(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora).
U posljednje se vrijeme, Bogu hvala, mnogo piše o svemu dobrome, lijepom, skladnom, pobožnom i domoljubnom čime nas je ustaški pokret neizmjerno i besmrtno zadužio. Ipak, jedno se doktoru Anti Paveliću i odanim mu suradnicima mora, nažalost, zamjeriti. Stravična je to ljaga. Neoprostiv grijeh koji vapi do neba. Duša vas zaboli kad se sjetite kako su svi moćni i ugledni ustaše bili muškarci.
Sramotna je činjenica da je u vrhu NDH bilo manje žena nego u gay sauni. Nije tu bilo nijedne ministrice, državne tajnice, sutkinje, tužiteljice…
Žene nisu upravljale ni gradovima, ni bolnicama, ni sveučilištima, ni krugovalnim postajama. Dična je Hrvatica mogla biti samo supruga i majka, brinuti o djeci, kravama i kokošima, plesti tople čarape za naše junake pod Staljingradom i s prijateljicama razmjenjivati savjete kako s pamučne tkanine oprati mrlje od židovske krvi.
Ipak, vremena se mijenjaju, napredne ideje pobjeđuju, pa i one koje su vam se možda činile ljevičarske.
Nacionalisti se sve više oslobađaju krutoga patrijarhata. Čak ni među njima danas ne možete ispričati prostačku šalu o Muji i Fati, inače cvieću hrvatskog naroda, a da se koji ustaša ne uvrijedi ponižavajućim opisom žena. Premda oni ne prihvaćaju Istanbulsku konvenciju, veoma drže do rodne ravnopravnosti.
Sramotna je činjenica da je u vrhu NDH bilo manje žena nego u gay sauni. Nije tu bilo nijedne ministrice, državne tajnice, sutkinje, tužiteljice…
Eto, na primjer, Kolinda Grabar-Kitarović sve se jasnije prepoznaje kao vođa ekstremne desnice. I desničari nju poštuju i vole, a i ona se trudi da njih nečim ne uvrijedi.
Nedavno se tako s velikim entuzijazmom spremala otići na jedan međunarodni skup u Marrakechu, gdje će se raspravljati o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva izbjeglica, cvrkutala je sretno kako postradale iz dalekih zemalja valja pristojno dočekivati, ali samo što joj je Velimir Bujanec prijekorno kazao kako je brinuti o izbjeglicama izrazito nepatriotsko, ako ne i veleizdajničko ponašanje, Grabar-Kitarović iznenada je odustala od službenog putovanja.
Čim se televizijski voditelj i poznati obožavatelj Jasenovca isprsio, kočoperno se uspravio u veličanstvenosti svojih metar i četrdeset dva centimetra, pa se još popeo na bančić, ilitiga šamlicu, da predsjednicu strogo pogleda u oči, njoj momentalno više nije bilo do izbjeglica.
Dapače, kao da se okliznula u kupaonici i zatiljkom udarila u rub kade, više se ni ne sjeća da je zbog nečega namjeravala redovnom linijom u Maroko.
Ako ste ikad pitali kome se Kolinda Grabar-Kitarović zapravo želi svidjeti, tko su njezini glasači, njezin narod, nakon ove epizode nema više nikakve sumnje da je njezino srce na desnici. I ne na kulturnoj, pitomoj, građanskoj, domobranskoj desnici, već na onoj tvrdoj i gnjevnoj, nemilosrdnoj.
Desnici Velimira Bujanca, Zlatka Hasanbegovića i Marka Skeje.
Ako ste ikad pitali kome se Kolinda Grabar-Kitarović zapravo želi svidjeti, tko su njezini glasači, njezin narod, nakon ove epizode nema više nikakve sumnje da je njezino srce na desnici. I ne na kulturnoj, pitomoj, građanskoj, domobranskoj desnici, već na onoj tvrdoj i gnjevnoj, nemilosrdnoj. Desnici Velimira Bujanca, Zlatka Hasanbegovića i Marka Skeje
Takvima ona želi vladati i, kako se čini, dosta je dobra u tome. Koliko god su ekstremni desničari razočarani premijerom Plenkovićem, koliko god ih taj mlitavac svakodnevno ubija u pojam, predsjednica im vraća nadu da nije sve izgubljeno, da još Hrvatska ni propala.
Rodna ravnopravnost čudesno je zavladala zemljom.
Događaju se stvari koje u prošlosti nismo mogli ni zamisliti. Prije samo desetak godina politički analitičari nisu bili sigurni je li tradicionalna, zatucana Hrvatska zrela za predsjednicu, a mi smo danas u prilici da bi žestoki nacionalisti prihvatili ženu i na mjestu poglavnika.
Ne bi im stradao njihov muški ponos.
Današnji ustaše bi se, bez ikakvog problema, svečano zakleli poglavnici. Ako i niste njihov politički istomišljenik, valja opet cijeniti njihovu slobodoumnost i otvorenost.
Barem u nečemu.
Istina, Kolinda Grabar-Kitarović nije ni blizu tako autoritativna kako je doktor Ante Pavelić bio. Pa i u opisanom slučaju s Velimirom Bujancem, vidjeli smo kako se ona krotko povukla kad joj se jedan muškarac otresito obratio.
Nesumnjivo joj nedostaje i ženskog i državničkog samopoštovanja.
Ali, polako, ima vremena da se popravi. Sve se, gospođo predsjednice, dade naučiti.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Da čitava obala klizne u more, ni Opara, ni Kerum ne bi bio kriv
- Koruške vlasti: neka Bleiburg ove godine bude veganski
- Nacionalistički treš toksičniji je od turbofolka
- Nije Mađarska najgore što nam se moglo dogoditi
- Najrječitiji u HDZ-u su kad im je labrnja začepljena
- Lijepo je, vidite, Plenković biti. Sve mu drugi rade
- Najrječitiji u HDZ-u su kad im je labrnja začepljena
- Kolinda ljubi guzicu NATO savezu, toga nikad nije previše
- Nacionalistički treš toksičniji je od turbofolka
- Rijetko gadljiv slučaj ministrice Žalac
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.