Prvomajski sonet: ugušen, nijemi krik

Edvard Munch
Nijemi krik

SONET

Živim u zemlji koja ne slavi Prvi maj.
Ne treba im, tu je dogovorni kalvinistički raj
Kažu ”mi jedva da smo imali sukobe sindikata i vlada”.
I stvarno – šta će ti onda praznik rada?

Uživaj zato, kažu, u društvu konsenzusa,
visokog poreza i sto vrsta doprinosa
Uživaj što nema grah na kazan
jer pada teško na stomak prazan

Uživaj što nema generala i parada
Fića, moskviča, volga i lada
Pjatoljetki, normi, stahanovskih šarada.

I uživam, ajde, a vidim da nemaju pojma
Da tamo sada drugi je svijet
Zatočenici trajnog hladnoratovskog dojma
Čudan im ovaj u zapučku osušen mi crveni cvijet

Rembrandtov trg i doručak na travi
Trodijelno odijelo i hidžab na glavi
Kupaone štemaju poljski radnici
Bicikle voze ponositi svi

I ti, izvan krajnosti: ni Alija Sirotanović, proleter i patnik,
Ni crveno (na računu) ni Sveti Josip Djelatnik
Samo još, dobro sakriven,
munchovski, ugušen, nijemi krik

Ispjevano u Hillegomu, prvoga maja 2018.

(Prenosimo s portala Forum.tm).

Još tekstova ovog autora:

• Opasnost od seksa s Puškinovim rođacima
• Žalost nad razvidnošću jedne očite provalije i nesrazmjera
• Naš čovjek na terenu: Philip Roth 1933. – 2018.
• Vladimir Dvorniković, ime građanske i intelektualne slobode
• Dom pjesnika je tamo kamo se moramo vratiti, kako god
• Život je drugdje: In memoriam Miloš Forman
• Izgubljene rock mitologije
• Pjesme pomirenja (prozopopeja)
• Protiv uskosti nepromišljenih riječi koje ubijaju

» Svi tekstovi ovog autora