi dotakao.

Ali u odnosu na Isusa ta dva subjekta su ravnopravna. U vrevi mase Isus nju osjeća, njihov odnos čini da ona više ne trpi, što oboje osjećaju, i on, protivno upozorenjima učenika, traži da je u masi vidi. Njenu nevidljivost dokida svojim obraćanjem, od bezimene postaje njegova sugovornica. Svojim riječima potvrđuje svoje opredjeljenje za njeno ozdravljenje.

Nadstojnik, koji po redu društvenih privilegija treba doći prvi na red i koji se gura ne vidjevši da i drugi imaju neke svoje razloge za traženje pomoći, jednako nije zaboravljen.

Ravnopravnost žene i nadstojnika uspostavlja njihova ljudska patnja. Njihova ravnopravnost je potvrđena jednakom mjerom “vjere koja ih je spasila”, mjerom povjerenja koje su poklonili tražeći svoje oslobođenje od patnje. Konačno, njihova ravnopravnost ovjerena je Isusovim odnosom radikalne ravnopravnosti prema njoj kao i prema njemu.

Ekumenski tim s Kariba istakao je poruku koju iščitava u izabranim svetopisamskim tekstovima  pridodanim im simbolima: Biblijom i trima lancima.

Ropstvo od kojeg Bog oslobađa su prikazali kao tri lanca koja simboliziraju porobljavanje, dehumanizaciju i rasizam.

Molimo za jedinstvo kršćana koje nosi oslobođenje za sve ljude s kojima dijelimo ovo društvo i ovu Zemlju, ne samo za kršćane. Tek kad nam se čudesno otvore oči za one nevidljive, one bezimene, one koji trpe, doživjet ćemo prilike za iskustvo Božje Desnice koja stvarno oslobađa

Ropstvo je i naša stvarnost, kada posvijestimo da još uvijek živimo pod sivim oblakom ropstva ratne prošlosti koja je i naša sadašnjost kada je oblikuje ratna logika, kada i danas veličamo militarističke vrijednosti junaštva, ne priznajemo odgovornost vlastite strane za ratna stradanja i maštamo da će Bog prihvaćati naše ograničeno shvaćanje da smo samo mi u pravu.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana poziva na kidanje lanaca ropstva izvan naših crkvenih prostora, s ljudima, grupama drugih kršćanskih denominacija s kojima smo bili ili još jesmo u ropstvu ratnog neprijateljstva.

Pitanje za nas danas, dok čitamo Bibliju u kontekstu koji nam predlažu susestre i subraća s Kariba je: koje su naše ruke, jesu li one ruke koje porobljavaju, dehumaniziraju koje podržavaju rasizam ili su ruke koje čeznu za oslobođenjem od ropstva, koje pomažu humanizaciji, koje se opiru i bore protiv rasizma?

Samo držanje Biblije u ruci još nije pokazatelj da smo u kršćanskom “modusu vivendi”, na evanđeoskoj pravoj strani oslobođenja od duha ropstva.

Usklik radosti zbog oslobođenja od ropstva pjevali su jedan muškarac i jedna žena, a čudo ozdravljenja iskusio je jedan muškarac i jedna žena.

Jednistvo kršćana ne prolazi bez oslobađanja od ropstva kršenja te temeljne jednakosti o kojoj ovi tekstovi tako jasno svjedoče, a koja nažalost ne predstavlja normalitet naših Crkava i naših društava.

U njima su žene slično nevidljive kao i ona žena koja je krvarila, dapače i njihova patnja zbog nasilja koje doživljavaju ne smatra se vrijednom pozornosti i zalaganja da se rodno utemeljeno nasilje dokine.

Smijemo se nadati ozdravljenju od krvarenja koja su posljedica kako naše osobne odgovornosti i krivnje, tako i nepravednog pozicioniranja u društvima Isusovog, a jednako i našeg vremena

Svetopisamski tekstovi tvrde da  lanci porobljavanja, čitaj militarizma, dehumanizacije, čitaj diskriminacije, rasizma, čitaj nacionalizma i isključivosti nisu naš usud niti Božja volja.

Naprotiv, piše suprotno: da ih se možemo osoboditi uzdajuči se u Desnicu Božju koja je opredijeljena za naše oslobojđenje. Jer smo baštinici, a ne pozvani na duh straha kako piše Pavao, smijemo se nadati ozdravljenju od krvarenja koja su posljedica kako naše osobne odgovornosti i krivnje, tako i nepravednog pozicioniranja u društvima Isusovog, a jednako i našeg vremena.

Molimo za jedinstvo kršćana koje nosi oslobođenje za sve ljude s kojima dijelimo ovo društvo i ovu Zemlju, ne samo za kršćane.

Tek kad nam se čudesno otvore oči za one nevidljive, one bezimene, one koji trpe, doživjet ćemo prilike za iskustvo Božje Desnice koja stvarno oslobađa.

Imamo li za taj rizik vjere i hrabrosti?

Još tekstova ovog autora:

• Ustrajati u nenasilnoj viziji Evanđelja
• Pravda za Davida
• Vjernici za mir: Naša šutnja vrišti
• Tko je mučenik u Katoličkoj crkvi ”u Hrvata”?
• Potreban je angažman katolika, a ne politiziranje vjere
• Kršćane treba ”zaraziti” nenasiljem
• Mir se gradi odozdo
• Ne možemo zatvoriti put izbjeglicama žicom i vojskom
• Odnos Srbi-Hrvati je teološko mjesto
• Religije i (ne)nasilje

» Svi tekstovi ovog autora