Bilo je u njemu nečeg mahnitog, suludog, što samo svježa, rasplamsana žudnja iznjedri u trenu, samouvjerena i slijepa na vanjske okolnosti, kada ga je neka neshvatljiva snaga uzela pod ruku i, bez taktiziranja i priprema, usred radna tjedna, izgurala iz školskih klupa na užeglu, prašnjavu ulicu.
Na ulici više nije bio siguran kao nekada, već prilično neodlučan, ne uspijevajući pratiti brze misli, verbalni ring u kojemu se pametovalo bez konca i kraja. Nalijepio je na svoje preozbiljno lice osmijeh nadmoćnoga koji zna mnogo više nego što govori. [Read more…]