Aleksandar Maršavelski
Generalna skupština Ujedinjenih naroda suspendirala je u četvrtak Rusiju iz Vijeća za ljudska prava zbog grubih i sustavnih kršenja i zlouporabe ljudskih prava tijekom invazije u Ukrajini.
Sjedište ovog Vijeća je u Ženevi, a ono je trenutno najviše tijelo za zaštitu ljudskih prava u svijetu koje može provoditi istrage o kršenjima ljudskih prava, iako bez mogućnosti izricanja sankcija.
To je ono isto tijelo UN-a iz kojeg se SAD 2018. godine u doba Trumpove administracije povukao, a nakon smjene vlasti 2021. godine ponovno se uključio u njegovo djelovanje.
Trump je u vrijeme svoje vladavine koristio argumente kritičara koji su upozoravali da među svojim članstvom Vijeće za ljudska prava ima zemlje koje sustavno krše ljudska prava. Među njima se spominjala i Rusija.
Sada ti kritičari imaju razloga biti zadovoljni, međutim, postavlja se pitanje je li to ispravan put?
Isto pitanje postavlja se u pogledu poteza Vijeća Europe prošlog mjeseca da izbaci Rusiju iz svoga članstva. Upravo ta organizacija je uspostavljena nakon Drugog svjetskog rata kako bi štitila ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava u Europi.
Izoliranje zemalja koje masovno krše ljudska prava iz tijela čija je svrha upravo štititi ljudska prava zasigurno jača moralni integritet tih tijela kada izvještavaju ili odlučuju o kršenjima ljudskih prava. Međutim, zbog vremena dok ih smatraju ”nepodobnim” i ”nepoželjnim” u svom društvu, umanjuju vlastitu moć da utječu na te iste države kada krše ljudska prava.
Osobito će izbacivanje iz Vijeća Europe imati dalekosežne posljedice ne samo u smislu pogoršanja ljudskih prava u samoj Rusiji, nego će ograničiti nadležnost Europskog suda za ljudska prava u samoj Ukrajini.
Primjerice, u pogledu zločina počinjenih od strane ruskih oružanih snaga u nekim će situacijama vrlo vjerojatno Ukrajina biti odgovorna za kršenje pozitivnih obveza iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (na primjer, u pogledu učinkovitosti istraga pojedinih zločina), dok će Rusija čije su oružane snage počinile te zločine proći bez posljedica.
Sam Europski sud za ljudska prava je početkom ožujka i travnja ove godine izdao privremene mjere Rusiji da se suzdrži od napada na civile i civilne objekte u Ukrajini, da osigura zaštitu medicinskog osoblja i vozila, kao i sigurne evakuacijske koridore za civile. Međutim, Rusija je sve prekršila.
Ovaj sud će i dalje imati nadležnost za kršenja ljudskih prava sa strane Rusije do 16. rujna 2022. godine, kada ističe šest mjeseci od izbacivanja iz Vijeća Europe. Kako se za povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava koje su se dogodile do tog datuma moraju najprije iscrpiti domaća pravna sredstva, novi predmeti će pristizati u Strasbourg još godinama nakon izlaska Rusije.
To nas dovodi do glavnog nedostatka u međunarodnopravnoj reakciji na najteža kršenja međunarodnog prava kao što su genocid, zločin protiv čovječnosti, zločin agresije i ratni zločini.
Naime, međunarodna zajednica se u vezi s ruskom invazijom na Ukrajinu danas prvenstveno bavi time iz kojih će tijela izbaciti ruske predstavnike, kako će protjerati rusko diplomatsko osoblje ili općenito kako blokirati sve što je rusko – pa čak i rusku znanost i umjetnost kroz prekid suradnje sa znanstvenicima s ruskih sveučilišta, restrikcijama u izvođenju ruskih umjetnika i slično.
Štoviše, to se čini bez obzira na to jesu li neki od njih čak i javno osudili invaziju na Ukrajinu. A upravo bi to trebao biti preduvjet kako bi se ponajprije intelektualnu i kulturnu elitu, ali i istaknute sportaše koji uživaju veliku popularnost, potaknulo da utječu na građane Rusije i da se okrenu protiv aktualne vlasti u Rusiji koja je započela rat u Ukrajini.
Umjesto očuvanja višerazinskog dijaloga međunarodne zajednice s Rusijom koji je u ovom trenutku toliko važan za što skoriju uspostavu mira u Ukrajini, ovakvim postupcima se daju laki poeni Putinu i njegovoj strani na domaćoj političkoj sceni.
Izgradnja nove željezne zavjese u Europi omogućit će da Putin i nomenklatura iz njegove stranke na vlasti rade što ih je volja, a da pritom što manje ruskih političara i diplomata imaju prilike iskusiti sram gledajući u oči predstavnika međunarodne zajednice i europskih institucija kada ih osuđuju za kršenje ljudskih prava u Ukrajini.
Jedan od bitnih faktora za započinjanje rata u Ukrajini bio je upravo pad popularnosti ”Jedinstvene Rusije”, a valja podsjetiti da su Putin i njegova stranka inicijalno osvojili vlast zbog podrške koju je svojedobno generirao rat u Čečeniji.
Stoga je međunarodne sankcije i mjere potrebno izbalansirati i usmjeriti kako bi se izbjegao kontraefekt – da sav diplomatski trud i napor rezultira animozitetom građana Rusije prema Zapadu uz istovremeno jačanje podrške autokratskom vladaru i ”stranci prevaranata i lopova” (Partija žulikov i vorov), kako je svojevremeno Aleksej Navaljni nazvao ”Jedinstvenu Rusiju”. To su neprijatelji mira, a ne Rusija.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Curenje poruka iz pametnog ”telekrana”
- Posvojena djeca doktora Konga
- Lišeni osjećaja empatije prema žrtvama: pravosuđe bez duše
- Trgovanje ljudima – moderni oblik ropstva u brojkama
- Bizarni izazovi na TikToku za mnogu djecu su i smrtonosni
- Pravo na pobačaj na prekretnici
- Trideset godina izgradnje sustava ljudskih prava u RH
- Pitanja prava na hrvatsko državljanstvo
- Što moramo naučiti iz smrti Madine Hosseini
- Odabir predsjednika Vrhovnog suda slika je našeg pravosuđa