Brexit i budućnost demokracije

Brexit je jedna tužna posljedica perioda svjetske i europske politike u kojemu su, nažalost, carevali populizam, desni ekstremizam i nacionalistička mitomanija – kao i uvijek – na štetu svih. Ipak, najviše na štetu samog Ujedinjenog Kraljevstva.

U materijalima za prošlotjednu saborsku raspravu o Brexitu, dobili smo jednu odličnu grafiku koja prikazuje razlike u odnosu Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije u nizu područja, od slobode kretanja, preko trgovine robom i trgovine uslugama, do energetike i pristupa programima poput Erasmusa, Obzora i drugih. U skoro svim poljima vidljivo je da je Ujedinjeno Kraljevstvo na gubitku.

Da ne bi bilo greške, i Europska unija je itekako na gubitku – prije svega u sigurnosnom aspektu, budući da je Ujedinjeno Kraljevstvo dio sigurnosne koalicije Five Eyes, i Unija je odlaskom Ujedinjenog Kraljevstva izgubila pristup tom savezu.

Sporazumi oko kojih je postignut dogovor daju dozu sigurnosti i za građanke i građane Ujedinjenog Kraljevstva u zemljama članicama Unije, i obratno. Međutim, Brexit je proizveo mnogo više nesigurnosti, prije svega za Ujedinjeno Kraljevstvo i njegovu budućnost.

Brexit nas treba naučiti da ne podcjenjujemo potpaljivače niskih strasti, koji igraju na emocije i gašenje razuma. Brexit nas treba naučiti da takvi najbolje uspijevaju kad postoji demokratski deficit

Gorkom ironijom smatram činjenicu da bi Brexit, pogonjen potpuno promašenim i zastarjelim konceptima suvereniteta, mogao u konačnici rezultirati raspadom samog Ujedinjenog Kraljevstva.

Neki je dan objavljeno istraživanje u kojemu preko pola građanki i građana Škotske podržava izlazak te zemlje iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Podrška nezavisnosti je u Škotskoj već dugo ”na vagi”, da tako kažem, u smislu da je omjer građanki i građana koji podržavaju nezavisnost i onih koji podržavaju ostanak u državnoj zajednici s Engleskom, Walesom i Sjevernom Irskom podjednak, međutim, istraživanje o kojemu govorim već je 21. za redom u kojemu nezavisnost ima značajno veću podršku od ostanka u zajednici.

To ne treba čuditi – na posljednjem referendumu o neovisnosti Škotske, selling point za ostanak Škotske u Ujedinjenom Kraljevstvu bilo je članstvo u Europskoj uniji.

U Walesu, još jednom dijelu Kraljevstva koji je na referendumu o Brexitu većinski glasao za ostanak u EU, stranka Plaid Cymru bilježi povijesno visoku podršku građanki i građana. Prošle godine su osnovali komisiju koja treba utvrditi mogućnosti i modele izlaska Walesa iz Ujedinjenog Kraljevstva. Nalaz te komisije, među ostalim, navodi da bi Wales trebao tražiti neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva i članstvo u Europskoj uniji.

Ove godine, otprilike u isto vrijeme kad Hrvatska bude birala gradonačelnike i župane, Wales će birati svoj Senat. Ako Plaid Cymru na tim izborima odnese pobjedu, Ujedinjeno Kraljevstvo moglo bi biti mnogo manje ujedinjeno nego dok je bilo u EU. Ali, besmrtnim riječima Harolda Wilsona, A week in politics is a long time.

Kolege iz Domovinskog pokreta i Mosta na raspravi su postavili pitanje je li David Cameron pogriješio raspisavši referendum o Brexitu.

Mislim da to uopće nije bezvezno pitanje, budući da ulazi u srž nečega što se nalazi u temelju političkih procesa ne samo u Ujedinjenom Kraljevstvu, nego i u skoro svim zemljama Unije, a to je koncept suvereniteta. To je također koncept demokracije.

Prije svega, u zemlji koja je ustavna monarhija, u kojoj je i dan-danas potreban royal assent da bi zakonski akti stupili na snagu – koliko god to bilo nominalno – rasprava o tome je li premijer pogriješio raspisavši referendum je sekundarna.

Pravo je pitanje: je li to učinio iz pravih razloga? Odgovor na potonje pitanje glasi, barem iz moje perspektive, ne. Naravno da se može argumentirati da je Ujedinjeno Kraljevstvo veća i starija demokracija od naše, međutim, nipošto ne treba podcijeniti važnost i težinu koju za građanke i građane nosi činjenica da je ta zemlja i dalje – monarhija.

Davor Ivo Stier u raspravi je sjajno podsjetio na kolonijalnu prošlost te zemlje, na moćnu nacionalističku mitologiju o ”carstvu koje nije doživjelo zalazak sunca”, koja je imala ogroman utjecaj na ishod referenduma o Brexitu.

Ta mitologija, taj koncept suvereniteta potkopao je zdrav razum, i vrlo jasne podatke koji su govorili da Ujedinjenom Kraljevstvu izlazak iz Unije nije isplativ ni na koji način.

Gorkom ironijom smatram činjenicu da bi Brexit, pogonjen potpuno promašenim i zastarjelim konceptima suvereniteta, mogao u konačnici rezultirati raspadom samog Ujedinjenog Kraljevstva

David Cameron nije pogriješio raspisavši referendum. Pogriješio je podcijenivši snagu ideologije i mitologije. Pogriješio je podcijenivši demagoge, trgovce strahom i mržnjom poput Nigela Faragea, koje javni interes i dobrobit građana nikad nisu interesirali, nego ih je zanimala samo vlastita korist.

Podcijenio je Brexit-profitere. A takvih ima i u sabornici. Često ih imamo prilike čuti. Cameron je pogriješio raspisavši referendum olako.

Brexit nas treba naučiti da ne podcjenjujemo potpaljivače niskih strasti, koji igraju na emocije i gašenje razuma. Brexit nas treba naučiti da takvi najbolje uspijevaju kad postoji demokratski deficit.

Da, i od takvih možemo nešto naučiti. Možemo pažljivo promatrati i gledati kada i kako takvi dobivaju podršku. Moramo shvatiti da takvi petparački fašisti nisu problem sam, nego simptom problema.

Ako problem želimo riješiti, i ako želimo otvoriti prostor da se jednog dana, možda, Ujedinjeno Kraljevstvo vrati onamo gdje mu je, čvrsto vjerujem, i mjesto – onda, paralelno s realijama i sporazumima, moramo razmišljati o tome što je budućnost demokracije. Kako u budućnosti spriječiti da se građani neke druge zemlje članice ne osjećaju kao što su se osjećali mnogi građani UK, glasajući za Brexit.

To zahtijeva odvažnost i širinu. I iskrenu, stvarnu skrb za one kojih se vizija ujedinjene Europe, i svega dobroga što ona nosi, najviše i tiče – skrb za građane.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Govor mržnje za početnike
• Premijeru, nisu vam aršin Karlo Ressler ili Davor Filipović
• Javnost mora znati tko je odgovoran za kriminal u obnovi
• Političar, pištolj i zlato, guraju Sj. Makedoniju u blato
• Ifigenija u Banskim dvorima
• Moj djed Vukovarac ne poznaje pravdu
• Sliči li ekipa iz Slovenske 9 na Plenkovića u Europskom vijeću?
• Zašto valja gledati u Dritana Abazovića
• Zorane Milanoviću, idi i ne griješi više
• Zašto napuštam SDP

» Svi tekstovi ovog autora