Željko Ivanković
Ne vjerujem da postoji čovjek u BiH koji više želi i više i žarče zagovara odlazak visokog predstavnika iz BiH od mene. Ne zagovaraju to tako srčano i radikalno ni najekstremniji političari u Republici Srpskoj. Ali, stop, stop… da se kojim slučajem sarajevski političari i mediji ne bi propeli na zadnje noge, jer oni se s tim, kao ni s mnogo toga, u svojoj jeftinonavijačkoj poziciji, ne znaju nositi.
Da, no za mene bi to značilo da je ova zemlja, u kojoj je međunarodni protektor, tzv. visoki predstavnik konačno i definitivno postao tehnološki višak. Da je zemlja koja je tridesetak godina rusvaj na vjetrometini, konačno postala koliko-toliko uređena država. Da je najneurednije i najdugotrajnije političko/državno gradilište na svijetu konsolidirano do mjere da čuvar gradilišta zauvijek može otići i svojoj kući i u povijest.
Ovako je, jadnik, najplaćeniji dnevno-noćni čuvar gradilišta na svijetu, gradilišta na kojemu domaći graditelji nisu uradili ništa, osim da sebi priskrbe najluksuznije stambene i poslovne građevine.
No ne žele to tako ni bosanskohercegovački političari, ni bosanskohercegovački narodi, a ni bosanskohercegovački građani, oni koji biraju sve te otužne domaće političare. I vjerojatno još dugo neće željeti, koliko god sad manifestirali pred njegovim uredom i tražili od njega da povuče odluke ili da ode.
Uvijek je smiješno gledati kako mali Đokica razumijeva politiku. U BiH posebno. Hajde sad malo povuci odluku, ili hajde svojoj kući. Nećemo se više igrati s tobom.
Narod koji je tražio od visokog predstavnika da uradi ovo ili ono političkoj Banjoj Luci ili političkom Mostaru, najednom ne može prihvatiti da se nešto uradi i političkom Sarajevu. Premda je to nešto ono što su tražili – deblokada institucija! Moram pojednostavljivati, jer to do vulgarnosti pojednostavljuju i sarajevska ulica i prateći joj mediji.
Kao što moja želja da visoki predstavnik ode nije suglasna s njihovom, tako ni moja želja da visoki predstavnik još uvijek ostane tu nije nimalo suglasna s njihovom.
Ne postoji visoki predstavnik protiv kojega se nije moglo i ne bi moglo i trebalo u svim prošlim godinama protestirati, ali da narod uporno bira ”svoje”, a očekuje rješenja od drugog, tuđeg, stranog, gotovo da je neshvatljivo… Iracionalno?! Ili nije?
Ovo je nezreli narod koji još uvijek sanja nekog svog Tita da lupi šakom o stol i da sredi ovo ili ono, nekog svog babu, vrhovnog arbitra, i, ako ikako pritom može, koji je sklon nama i samo nama. Nekog svog sultana, cara, predsjednika… I protiv njega nikad neće protestirati. Ni kad mu iz očiju krade milijarde, ni kad ga ponižava i gazi, ni kad se izruguje njegovim svetinjama…
Ali će ustati protiv visokog predstavnika! Kamo puste sreće da je to iz principijelnih razloga. Ne, mi protestiramo protiv visokog predstavnika, a ne protiv domaćih, protiv političara, jedinih pravih, istinskih kočničara u političkoj izgradnji države, u ekonomskom snaženju zemlje, u njezinu takozvanom eurointegracijskom putu…
A zašto? Ovaj put, pokazalo se u Sarajevu, kao ranijih slučajeva u Banjoj Luci i Mostaru, jer nije problem razlog nametanja nego samo nametanje…?! Je li baš tako? Dobro je što se nametnula zabrana negiranja genocida, ali zašto sad ovo, dodatni odmak od građanskog?
Pa, da vidimo tko je to za građansko uređenje, ako uopće znaju što je to!? Onaj tko je izabran kao pripadnik naroda. Onaj kome smeta manjak Bošnjaka u Ustavnom sudu. Onaj tko tvrdi da Bošnjacima pripada mjesto prvog čovjeka MUP-a. Onaj tko se 25. studenoga poziva na ZAVNOBiH.
Onaj tko ne razumije da je Dom naroda sam po sebi pozitivno-diskriminatorski, negrađanski. Onaj tko visokog predstavnika optužuje, ni manje ni više, za instaliranje prohrvatsko-katoličke vlasti u FBiH.
Onaj tko je narod doveo pred ured visokog predstavnika da mu taj isti narod ne bi došao pred njegovu stranku, pred njegovu vilu i pitao ga za porijeklo imovine, za ukradene milijarde, ili zašto mu djeca umjesto u svojoj voljenoj zemlji, pa makar trideset godina bila i najneurednije gradilište u Europi, rade diljem te iste Europe.
Čudno da se ti isti građani, i svaki dan i, posebno, na dan izbora, ne pitaju bi li oni u svojoj ulici, ili političari u svom elitnom naselju, trideset godina gledali nered od ruševne ili nedovršene građevine (doduše, ima takvih mjesta u Sarajevu koja nikome ne smetaju!) kakva je BiH u klubu europskih država? I k tomu tražili da susjedi, iz svojih veleljepnih građevina, iz reda i čistoće, na njih umilno gledaju.
I opet im kriva međunarodna zajednica, Europa, Amerika… Ovaj put u liku visokog predstavnika, a evo odskora i u liku Francuza i Nizozemaca koje sarajevski mediji proglašavaju kočničarima u dodjeljivanju BiH kandidatskog statusa za EU.
Da čovjek ne povjeruje! Domaći političari trideset godina ništa ne čine, zadnjih osam godina sve su blokirali, pobili i popljačkali svijet u koroni i sad u ekonomskoj krizi kriv im visoki predstavnik i neke dvije europske države.
Kao ono Srbima Hrvati za plin, a odluku o plinu donijela cijela EU. Uvijek drugi i samo drugi. A nigdje njihovih ljudi koji su BiH doveli na status jedne od dvije-tri najgore zemlje u Europi.
Ne pada im na um protestirati pred institucijama države i tražiti – Hoćemo Europu, hoćemo europske zakone protiv kriminala i korupcije, protiv nepotizma, hoćemo živjeti kao oni kojima u zagrljaj hrle naša djeca, gdje su već milijuni drugih…
Naši će političari nekako dobaciti do isprazne priče o otadžbini, do priče o tome zašto visoki predstavnik u Njemačkoj ne uvede ono što je kod nas, a narod to u svom neznanju uzima zdravo za gotovo kao briljantnu, domoljubnu misao, kao vrhunaravnu političku mudrost…
Što imaš od otadžbine, ako ti je iz nje u zadnjih nekoliko godina otišlo četiri stotine tisuća radno potentnih ljudi? Kako bi to visoki predstavnik u Njemačkoj mogao uvesti nešto slično kad njemački parlament nema Dom naroda, osim što, jadni oni, nemaju ni ZAVNOBiH ni Dayton?!
I kako, kad su zemlje kao Njemačka uređene zemlje, a to su postale već šest-sedam (za razliku od naših 26-27!) godina nakon Drugog svjetskog rata, kad su bile velika svjetska građevina kojoj nije trebao (ne barem ovakvog tipa!) visoki predstavnik.
Ljepše je, lakše je mahati zastavama i urlati nego misliti svojom glavom, a ako već mislimo, onda dobacimo dotle – Francuzi i Nizozemci su kočničari našeg pridruživanja EU.
I zamislite, sve se to događa u zemlji u kojoj se ne hapse kriminalci, nego, čujte sad ovo (!), u kojoj policija, konkretno zenička policija, prije samo koji dan, intervenira zbog prijave o sihrima (magiji, čaranju)!?
Da ne bude zabune, a radi podsjećanja, sve se događa u ”zemlji respiratora”, u zemlji u kojoj se za umrle od tih respiratora kaže – nafaka, ili, još drastičnije, u onoj istoj zemlji u kojoj je nekakav Marokanac, prije samo koju godinu, mineralnom vodom u najvećoj sarajevskoj sportskoj dvorani danima liječio tisuće bolesnika!?
Dakle, uzalud žarko želim da visoki predstavnik što prije, čak jučer, napusti BiH, neće mi se, očito, želja za života ispuniti… Neće, baš zbog onih čija su usta puna visokog predstavnika, bilo da ga licemjerno šalju kući ili prizivaju da radi njihov posao…
Jer, njima, najviše njima, i samo njima, odgovara ova i ovakva BiH s visokim predstavnikom i neće oni stati dok se njihov broj (tih visokih predstavnika) ne dosegne dvocifren broj, a njihova, tih naših političara, imovina ne umnoži do Escobarove. Ne onog američkog Escobara koji zadnjih godina češće dolazi u BiH, nego onog ”pravog”.
Za to će vrijeme zemlje koje u BiH okrivljuju za posljednju intervenciju visokog predstavnika (Velika Britanija, primjerice), u samo nekoliko mjeseci promijeniti tri predsjednika vlade… Naš će građanski premijer, sa svojim respiratorima, kako je krenulo, ući u doživotni, neizborni mandat…
I moliti je boga, narod samo u to vjeruje, da opet ne naleti kakva pandemija!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Politika – sveopći vašar
- Loši đaci loših učitelja
- Netko u Europu, netko na barikade
- Misliti i živjeti navijački
- A što tek reći o srpskim medijima? Tuga, jad, bijeda
- Sveznalice nečitanja
- Vjernici u hramu diktature
- ”Akobogda” politika
- Rusofobija, islamofobija…
- Grijeh religijskih struktura
