Slučaj Mirka Graorca (5)

Uvod

Slučaj Mirka Graorca, umirovljenog prometnog policajca iz Splita, počeo je njegovim hapšenjem 29. travnja 1995. U prvom procesu 1996. Graorac je osuđen na 20 godina zatvora i po odsluženju kazne na doživotno protjerivanje iz Hrvatske. Vrhovni sud poništio je tu presudu, ali ne zbog manjkavosti prvostupanjske presude počinjenih na štetu optuženog, čime je presuda obilovala, nego iz bizarnih razloga diktiranih dnevnom politikom.

U ponovljenom procesu Graorac je osuđen na 15 godina zatvora.

Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP) bavi se tim slučajem od 2001. Tokom trinaest godina skupljeni su brojni dokazi (koji su u nekoliko navrata dostavljani DORH-u i javno objavljivani) koji vrlo uvjerljivo svjedoče da je u tim procesima osuđen nevin čovjek.

Po povratku iz Haaga poslao sam svjedoku A. Zuliću fotografiju Graorca iz 1996., kad je suđen. Ahmet Zulić je potvrdio da ga nikad nije vidio i da ta osoba kao stražar u Manjači nije bila. A. Zulić je razgovarao s dva pravnika iz svog grada u BiH koji su također bili zatvorenici u Manjači i sva su trojica spremna svjedočiti na sudu

Gotovo da nema teže povrede ljudskih prava nego kad sud osudi nevinog čovjeka na tešku kaznu. To se, nažalost, može dogoditi i to se događa, ali je onda na odgovornom sudu i pravnoj državi da svoje katastrofalne pogreške ne proba prikriti ili se s njima suočiti, nego da ublaži njihove posljedice.

Kronologija tog slučaja koja slijedi napisana je na osnovu četiri članka o slučaju Mirka Graorca objavljenih u Feral Tribuneu (FT) tokom 2003. i članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji (SD) 22. svibnja 2010.

Nastavak 5.

U očekivanju epiloga

Niz svjedoka koji su 1992. bili u logoru Manjača – Vahidin Hasančević, Selim Kadrić, Almir Husaković, Muhamed Hurtić – koji tvrde da će cijeli život pamtiti svakog stražara iz Manjače i koji nemaju baš nikakvog razloga Graorca braniti tvrde da Graorac nije bio ni stražar ni bilo kakav zapovjednik u ‘Manjači. Te izjave oni su dali 18. siječnja 1997.

Isto to tvrde, u svojim izjavama danim 13. rujna 2000., Dane Lukajić, pomoćnik komandanta logora Manjača i pripadnik vanjske straže Davorko Ačić.

MUP Republike Srpske izdaje 2003. službenu potvrdu da Mirko Graorac nije bio u sastavu rezervne policije.

Novinar Tomislav Klauški objavio je u Slobodnoj Dalmaciji od 26. 4. 2003. veliki i, na osnovu vlastitih istraživanja, dobro argumentiran članak o ”slučaju Graorac” pod naslovom ”Krvnik s Manjače ipak čistih ruku”.

O svim ovim indicijama da je Graorac nevin osuđen, koje su se godinama umnožavale, bilo je od 2003. redovno informirano Državno odvjetništvo u Zagrebu. Iako je GOLJP-ovo istraživanje bilo potpuno nepristrano, ni u jednom trenutku nismo nastupali kao branitelji Mirka Graorca; nije u tom trinaestogodišnjem istraživanju nađena ni najmanja indicija koja bi ukazivala na to da je Graorac ipak bio u Manjači

Preko tadašnjeg veleposlanika BiH u Zagrebu Zlatka Dizdarevića GOLJP je dobio 2003. uvjerenje Državne komisije za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima, potpisano od predsjednika Komisije Mirsada Tokače, da Komisija nema nikakve podatke o Mirku Graorcu (dok podatke o stražarima u logoru Manjača ima).

Istovjetan odgovor GOLJP dobiva i od Predsjedništva BiH.

Čuvari iz ‘Manjače (među njima i ”Bula“ i ”Špaga“, koji će malo dalje biti spomenuti) uhapšeni su u BiH u prosincu 2005. i nad njima je provedena istraga.

Novinar Feral Tribunea (danas novinar Slobodne Dalmacije) Vladimir Matijanić putuje u Bajince na sastanak s Graorcem. Intervjuira Graorca i o cijelom slučaju objavljuje članak u F.T. od 19. svibnja 2006. U tom članku, između ostalog, piše: ”Graorčeve tvrdnje dobile su tokom boravka Feralove ekipe u Banja Luci i okolici, gotovo pa neočekivanu potvrdu – naime, Graorca smo zamolili da s nama krene prema Manjači, gdje smo namjeravali napraviti reportažu. Kada smo došli, iz barake u kojoj je nekad bilo logorsko zapovjedništvo, izašao je izvjesni Dule koji je tu proveo čitav rat. Iz njihova razgovora lako se dalo zaključiti da se Graorac i Dule nikad nisu vidjeli.”

GOLJP je 2007. dobio službeno uvjerenje Ministarstva odbrane RS da Mirko Graorac nije u vojnoj evidenciji BiH od 1962., kao i uvjerenje da nije bio učesnik rata 1992. – 1995.

U travnju 2010. bio sam kao promatrač na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu. Jedan od svjedoka optužbe svjedočio je da je bio u logoru Manjača od 7. srpnja 1992. do zatvaranja logora krajem te godine. To je bilo točno razdoblje u kojem je, prema optužnici i presudama, Graorac bio zapovjednik vanjske straže u Manjači. Obratio sam se tužilaštvu MKSJ-a, objasnio o čemu je riječ i zamolio ih da mi omoguće razgovor sa svjedokom.

”Istina je, zvali su me prije mjesec dana u vezi s ovim slučajem i rekao sam im da je jedan od ključnih svjedoka protiv Graorca bio Žarko Tole. Tole mi je, nakon što je svjedočio, prišao pred zgradom suda u Splitu i pretpostavljajući da meni, kao dragovoljcu Domovinskog rata, nije stalo do branjenika Srbina, rekao: ‘Ma, tko j… toga Srbina, niti sam ga kad vidio, niti čuo!’ O tome sam spreman i svjedočiti dođe li do ponavljanja procesa Graorcu”, kaže odvjetnik Boban

To mi je omogućeno jer je svjedok svoje svjedočenje u procesu Karadžiću završio. U našem razgovoru sljedeći dan pitao sam ga da li je ikad čuo za ime Mirko Graorac koji je navodno bio zapovjednik vanjske straže u Manjači. Opisao sam mu njegov izgled i rekao da je 1992. imao 50 godina. Također sam ga pitao sjeća li se ubojstva nekih ljudi dovedenih iz Prijedora, koje se dogodilo neposredno ispred logora (i za što je Graorac također optužen).

Na to je svjedok Ahmet Zulić odgovorio: ”Nikada nisam čuo za to ime, ali točno znam tko su bili zapovjednici vanjske straže u Manjači. Od 7. jula do 15. augusta zapovjednik vanjske straže je bio Fadil Bula. Kad su nas doveli u Manjaču, predstavio nam se riječima: ‘Ja sam Fadil Bula i jebo vam Alija mater, ja sam na Karadžićevoj strani’.

Kasnije sam saznao da se on zapravo zvao Bulatović. Bula (ili Bulatović) ubio je dvojicu zatvorenika 25. jula, Esada Bendera i Omera Filipovića (brata književnika Filipovića) i zbog toga je smijenjen. Od 15. augusta do zatvaranja Manjače zapovjednik vanjske straže bio je Predrag Kovačević, zvani Špaga. Što se tiče zatvorenika iz Prijedora, njih su dovezli 19. augusta i nisu ih uveli u logor. Ja sam vidio kroz ogradu kako četnik (prepoznao sam ga, zvao se Krkan) iza crvenog autobusa kolje jednog od ljudi koje su doveli iz Prijedora.”

Po povratku iz Haaga poslao sam svjedoku A. Zuliću fotografiju Graorca iz 1996., kad je suđen. Ahmet Zulić je potvrdio da ga nikad nije vidio i da ta osoba kao stražar u Manjači nije bila. A. Zulić je razgovarao s dva pravnika iz svog grada u BiH koji su također bili zatvorenici u Manjači i sva trojica spremna su svjedočiti na sudu.

O svim ovim indicijama da je Graorac nevin osuđen, koje su se godinama umnožavale, bilo je od 2003. redovno informirano Državno odvjetništvo u Zagrebu. Iako je GOLJP-ovo istraživanje bilo potpuno nepristrano, ni u jednom trenutku nismo nastupali kao branitelji Mirka Graorca; nije u tom trinaestogodišnjem istraživanju nađena ni najmanja indicija koja bi ukazivala na to da je Graorac ipak bio u Manjači.

Županijski sud u Splitu odbija, 22. travnja 2010., zahtjev M. Graorca za obnovu procesa.

Gotovo da nema teže povrede ljudskih prava nego kad sud osudi nevinog čovjeka na tešku kaznu. To se, nažalost, može dogoditi i to se događa, ali je onda na odgovornom sudu i pravnoj državi da svoje katastrofalne pogreške ne proba prikriti ili se s njima suočiti, nego da ublaži njihove posljedice

Krajem studenog 2013. odvjetnik N. Boban, koji je Graorcu dodijeljen po službenoj dužnosti u prvom suđenju 1996., izjavljuje da je spreman na sudu posvjedočiti da mu je jedan od glavnih svjedoka optužbe, general Žarko Tole, u privatnom razgovoru rekao ”da Graorca nikad u Manjači nije vidio, ali kad je Ugrin rekao da ga je vidio, onda je i on to potvrdio”; drugim riječima, da je svojim svjedočenjem lažno teretio Graorca. N. Boban je u to doba bio odvjetnik M. Graorca i tu izjavu nije mogao koristiti.

Početkom prosinca 2013. informirao sam tadašnjeg Državnog odvjetnika Mladena Bajića o Bobanovoj spremnosti da svjedoči. Državni odvjetnik je smatrao da je to apsolutno ključni element za obnovu postupka, da će Državno odvjetništvo kontaktirati N. Bobana i pokrenuti reviziju procesa.

U svibnju 2014. nazvao me je novinar Slobodne Dalmacije Saša Ljubičić potaknut glasinama da Županijski sud u Splitu odlučuje o ponavljanju postupka Mirku Graorcu. Nekoliko dana kasnije, 14. 5. 2014., izlazi njegov prvi članak o ”slučaju Graorac“ s velikim naslovom ”15 godina NEVIN NA ROBIJI?” na naslovnoj strani SD; u drugom članku, 16. 5. 2014., S. Ljubičić navodi svoj razgovor s N. Bobanom, koji mu potvrđuje da će svjedočiti na sudu o tome što mu je Ž. Tole rekao.

”Istina je, zvali su me prije mjesec dana u vezi s ovim slučajem i rekao sam im da je jedan od ključnih svjedoka protiv Graorca bio Žarko Tole. Tole mi je, nakon što je svjedočio, prišao pred zgradom suda u Splitu i pretpostavljajući da meni, kao dragovoljcu Domovinskog rata, nije stalo do branjenika Srbina, rekao: ‘Ma, tko j… toga Srbina, niti sam ga kad vidio, niti čuo!’ O tome sam spreman i svjedočiti dođe li do ponavljanja procesa Graorcu”, kaže odvjetnik Boban.

Član GOLJP-a odvjetnik Čedo Prodanović piše, kao opunomoćenik M. Graorca, zahtjev za revizijom procesa i šalje ga u lipnju 2014. na Županijski sud u Split.

(Kraj feljtona)

Napomena uredništva:

Zahvaljujemo gospodinu Zoranu Pusiću na ovom važnom svjedočanstvu. Zahvaljujemo i svima u Građanskom odboru za ljudska prava, kolegama i kolegicama novinarima, te svima koji su pomogli i koji će pomoći da Mirko Graorac, kao nevino osuđen čovjek, izađe na slobodu te da dobije odgovarajuću satisfakciju i odštetu.

Izražavamo sućut gospodinu Graorcu zbog smrti njegove hrabre supruge.

Još tekstova ovog autora:

• Protest Vlade RH koji se nije dogodio
• Zašto Antifašistička liga nije bila na komemoraciji u Jasenovcu
• Zašto Antifašistička liga nije bila na komemoraciji u Jasenovcu
• Uložimo u zdravstvo, a ne u polovne avione
• Zatrovanom mržnjom i nacionalističkom netrpeljivošću
• Holokaust, spomenici, sjećanje
• Holokaust, spomenici, sjećanje
• Prilog raspravi o demokraciji i antifašizmu
• Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe
• Prilog raspravi o demokraciji i antifašizmu

» Svi tekstovi ovog autora