Senad Hevešević
Promjena, po definiciji Hrvatskog jezičnog portala, znači ”mijenjanje u što drugačije ili u što drugo” ili ”zamjena jednoga drugim”.
Život i djelo Božjeg poslanika Muhammeda, neka je na njega mir i spas, spaja promjenu i kontinuitet. Teološki gledano, možemo govoriti o promjeni u smjeru jasnog i nedvosmislenog monoteizma, ali u društvenome smislu, najveći šok i najveću promjenu izazvalo je inzistiranje Božjeg poslanika na nadilaženju plemenskih podjela.
Za tadašnje društvo bilo je neshvatljivo i neprihvatljivo da plemenska pripadnost nije to što određuje osobu ili da plemenska pripadnost ne određuje vrijednost određene osobe.
Suvremenici koji su bili protivnici Muhammeda, alejhisselam, nisu se privikli na takvo razmišljanje ni do kraja njegove misije.
Poznat je slučaj kako je tijekom jednih pregovora izaslanik starješina Mekke opisao muslimane oko Božjeg poslanika kao raznoliku grupu nepoznatih pojedinaca. Ovime je ciljao upravo na plemensku raznolikost i nije mogao razumjeti kakvo se to pleme formira pred njegovim očima.
Za tadašnje društvo bilo je neshvatljivo i neprihvatljivo da nije plemenska pripadnost to što određuje osobu ili da plemenska pripadnost ne određuje vrijednost određene osobe
Naravno, nije se radilo o plemenu, već o pokrenutom procesu nadilaženja plemenske pripadnosti i okupljanja oko Istinitog i oko vrijednosti.
U kontekstu 21. stoljeća ključna vremenska odrednica govora o islamu suvremenog svijeta je jedanaesti dan mjeseca rujna 2001. godine. Uvod gotovo svake knjige koja govori o suvremenom islamu evocira uspomene na taj tragičan i traumatičan događaj u SAD-u.
Taj događaj je odredio, definirao i usmjerio jezik govora o islamu u određenom smjeru, a taj smjer se ogleda u dva ključna pojma. To su ”sigurnost” i ”tumačenje”.
Pojam ”sigurnost” je prilično očit izbor s obzirom na brojne dotad neviđene izazove s kojima su se susrele države zapadne civilizacije, ali je upravo razmatranje sigurnosti na površinu javnih debata izbacilo i dodatno naglasilo u muslimanskoj tradiciji uvijek prisutan pojam ”tumačenja”.
Danas, dvije decenije od 2001. godine, pitanje ”tumačenja” je instrumentalizirano nevjerojatnom snagom raznih agendi, i to kroz jasnu postmodernističku podjelu uloga koje se ne mogu nadići, jednako kako se, u očima protivnika Muhammeda, alejhisselama, nisu mogle nadići plemenske podjele.
Tumačiti islam i govoriti o islamu danas u SAD-u, nadilazeći dodijeljenu ulogu u, recimo, debatama oko rase praktički nije moguće. Govoriti o islamu u Europi izbjegavajući ambiciozne europske pokušaje ireverzibilnog stapanja pojmova ”sigurnosti” i ”tumačenja”, praktički nije moguće.
Uloge su dodijeljene, pozornica je postavljena, određen je Prvi, određen je Drugi. Dodijeljen je i sadržaj govora, određen je kontekst govora. Što preostaje?
Preostaje tragati za poslaničkom mudrosti nadilaženja plemenskih podjela u tumačenju svijeta i uzdati se u Božju milost.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Katar kao pozornica dijaloga
- Islamski centar kao mjesto susreta
- Treba li vjerskoj instituciji Bog?
- Zašto, ipak, ideal Europe?
- Žrtvovanje kulture sebičnosti
- Što nam je činiti da bismo razgovarali tijekom dijaloga?
- Osnovno o Ramazanu – U sjeni Božje riječi
- Misija prosvjetljivanja ”čaršijskog” uma
- O mjerema u pandemiji možemo razgovarati, ali ne bez znanja
- Zloupotreba Kur’ana nama muslimanima donosi bol
