Ustaška dobrodošlica biskupa Košića za kardinala Parolina

Učinit ću danas nešto neobično, ali sasvim opravdano. Malo ću ja pisati, a veći dio kolumne ću posvetiti najekstremnijem hrvatskom biskupu. Točnije, prenijet ću sve što je msgr. Vlado Košić kazao na predstavljanju knjige o Marku Perkoviću Thompsonu koju je napisao akademik Josip Pečarić. Mnogi mediji prenijeli su dio Košićeva govora u kojem je ustvrdio kako neki silom pokušavaju ušutkati pjevača i akademika Pečarića. Kada se saznalo za skandal, neki su mediji donijeli cijeli Košićev govor.

Zašto to radim i ja? Zato što smatram da, budući da se svim silama radi na tome da se ugasi portal Autograf, će se to izvjesno i dogoditi, želim ostaviti na ovome mjestu dokaz da nisam uzaludno ove četiri godine upozoravao na fašizaciju hrvatskog društva i na eklatantno koketiranje dijela hrvatskog episkopata sa ustaštvom.

Kada sam pročitao da se Košić poziva na Stepinca i Tuđmana kako bi opravdao svoju naklonost ustašama, rekoh si da to ne bih zamislio ni u najluđim snovima i fantazijama: da biskup na ovakav način, uoči dolaska državnog tajnika Svete Stolice, kardinala Pietra Parolina u Hrvatsku, da najtvrđe i nepobitne dokaze ekstremno nacionalističkog fanatizma. Ovako je napisao Košić, uostalom:

”Treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim ‘dopuštenim i nedopuštenim sredstvima’, što je bio dio njihove zakletve”

”Treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim ‘dopuštenim i nedopuštenim sredstvima’, što je bio dio njihove zakletve”.

Štogod bih nakon ovoga dodao, činilo bi se suvišnim, zato Košićev govor prenosim u cijelosti, a uvjeren sam da će nakon toga sisački biskup, kao Stepinac na sudu, moći također reći da mu je savjest čista i da se ni od koga ne da natkriliti u ljubavi prema hrvatskom narodu:

“Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik  Josip Pečarić.

Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju.

Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.

Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima – pjesmom.

Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.

Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!

Sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog ‘ustašizacije i fašizacije’. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog ‘ustaške guje’ i ‘skretanja u ustaštvo’

Uz pjevača Marka i akademika Josipa povezuje se pozdrav ‘Za dom spremni!’. Zanimljivo je zašto i tko osporava taj domoljubni pozdrav i kako postupa država. Najprije valja reći da je spontano taj pozdrav upotrebljavan u Domovinskom ratu, i to ne samo od pripadnika HOS-a koji su ga uzeli i u svoj grb, nego i od Tigrova i Gromova. Postoje snimke na Youtubeu o tome. Tada, interesantno, to nikome nije smetalo.

Ni to što je Marko u svojoj prvoj domoljubnoj pjesmi Bojna Čavoglave upotrijebio taj poklič. Tek odprije dvije-tri godine započela je hajka i na Marka i na taj pozdrav, optužujući sve koji ga upotrijebe za ustaštvo i fašizam.

Najprije, treba reći da ustaštvo nije bio fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države, o čijoj su se naravi kao državi pozitivno izrazili i bl. Alojzije Stepinac i dr. Franjo Tuđman, ali te su postrojbe to činile svim ‘dopuštenim i nedopuštenim sredstvima’, što je bio dio njihove zakletve.

Ta ilegalnost odnosno nedopuštena sredstva svakako nisu za nas kršćane prihvatljiva, kao ni zločini koje su počinili, a koje Crkva osuđuje, premda treba reći da je to bio odgovor na brojne četničke i partizanske zločine. Zašto je međutim došlo posljednjih godina do javnog političkog i policijskog progona pozdrava ZDS i onih koji ga upotrijebe – a u Domovinskom ratu i kroz 25 godina poslije rata se to nije događalo? Sjetimo se tužbi koje je protiv Joa Šimunića podigla udruga ‘Korak ispred’ iz Rijeke, na čijem je čelu Srbin Zoran Stevanović.

Nadalje, sjetimo se kako je srpski političar Vulin u više navrata prozivao aktualnu Hrvatsku zbog ‘ustašizacije i fašizacije’. To su činili i drugi srpski, pročetnički političari. No, povod su im dali zapravo hrvatski političari koji su, na čelu s bivšim predsjednikom države pa onda i predsjednikom Vlade – najprije u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju nove Vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog ‘ustaške guje’ i ‘skretanja u ustaštvo’. 

Za sve to nije bilo dokaza, ali je s druge strane bilo sve više dokaza da je u strukturama vlasti u RH još mnogo udbaša i zločinaca koji su likvidirali mnoge Hrvate kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj i BIH ili su njihovi sinovi. I meni se čini da su svu tu bučnu hajku na nepostojeće ustaše pokrenuli upravo oni koji su se bojali da ne bi bili podvrgnuti lustraciji koja se sve više najavljuje kao realna i nužna opcija za zakonodavstvo RH.

Sjetimo se samo tzv. Lex Perković što je najbolji dokaz kako je udbaško-komunistička guja zapravo još uvijek jaka u Hrvatskoj. U taj kontekst stavljam i progon domoljuba, ne samo gosp. akademika Pečarića i našeg najdomoljubnijeg pjevača Marka Thompsona, nego i mnogih drugih koje se ne prestaje napadati i sotonizirati u javnom hrvatskom prostoru. Mogli bismo nabrajati mnoge…

Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom

Mogu reći kako sam i ja jedan od tih, ili se me barem tako percipira. Kad sam recimo na svom fb profilu zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova jer je prvi puta na Dan domovinske zahvalnosti, što je ujedno i Dan hrvatskih branitelja, dao privesti od policije hrvatske branitelje koji su mirno uzvikivali ZDS u Kninu, meni su – navodno – jer to nisam nikada primio nego sam samo to pročitao u medijima, odgovorili iz MUP-a da su oni samo postupali po zakonu o remećenju javnog reda i mira, i to u skladu sa sudskom praksom. 

To je međutim neistina jer postojale su mnoge prakse prije ovog slučaja od 5. kolovoza 2017. kada su sudovi drukčije presudili za taj pozdrav. Smatram da je to čista politička interpretacija jednog zakona koji se ne bi smio politički tumačiti. Naime, zakoni moraju biti jednaki za sve i primjenjivi u smislu, a ne da ih jedna stranka politički tumači ovako, a druga onako.

Dakako, to je odraz i posljedica političke atmosfere u koju nas je dovela nova vladajuća koalicija na koju sam također upozorio svojim krikom u otvorenom pismu Predsjedniku Vlade. Naime, novi koalicijski partner je ultimativno zatražio – i dobio – da se spomen-ploča poginuloj 11-orici branitelja koji su bili i pripadnici HOS-a ukloni iz Jasenovca. Jasenovac je opet druga priča, ali na žalost jer je bio ucijenjen premijer je popustio zahtjevu svojih koalicijskih partnera. A ti mladići koji su izginuli u Jasenovcu nisu se borili za Hrvatsku 1941., nego 1991. Dakle, opet popuštanje jednoj laži.

Inače treba otvoreno reći da su politički zahtjevi predstavnika poražene srpske manjine u RH, a koja je zajedno sa Srbijom i JNA 1991. digla pobunu protiv Hrvatske, a podupire ih i sada srpska službena politika, jer tamo vladaju opet četnici, ali na žalost ih podupire i SPC – utemeljeni na mitovima i lažima. To su ne samo interpretacija  Jasenovca, nego i uloga bl. Alojzija Stepinca, ustanka u Srbu a što je proslava pokolja Hrvata a ne antifašistička revolucija, zatim spomenik u Banskom Grabovcu, kao i izmišljanje nepostojećeg logora za ubijanje srpske djece u Sisku.

Pitamo se, zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu – da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu. Kako je moguće da su ‘istine’ toliko različite?

I zašto se Jasenovac prepušta Srbima da oni govore što je tamo bilo? Naime, i uklanjanje ploče poginulim braniteljima HOS-a takvo je priznanje da je to mjesto na kojem su stradali srpski zarobljenici i što je trajni razlog nametanja krivnje Hrvatima – dok se čini da je istina sasvim suprotna i da bi ju već jednom trebalo iznijeti na vidjelo!

Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC.

Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima, među koje svakako ubrajamo i Marka P.Thomspona i akademika J. Pečarića.

I da ponovim rečenicu sa samog početka: O kad bi bilo više takvih ljudi poput Marka i Josipa u Hrvatskoj!”

***

Jer ako i kardinal Parolin ovo bude odšutio, kako su skandal prešutjeli svi članovi episkopata, onda su stvari jasne, onda se ubijenima u Jadovnom, Jasenovcu i drugdje ne smiju samo hijene iz HBK. Stvar onda postaju ozbiljna jer će eventualna Parolinova šutnja pretvoriti papu Franju u strašnog licemjera

Naravno, neću ostati na ovomu i vratit ću se citiranom govoru koji sasvim točno dočarava svu onu razbojničku spremnost dijela katoličkog klera koji se 1941. stavio na uslugu ustaškim koljačima. Kako se moje kolumne komentiraju i kako često dobivam mnoge reakcije iziritiranih čitatelja, pričekat ću da mi se javite s prijedlozima što i kako se ponašati nakon ovoga izljeva mračnjaštva. Za početa, pitat ću visokoga vatikanskog gosta što ima kazati.

Jer ako i kardinal Parolin ovo bude odšutio, kako su skandal prešutjeli svi članovi episkopata, onda su stvari jasne, onda se ubijenima u Jadovnom, Jasenovcu i drugdje ne smiju samo hijene iz HBK. Stvari onda postaju ozbiljne jer će eventualna Parolinova šutnja pretvoriti papu Franju u strašnog licemjera.

Za mene tada ne bi bilo alternative ni prostora za trule kompromise: jasno je – s tom i takvom Crkvom ne bih želio niti smio više imati ikakva posla.

Još tekstova ovog autora:

• Bulšiti Jutarnjeg lista o papi Franji i patrijarhu Porfiriju
• U Crnoj Gori se psuje, prijeti i pale se gume u ime Krista?
• Eric Clapton gura mnoge u veće zlo. Antivakseri likuju!
• Patrijarh Porfirije kao zatočenik semantičkog logora
• Nije istina da sam ”peglao Komšićev imidž za novac”
• Ispričavam se Željku Komšiću zbog huliganizma urednika ”Nu2”
• Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH
• Slovo o Seadu Muhamedagiću, čovjeku koji me učio misliti
• Komemoracija ili proslava, ”Oluja” traži ispit savjesti
• Dosta više razdvajanja: Sve su žrtve naše!

» Svi tekstovi ovog autora