Raspištoljena Romina Knežić, nova desničarska herojina

Desničarske novinarske jurišne brigade dobile su sinoć novu heroinu – raspištoljenu Rominu Knežić. Ta ambiciozna spikerica, voditeljica Dnevnika Nove TV, još se jednom upustila u pogibeljnu avanturu intervjuiranja zahtjevnog sugovornika o osjetljivoj i kompleksnoj temi, pokazavši pritom ne samo nedoraslost zadatku, nego i rijetko viđenu bahatost, nerazumijevanje i zadrtost. Time je profesionalni integritet najgledanijeg televizijskog dnevnika u Hrvatskoj svela na razinu vlastite nestručnosti i banalnosti.

Potpuno nesvjesna dalekosežnih posljedica odluke Gradskog vijeća Vukovara o izmjeni Statuta Grada – kojom se onemogućuje postavljanje ploča s ćiriličnim pismom na gradske ustanove, institucije, poduzeća, ulice i trgove – na međunacionalne odnose u Hrvatskoj i ugled naše zemlje u međunarodnoj zajednici, Romina Knežić (u Dnevniku Nova TV u utorak, op. ur.) čak je šest puta u pet minuta razgovora prekidala Milorada Pupovca, predsjednika SNV-a, tražeći da joj odgovori na besmisleno pitanje: što misli, kada će profunkcionirati dvojezičnost u Vukovaru?

Desničarske novinarske jurišne brigade dobile su sinoć novu heroinu – raspištoljenu Rominu Knežić. Ta ambiciozna spikerica, voditeljica Dnevnika Nove TV, još se jednom upustila u pogibeljnu avanturu intervjuiranja zahtjevnog sugovornika o osjetljivoj i kompleksnoj temi, pokazavši pritom ne samo nedoraslost zadatku, nego i rijetko viđenu bahatost, nerazumijevanje i zadrtost. Time je profesionalni integritet najgledanijeg televizijskog dnevnika u Hrvatskoj svela na razinu vlastite nestručnosti i banalnosti

Osim što ”dvojezičnost” u Vukovaru uredno funkcionira i nitko je ne dovodi u pitanje, niti se vukovarskim Srbima osporava pravo na javno izražavanje i pisanu javnu komunikaciju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu – na sjednici GV-a vijećnici SDSS-a govore srpskim jezikom, na kojem već dva desetljeća emitira i vukovarski Radio Dunav – izmjene Statuta Grada ne odnose se na državne institucije u Vukovaru, pa na njima ostaju dvojezične i dvopismene ploče. I da svega toga nema, koji bi se prorok uopće usudio odgovoriti na njezino pitanje?

Preuzevši bez krzmanja vođenje intervjua od kolege u studiju, Saše Kopljara – koji ipak ima određeno novinarsko iskustvo, čak i ratno vatreno krštenje u Osijeku 1991, kada je umalo poginuo na novinarskom zadatku – činilo se da do te ‘ad-hoc novinarke’ uopće ne dopiru Pupovčeva pojašnjenja o tomu zašto je sporna odluka vukovarskoga GV-a problem za srpsku zajednicu u cijeloj zemlji te mogući problem Hrvatske u odnosima s EU-om.

Nju je zanimalo nešto posve drugo, pa je predsjednika SNV-a retorički pitala ima li ”razumijevanja za hrvatsku stranu, uzmemo li u obzir vukovarsku tragediju?”

Psiholozi bi to nazvali projekcijom, političari bezobrazlukom, a medijski analitičari temeljnim nepoznavanjem materije. Jer vukovarsko je Gradsko vijeće po nalogu Ustavnog suda moralo odlučiti o ostvarenju prava srpske manjine u gradu na javnu uporabu njena jezika i pisma, uzimajući u obzir složene međunacionalne odnose i ratne traume, ali i osigurati zaštitu njihovih manjinskih prava zajamčenih Ustavom, Ustavnim zakonom i međunarodnim obvezama što ih je preuzela Republika Hrvatska.

Što znači ”imati razumijevanja za hrvatsku stranu”, čime se jedna spikerica drznula sugerirati brojnim gledateljima Dnevnika Nove TV kako bi to Milorad Pupovac – poput HDZ-ove koalicijske većine u Gradskom vijeću – trebao ustavna i međunarodna prava pripadnika manjine koju predstavlja podrediti predrasudama i patološkoj netrpeljivosti dijela hrvatskih ratnih stradalnika prema pismu koje doživljavaju neprijateljskim simbolom?

Što u tom kontekstu znači ”imati razumijevanja za hrvatsku stranu”, čime se jedna spikerica drznula sugerirati brojnim gledateljima Dnevnika Nove TV kako bi to Milorad Pupovac – poput HDZ-ove koalicijske većine u Gradskom vijeću – trebao ustavna i međunarodna prava pripadnika manjine koju predstavlja podrediti predrasudama i patološkoj netrpeljivosti dijela hrvatskih ratnih stradalnika prema pismu koje doživljavaju neprijateljskim simbolom?

I otkud pravo Romini Knežić da s tako utjecajne javne pozornice taj dio duševnih ranjenika naziva ”hrvatskom stranom”, umjesto da razumijevanje za hrvatsku stranu nalazi u poštivanju ustavnih prava i međunarodnih akata te u zaštiti interesa i ugleda svoje zemlje kako među njenim građanima, tako i u međunarodnoj zajednici?

I kada joj gost u studiju pokušava pojasniti apsurdnost zabrane ćirilice u Vukovaru, gradu-žrtvi zločina u posljednjem ratu, uspoređujući to sa zamišljenom zabranom latinice poslije Drugog svjetskog rata u mjestima u kojima su masovno stradavali Srbi, ona ga opominje: ”Vratimo se u 2015. godinu, gospodine Pupovac.”

Ne shvaća pritom da je ta mala digresija u prošlost namijenjena upravo njoj i sličnima kako bi lakše razumjeli stanje u Vukovaru i u Hrvatskoj ove, 2015. godine.

Dok joj sugovornik tumači kako bi se svi problemi lakše rješavali kada bi se međusobno razgovaralo, voditeljica ga prekida konstatacijom da ”smo u 2015. Godini”, ne dopušta mu završiti misao i naprasno zaključuje razgovor zahvaljujući mu na gostovanju.

I otkud pravo Romini Knežić da s tako utjecajne javne pozornice taj dio duševnih ranjenika naziva ”hrvatskom stranom”, umjesto da razumijevanje za hrvatsku stranu nalazi u poštivanju ustavnih prava i međunarodnih akata te u zaštiti interesa i ugleda svoje zemlje kako među njenim građanima, tako i u međunarodnoj zajednici?

Zašto si uopće jedna televizijska kuća u svojoj ”središnjoj informativnoj emisiji utemeljenoj na neovisnom novinarstvu i činjenicama oslobođenim bilo čijih utjecaja”, koja se diči ”integritetom i objektivnošću informativnog sadržaja koji prezentiraju etablirana televizijska imena: Saša Kopljar, Petar Pereža, Marija Miholjek i Romina Knežić” (citirano s mrežnih stranica Nove TV), dopušta da posljednja u nizu srozava njenu profesionalnost na granice osobnog neznanja, površnosti, neupućenosti i pothranjivanja vlastitog ega, pitanje je nad kojim bi se morao zamisliti svaki odgovorni urednik, želi li sačuvati proklamirane standarde.

Propust navedene voditeljice nije bio prvi takve vrste, zbog čega su se odgovorni na Novoj TV već imali razloga stidjeli i pred nekim ministrima u Vladi RH. Kada bi stjuardese ili stjuarti na taj način preuzimali zrakoplov prigodom slijetanja, a anesteziolozi zarezivali skalpelom tijekom operacije, njihove bi se pogreške brojale u ljudskim životima. U slučaju spikerice koja se rado pača u novinarstvo mrtvih još nema. Zasad.

(Prenosimo s tportala).