CESTA

 

Cesta, sklonište nemirnih ljudi,

nestaje i kroz korake klizi,

dok odlazi i glasne obzore rađa.

 

Tihe ruke bezbrojnih sati piju nepoznati svijet, upravo tamo,

na cesti među klasjem žurećih ljudi,

i žive bezvremene trenutke glasova,

dok lete stazama stoljetnih tragova.,

 

Sunčeva je zora sreća njihova dok sjene budi,

i u njih su uhvaćeni kad’ im cesta svjetla upali.

 

I tihom im tamom klupe prekrije,

zidove parka i debla stabala,

da zaspu u snove razbijenih noći.

 

Vječni stranci naručja punih prijateljstva, upravo tamo,

na cesti, zaklonjeni kišnim plaštem,

bez odlazaka, jer svugdje su doma,

na cesti probodeni sunčevim mačem.

 

Možda traže više od podsmjeha zaključanih glava,

možda traže tuđe riječi otvorenim očima,

pune dane slobodnih trenutaka nemirnih putova.

 

Dok vise među kupovima dolepršalih smetki,

i jure od mjesta do mjesta, bez sna,

i izgube na tisuće susreta, svakog dana.

 

Mala soba, mnoštvo ljudi, najvjerojatnije u prostorijama Radija Študent, ¹⁾ u studenskom naselju pod Rožnikom²⁾, u Ljubljani. Na stolici, pred mikrofonom, sjedi mlad momak. Prelijep mladić duže guste kose, koji me energijom podsjeća na Jamesa Deana, obrastao bradom i brkovima, zvjezdanih svjetlucavih očiju, lijepe ruke grle gitaru.

 

Zapjevao je svoju baladu o cestama, a u meni se nešto pomaklo, kao da se unutra dogodio manji potres. Tomaž Pengov. Predstavljanje ploče ‘‘Otputovanja“. Godina 1973.

 

Bila je to ploča i bio je to kantautor kakvih tada, u prostorima nekadašnje Jugoslavije, nije bilo. S njime su se pojavili, u jednoj osobi objedinjeni, pisci tekstova i glazbe. Nitko tako čeznutljiv, tako liričan, tako mekano tužan kao on. Tomaž Pengov.

 

Kod kuće sam neprestano puštala njegova ‘‘Otputovanja“. Napamet sam znala riječi i melodije. Zatvorila bih oči i otputovala u krajolik s naslovnice legendarne ploče. Nježan zelen krajolik, u maglu zavijen put kroz močvarni travnjak. I stablo. Usamljeno stablo, kao što se on često osjećao usamljenim. Tomaž Pengov.

Cesta je života Tomaža Pengova nosila stranputicama i zavijucima, isto kao što je nosila premnoge boeme zemljice sa sunčane strane Alpa. Mnogo ih se, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, okupljalo u bifeu Šumi, nasuprot znamenite Drame SNG⁴⁾ , uz tadašnju Titovu cestu (danas Slovensku cestu) u Ljubljani. Nekada sam se nalazila među njima. Zato jer sam znala da ću tamo sresti vlastitog ljubljenog supruga

 

Kroz nekoliko se mjeseci moja duhovna torba ispunila Tomaževim riječima i njegovim glasom, pa sam ga mogla slušati iako više nisam puštala ‘‘Otputovanja“. Ploču sam poklonila mladiću koji ju je trebao ne bi li jednom postao netko poput Tomaža Pengova. Godine 1973.

 

Godine su prolazile, sve su manje puštali Tomaževu glazbu. Gotovo desetljeće kasnije izašao je njegov drugi album ‘‘Pripovijetke“. Godine 1992. izdao je ‘‘Rimsku cestu“, a tri godine kasnije i ‘‘Biti tu“. ‘‘Koncert“ je izašao 207. godine, album sa živim snimcima. ‘‘Pa i nisam mnogo napravio. Četiri ploče…“ , rekao je u jednom od svojih rijetkih intervjua, ovog puta za Mladinu. Tomaž Pengov.

 

Nakon 1973. godine bila sam samo na jednom njegovom nastupu. Bio je pijan i zaboravio je riječi. Sjećam se kako sam snažno stisnula očne kapke da bi ispod njih mogla brizgati nezastrta tekućina, stiskala sam ih toliko da mi se pred očima ukazala nježna zelena naslovnica puta i stablo iz Barja³⁾ i začuh Tihe ruke bezbrojnih sati piju nepoznati svijet, upravo tamo… Nezaboravna ‘‘Otputovanja“.

 

Cesta je života Tomaža Pengova nosila stranputicama i zavijucima, isto kao što je nosila premnoge boeme zemljice sa sunčane strane Alpa. Mnogo ih se, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, okupljalo u bifeu Šumi, nasuprot znamenite Drame SNG⁴⁾ , uz tadašnju Titovu cestu (danas Slovensku cestu) u Ljubljani. Nekada sam se nalazila među njima. Zato jer sam znala da ću tamo sresti vlastitog ljubljenog supruga. Prije nekoliko godina je Karpo Godina⁵⁾  snimio dokumentarni film Šumi, onako kako to samo on zna. Nezaboravan film o nezaboravnom Šumiju.

 

Novi su kapitalisti zatvorili Šumi, jer su sa zgradom imali drukčije planove. Usprkos tome lokal je ostao zapisan u slovenskom kulturnom pamćenju. I upravo zbog toga!

 

Slovenske su se umjetničke duše okupljale i na drugim lokacijama. Recimo, u Jazz klubu Gajo, nedaleko Šumija. Naši su se boemi družili uz šank, promatrali se i tiho prebrojavali. Ako je netko nedostajao, otvaralo se pitanje: ‘‘Jel’ on još?“, prisjećao se Tomaž Pengov u onom kratkom intervjuu Mladini godine 2007. Naime, jednostavno ih je odnosilo. Alkohol, droge, neuredan život…

 

Od početka prošlog tjedna među nama više nema ni Tomaža Pengova. A prema medijskim reakcijama prisutniji je nego ikada ranije. Vjerojatno tijekom cijele karijere nije imao toliko oduševljenih komentara kao što ih je o njemu sada napisano. Toliko izjava punih superlativa kao sada, kada više fizički nije među nama. Prenijet ću samo tri iz Dela, od 11. veljače 2014.:

‘‘Bio je stablo, a sada je zvijezda“, napisao je Milan Dekleva. ‘‘Bio je stablo, čvrsto usidreno u svojoj nadarenosti, sada je zvijezda, okružena mukom nečovječne udaljenosti. (…) Otputovanja još uvijek odzvanjaju našim ušima, a njihov je tvorac otputovao. Bio je stablo, a sada je postao zvijezda.“ Tomaž Pengov

 

Milan Dekleva, književnik: ‘‘U slovensku je kulturu unio sasvim nov način izvođenja, neku sasvim novu osjetljivost spoja riječi i zvuka, te tako postao najvažnijim trubadurom suvremene slovenske kulture“.

 

Igor Vidmat, publicist: ‘‘Tomaž Pengov bio je plemeniti pionir slovenske autorske pjesme, odnosno kantautorstva, pjevanog pjesništva, kao suvremenog oblika klasične poezije. Album Otputovanje prvi je vrhunac slovenskog pjevanog pjesništva i popularne glazbe uopće…“

 

Bogdana Herman, pjevačica: ‘‘Tomažu je Pengovu slovenska narodna pjesma bila iznimno važna. U rijetkim ju je, čudesnim autorskim izvedbama ponovo pozlaćivao. Narodna je pjesma bila tiha i dostojanstvena pratiteljica njegove poezije i ceremonijalne glazbe. To će troje odnijeti Tomaža Pengova u budućnost.“

 

To učini smrt. Kao da su tek sada postali svjesni punine ljepote i nježnosti njegovih otputovanja… Uglazbljena i uvježbana drhtati će iznad nas i među nama ona druga otputovanja, koje su osjećali njegovi najbliži. Ostat će rane u njihovim srcima.

 

Najljepši mu je nekrolog napisao prijatelj Milan Dekleva, pjesnik, pisac, glazbenik. ‘‘ Jedini tumač mojih pjesama“, rekao je Tomaž Pengov, jedini koji je pjesme znao tako obrazložiti kao što ih sam nije ni znao ni mogao. Dobro ga je poznavao. I osjećao, trubadura, s kojim je glumio u odličnoj i nezaboravnoj postavi ‘‘Salamandera“.

 

‘‘Bio je stablo, a sada je zvijezda“, napisao je Milan Dekleva. ‘‘Bio je stablo, čvrsto usidreno u svojoj nadarenosti, sada je zvijezda, okružena mukom nečovječne udaljenosti. (…) Otputovanja još uvijek odzvanjaju našim ušima, a njihov je tvorac otputovao. Bio je stablo, a sada je postao zvijezda.“ Tomaž Pengov.

 

______________________

 

 ¹) Radio Študent, studentska radijska postaja (FM 89,3 MHz) emitira program od 9. svibnja 1969. godine, kada ga je osnovao Savez studenata Slovenije, a njegovo je osnivanje posljedica studentskih demonstracija održanih 1968. godine. Prvi je elektronički medij izvan sustava Jugoslavenske radio-televizije i najstariji neprestano emitirajući studentski radio u Europi. (Sl. wikipedia)

 

²⁾ Rožnik, dio Ljubljane smješten od samog središta grada prema zapadu, između Šiške i Viča, na čijem se području nalazi Studentsko naselje.

 

³⁾ Barje, Ljubljansko Barje, močvarno područje JZ od Ljubljane, djelomično pod državnom zaštitom. Prostire se na površini cca 160 km², obiluje arheološkim nalazištima, od neolitskih sojenica na dalje.

 

⁴⁾ SNG – Slovensko Narodno Kazalište

 

⁵⁾ Karpo Aćimović Godina(Skopje, 26. lipnja 1943. godine) slovenski filmski pedagog, redatelj, snimatelj i montažer.