Pernarov poučak

Gledajući na televiziji, na svim programima, nove modno-retoričke eskapade predsjednice Grabar-Kitarović, nisam mogao ne sjetiti se trenutka kada je Ivan Pernar, naš mladi političar kojeg javnost, s punim pravom, svrstava u populiste, kroz lapidarnu rečenicu rekao jednu od najvećih mudrosti naše političke scene.

Nakon jedne od svojih brojnih eskapada, na upit novinara dokle će cirkusirati na javnoj sceni, kratko je odgovorio: ”Dok god to mediji prenose”.

I zaista, od same pojave Živog zida, kada su cirkusirali na deložacijama praveći se da pomažu nesretnim ljudima koji ostaju bez doma, pa sve do hepeninga nakon kojega je straža iznosila Pernara iz Sabora, taj je mladi čovjek, potpuno ispravno razumijevajući kako funkcioniraju mediji i društvena scena, ostvario politički profit za koji se, s obzirom na resurse i start od nule, može reći da graniči s čudom.

Istina je, u našim medijima ima sjajnih novinara i analitičara koji potvrđuju da su slobodni i kvalitetni mediji stup demokracije. Neću ih ovdje nabrajati, puno ih je, a i optužili bi me da se, kao čest objekt medijskih napisa, želim dodvoriti ozbiljnim perima. Ali ne mogu ne primijetiti da su mnogi od njih izgubili svoje kolumne, čak i radna mjesta, da urednici prečesto interveniraju, barem naslovima i fotografijama koje često nemaju veze sa samim te

Mediji su sve to cirkusiranje Pernara i društva u Živom zidu prenosili s puno entuzijazma, često i sa simpatijama, gotovo bez imalo kritičkog odmaka.

Možete li se sjetiti ijednog relevantnog teksta ili TV priloga koji je, primjerice, nakon što su živozidaši iznudili odgodu neke ovrhe, postavili pitanje što će biti posljedica toga čina!?

Je li tko upozorio da će se ovrha, uz jače policijske snage, ipak provesti, a da će nesretni ovršenici morati platiti ne male dodatne troškove direktno prouzročene aktivnošću Živog zida?

Stupci i stupci novina, minute i minute TV emisija potrošene su na prenošenje populističkih akcija i izjava živozidaša, zdravom razumu očito bezveznih i irelevantnih, često i štetnih kad bi njihove ideje bile prihvaćene.

Ozbiljan odmak od Živog zida mediji su učiniti tek kada je pukao skandal oko podjele euro plijena. Ali vjerojatno i sad zato jer je riječ o skandalu.

Ali, to je samo ekstreman primjer doprinosa medija ”populizaciji” naše političke scene. Danas zastupnik u Saboru, bez obzira na to kojoj stranci pripadao, može održati najpametniji govor i ako u njemu nije koga pljunuo, izazvao kavgu, skandal ili sablazan, nema šanse dobiti ni retka u novinama, ni deset sekundi na TV.

Naravno, po prirodi svoje funkcije Grabar-Kitarović svakim svojim javnim nastupom privlači medijsku pozornost. S obzirom na to nađe se, tu i tamo, neki analitički tekst ili TV prilog. Da, bilo je osvrta na njeno poziranje pred ogradom Bijele kuće ili zaljubljeno gledanje u Trumpa. Ali dominiraju slike.

Kritički osvrt na česte besmislice koje Predsjednica izgovara, poput posljednjih o migrantima i postupanju policije, rijetki su ili usputni. Ali zato komentari njenih haljinica, cipelica, šarmantnog ljubljenja polugolih nogometaša, domoljubno cjelivanje pokala koji pripada Francuzima, rezultati mršavljenja i dijeta apsolutno dominiraju medijskom scenom.

Ivan Pernar, naš mladi političar kojeg javnost, s punim pravom, svrstava u populiste, kroz lapidarnu je rečenicu rekao jednu od najvećih mudrosti naše političke scene. Nakon jedne od svojih brojnih eskapada, na upit novinara dokle će cirkusirati na javnoj sceni, kratko je odgovorio: ”Dok god to mediji prenose”

Zapravo, više pozornosti medija uz skandalozno ponašanje Predsjednice izazivaju poneki komentari javnih ličnosti, poput onih britke Jadranke Kosor.

Istina je, u našim medijima ima sjajnih novinara i analitičara koji potvrđuju da su slobodni i kvalitetni mediji stup demokracije. Neću ih ovdje nabrajati, puno ih je, a i optužili bi me da se, kao čest objekt medijskih napisa, želim dodvoriti ozbiljnim perima.

Ali ne mogu ne primijetiti da su mnogi od njih izgubili svoje kolumne, čak i radna mjesta, da urednici prečesto interveniraju, barem naslovima i fotografijama koje često nemaju veze sa samim tekstom, da je očito da neki kolumnisti imaju funkciju megafona pojedinih vodećih političara ili stranaka.

Sigurno, Pernarov bi poučak bio manje snažan da je pluralizam vlasništva u medijima prisutniji, da su novinari zaštićeniji u svojoj autonomiji i slobodama, da su izgrađena i široko prihvaćena etička pravila novinara i medija. Valjda je riječ o dječjim bolestima demokracije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatska, Alisina zemlja čudesa
• Conflict for Dummies
• Je li za ružno lice pravosuđa krivo ogledalo, ne pravosuđe?
• Bilješka o nepravdi koju više nije moguće ispraviti
• Pisala mi ustaška zmija
• Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori
• Esej o svjetskom poretku koji se mijenja
• Ustavni i Vrhovni sud crtaju opatijski kroki Nečastivog
• Čestitam Dan oslobođenja Zagreba, Dan pobjede i Dan Europe
• Snjeguljica s Pantovčaka i nekoliko patuljaka

» Svi tekstovi ovog autora