Zdravka Govedarica
Iskustva malog iznajmljivača skupljam duže od četrdeset godina. Još od svojih dječjih nogu kad je moja majka, u to doba, vodila našu turističku ponudu u vidu Zimmer Frei do trenutka kad sam se i sama, uz kćerkinu pomoć, počela intenzivno baviti turizmom.
Zašto? Zato što unatoč svjetskim nagradama i plasmanima na inozemnom tržištu proizvoda koji se odnosi na moj glavni posao ili, ako želite da budemo u trendu, na moj main business, na vlastitom tržištu isti nije mogao proći bez političkog ili drugog zaleđa.
Dakle, shvativši kao razumna osoba da kod nas ne vladaju zakoni slobodnog tržišta i da uspješni ili veliki postaju takvima zahvaljujući nekim drugim načinima (čast izuzecima), odlučila sam se za renovaciju obiteljske kuće i bavljenjem turizmom.
Napisah bavljenjem? S turizmom, tko ima apartmane, se ne bavi s njim, ti ljudi ga žive punih 24 sata na dan. I to na način da uz sav entuzijazam, pozitivnost, profesionalnost, isti vas do kraja sezone iscrpi do te mjere da ni ono, toliko čekano, ”bablje ljeto” ne možete okusiti s užitkom jer više nemate snage ni za to.
E da, to je najčešći razlog zašto Dalmatinci ne idu na more iako im miriše tik do ”ponistre”.
Kad udovoljite svima koje ste ugostili, kad odradite svu logistiku, kad riješite svu očekivanu i neočekivanu problematiku, tad vam jedino treba trenutak mira u kakvoj osami koji vam zasigurno neće ponuditi obližnja plaža s mnoštvom kupača na njoj.
Za sve koji misle kako je ”bavljenje” turizmom lagan posao i kako se nigdje tako lako ne zarađuje, predložila bih da nasumce izaberu kolikogod žele velik statistički uzorak osoba koji se bave s njim i fotografiraju ih prije i poslije sezone.
Od svježih i nasmijanih lica već za samo dva mjeseca dobili bi album ispijenih likova, kojima bi redom dobrodošla infuzija, a ponekim i sanatorij.
I da, gospodo, da smo sačuvali proizvodnju, tvornice, da smo sačuvali mnoštvo radnih mjesta u raznim branšama (koje smo trebali i mogli), podosta ljudi koji se ”bave” turizmom bi vrlo rado prestali se baviti s njim. Jer za to treba snaga, energija, izdržljivosti, a bogme i umješnost… Za to trebate ljubaznost, znanje, vještine i štošta još, ako želite zadržati kontinuitet.
E sad se vratimo na velike i male i na medijsku hajku koja se vodi poglavito upućenu malima. Dakle, u rijetkim trenucima odmora, čitam neviđenu antipropagandu hrvatskog turizma koja se prije svega odnosi na male iznajmljivače.
Još donekle mogu razumjeti kad se strani novinari, ne uzimajući cjelinu već pojedini račun, iz najčešće nekog razvikanog turističkog mjesta, obruši svom silinom na sve, ali kad takav pristup kontinuirano čitam, iz dana u dan, u naših medijima, počinjem sumnjati u njihovu dobronamjernost.
Ili smo doista toliko glupi ili se pravimo glupima?
Za vrijeme korone ostvarivali smo izvrsne rezultate i svugdje smo čitali hvalospjeve o našoj strategiji turizma. Umjesto da smo bili zahvalni nebesima što je karta Mediterana našu regiju označila s nježnijom bojom od žarko crvene u odnosu na konkurenciju po pitanju ugroze od virusa pa su gosti koji tradicionalno biraju druge destinacije izabrali nas.
U prijevodu nije se radilo ni o kakvoj novoj recepturi naših vrsnih stratega već o obilju sreće, a možda i o nečem trećem što ne bih željela insinuirati jer bih zadirala u vode za koje nisam kompetentna.
Dakle, prošla pandemija (tema za sebe o kojoj se više ne piše kao da se radilo o povjetarcu, a ne o tsunamiju u medicinskom, sociološkom, ekonomskom i inom smislu) i stigla 2023. godina sa svojom turističkom zbiljom.
Zbiljom koja bi se trebala daleko kvalitetnije proanalizirati pa potom o njoj pisati. Koja bi trebala biti, za početak, izdiferencirana na različite kategorije, koja bi trebala biti sagledana u svom uskom, ali i širem kontekstu, koja bi trebala sagledavati sve važne aspekte da bi se odgovorno pristupilo problematici, onoj koja zaista postoji i koju treba rješavati.
Tužno je kako se mlati po ”malim” iznajmljivačima, i to onima koji desetljećima hrane sebe i budžet ove države, onima koji su uspjeli oplemeniti kuće svojih predaka, najčešće ušteđevinom ili kreditima (dakako s lihvarskim kamatama) ili onima koji su na jednak način kupili jedan takav objekt na moru i upregnuli cijelu obitelj da bi opstali u Lijepoj Našoj.
Po onima koji će svaku svoju pogrešku preskupo platiti iz svog džepa pa im ne treba ekspert sa svojim mudrostima za narednu godinu jer će je morati iskorigirati promptno već istog mjeseca.
Dakle, ta neviđena hajka se cijelo ljeto vodi baš prema takvima, dok veliki ostaju neprozvani, u sjeni i moguće s osmijehom gledaju već poznati hrvatski scenarij u kojem se njima omogućava opstanak pod svaku cijenu (često s igrama bez granica), a malima upravo granice koje zahvaljujući Europskoj uniji mogu lako preći i postati građani trećeg reda u nadi za boljom egzistencijom.
Pričamo o preizgrađenosti apartmana na našoj obali. Da, gospodo, tko to može izgraditi zgradu od dvadeset i više stanova i nuditi ih u turističke svrhe? Jesam li zaboravila reći u pluralu? Zgrade, ne zgradu.
Ili, u čijim se to trgovinama ljeti prodaju artikli po cijeni višoj od 100 i više posto u odnosu na prošlu godinu? Ili, tko to može ”zauzeti” komad obale i ekonomski ga eksploatirati na veliko, ako nije dio miljea koji odlučuje po kom se može, a po kom ne može batinati.
Ne, neće naš turizam propasti zbog pokoje greške malog iznajmljivača (a ima ih koji po svom ponašanju ne zaslužuju to biti i jesam za to da se takve detektira i procesuira), već zbog velikih igrača koji će lako svoj kapital prenijeti u druge tokove, ako i prouzroče takvu propast.
Baš zato bi se strategija trebala odnositi na njihovo obuzdavanje i na njihove poteze. Na žalost, već sad znam da to neće ići. Prevelik je državni aparat za ovu našu lijepu, ali malu državu.
Glad ne pita što će se jesti sutra i s čije trpeze, gladna usta traže danas. Tako je i s trajno gladnim ustima našeg državnog aparata. Isisat će sve što može i gdje može da bi opstao jer ima tu moć. Odavno smo trebali shvatiti da ne postoji radi naroda već radi sebe.
Upregnuo je u taj cilj opstanka sve što se dalo, i ”stratege” i medije i ponaša se kao da može bez običnog malog čovjeka. Doći će i taj dan kad će shvatiti da ne može.
Lijepa Naša je odavno već Lijepa Njihova, a njihovom će se zvati ne samo zbog velikih već i zbog malih, jer taj novi mali čovjek neće govoriti jezikom ove zemlje niti će je zvati domovinom.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ogromna je ljubav što nam Zemlja i Nebo daju
- U potrazi za srećom
- Otac drži ruku svoje voljene kćeri
- Što je to u ljudskom biću da odluči odustati od života
- I s teškom dijagnozom višestruko živite život, a ne bolest
- Jer, što smo mi bez snova?
- U inat ratovima ( i rakovima)
- Bez obzira na bolest, vjerujem u dobro za sebe i druge
- Od sudbe jača
- Jesam li sreća ili tuga