Kaznena odgovornost u obnovi porušenih objekata na Baniji

U medijima se proteklih dana dosta raspravljalo o kaznenoj odgovornosti onih koji su sudjelovali u poslijeratnoj obnovi stambenih objekata na Baniji i Kordunu, a koji su u posljednjem potresu teško oštećeni ili srušeni.

Nažalost, javila su se oprečna mišljenja jer odgovor ovdje zapravo i ne može biti jednoznačan zbog kompleksnosti kaznenopravne regulacije koje se više puta mijenjala i uspostavila neke specifične režime, posebice u vezi zastare.

Istina je da neki pojedinci koji su sudjelovali u obnovi, bilo u izvedbi ili nadzoru, u gradnji objekata bez odgovarajuće otpornosti na djelovanje potresa (više) ne mogu kazneno odgovarati, a neki mogu.

Pokušat ću objasniti primjenjivi kaznenopravni okvir kako bi se ova situacija rasvijetlila.

U dosadašnjim diskusijama u medijima o ovoj temi su se otvorila dva pitanja: pitanje odgovornost za ratno profiterstvo i pitanje odgovornost za kazneno djelo opasnog izvođenja građevinskih radova.

U vezi ratnog profiterstva se postavlja pitanje jesu li kaznena djela onih koji su se okoristili u obnovi pala u zastaru. U praksi se najčešće radilo o pojedincima koji su krali građevinski materijal (uglavnom armaturu i cement), koji su odobravali ili dobivali obnovu nekretnina koje uopće nisu pretrpjeli štetu u ratu, koji su primali mito za obnovu ili su nenamjenski trošili sredstva za obnovu.

Prema čl. 31. st. 4. Ustava i čl. 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, jasno je propisano nezastarijevanje pojedinih kaznenih djela počinjenih u vrijeme rata, mirne reintegracije te neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.

U vezi ratnog profiterstva se postavlja pitanje jesu li kaznena djela onih koji su se okoristili u obnovi pala u zastaru. U praksi se najčešće radilo o pojedincima koji su krali građevinski materijal (uglavnom armaturu i cement), koji su odobravali ili dobivali obnovu nekretnina koje uopće nisu pretrpjeli štetu u ratu, koji su primali mito za obnovu ili su nenamjenski trošili sredstva za obnovu

S obzirom na to da je Hrvatska povratila okupirana područja 15. siječnja 1998., kaznena djela u obnovi koja su počinjena do tog datuma ne mogu pasti u zastaru.

Ali to se ne odnosi na sva kaznena djela jer kaznenim djelima ratnog profiterstva smatraju se točno određena kaznena djela navedena u spomenutom Zakonu ako je njima iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države ostvarena nesrazmjerna imovinska korist.

U katalogu tih kaznenih djela se nalaze, između ostalih, zlouporaba položaja i ovlasti, primanje mita, prijevara i sl.

Uvjet ”iskorištavanja” je nedvojbeno ispunjen jer suština obnove je otklanjanje posljedica rata odnosno okupacije te onaj tko se nezakonito bogatio u procesu obnove je nedvojbeno iskorištavao ta stanja.

Glavni problem je zapravo u dokazivanju nesrazmjerne imovinske koristi.

Primjerice, ako je izvođač ugradio 10% manje materijala dobivenog u obnovi, a koji je protupravno prisvojio, on je počinio kazneno djelo, ali je ono danas u zastari jer se u tom slučaju ne bi moglo govoriti o nesrazmjernoj imovinskoj koristi.

Međutim, ako je izvođač prisvojio 25% građevinskog materijala prilikom izgradnje objekta u obnovi takva korist bi bila nesrazmjerna te bi djelo predstavljalo ratno profiterstvo i ne bi bilo u zastari, naravno, ukoliko je bilo počinjeno do 15. siječnja 1998. godine.

Što se tiče kaznenog djela opasnog izvođenja građevinskih radova, njegov kontinuitet postoji unatrag sve do Krivičnog zakona Republike Hrvatske u kojem je to kazneno djelo nosilo naziv ”Nepropisno i nepravilno izvođenje građevinskih radova”.

U kontinuitetu se ovo kazneno djelo sastojalo u izazivanju opasnosti za život ili imovinu većeg opsega kod projektiranja, rukovođenja/nadzora ili izvođenja građevinskih radova protivno propisima ili opće priznatim pravilima struke.

Ono što je važno kod ovog kaznenog djela jest da nema vremenskog ograničenja kao kod ratnog profiterstva – i danas ako netko nepropisno izgradi zgradu može odgovarati za ovo kazneno djelo jednako kao i 1996.

Ipak, u prvotnom Krivičnom zakonu RH, koji je bio na snazi do 31.12.1997., za to kazneno djelo mogla je odgovarati samo odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja je mogla biti direktor firme, nadzornik, ali su bile obuhvaćene i službene osobe.

Ovaj zakon je 1.1.1998. zamijenjen Kaznenim zakonom koji je u čl. 266. propisivao da je kazneno djelo opasnog izvođenja građevinskih radova mogao počiniti svatko, a tako je i u današnjem kaznenom zakonom.

To je važno jer u prvom dijelu obnove građevinski radnici nisu mogli odgovarati za ovo kazneno djelo, već samo njihovi nadređeni i službene osobe koje su nadzirale obnovu. Međutim, ovo kazneno djelo samo za sebe je uglavnom u zastari pa se postavlja pitanje koliko je ono upotrebljivo?

Kada govorimo o poslijeratnoj obnovi građevina koje su se u posljednjem potresu na Baniji teško oštetile ili srušile, kaznenu odgovornost prvenstveno valja tražiti u teškim kaznenim djelima protiv opće sigurnosti (čl. 155. Krivičnog zakona RH, čl. 271. bivšeg Kaznenog zakona, čl. 222. važećeg Kaznenog zakona), a koja ujedno predstavljaju teže oblike kaznenog djela opasnog izvođenja građevinskih radova.

Pritom bi se ovdje uglavnom radilo o nehajnim oblicima iz stavaka 3. i 4. u kojima je predviđena kazna zatvora od 1 do 8 godina ako nastupi smrt, a kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina ako nastupi teška tjelesna ozljeda ili imovinska šteta velikih razmjera.

Kako su ove posljedice nastupile 28. i 29. prosinca prosinca 2020., jasno je da nema govora o zastari jer se ona kod teških kaznenih djela protiv opće sigurnosti računa od dana nastupa posljedice, dakle tek je počela teći!

Štoviše, tu se može postaviti pitanje odgovornosti za građevinske nedostatke čak i na objektima izgrađenim prije rata – jer propisi vezani za protupotresnu gradnju su se počeli primjenjivati još od 1964.

Što se tiče ”imovinske štete velikih razmjera”, prema važećem Kaznenom zakonu se pod time podrazumijeva vrijednost imovine koja prelazi 600.000 kuna. Međutim, po mom mišljenju, teško da je ijedna privatna kuća iz obnove u Sisačko-moslavačkoj županiji koja se srušila u ovom potresu vrijedila tih približno 80.000 eura.

Sve u svemu, valja zaključiti da postoji kaznena odgovornost onih koji su sudjelovali u poslijeratnoj obnovi stambenih objekata koji su se u posljednjem potresu urušili, ali i da za procesuiranje počinitelja postoje brojna ograničenja. Stoga neće biti nimalo lak zadatak otkrivanje i dokazivanje kaznene odgovornosti u tim predmetima

Stoga bi se državno odvjetništvo, osim na ratne profitere iz obnove do 15.1.1998., trebalo prvenstveno fokusirati na to je li među poginulima i teško tjelesno ozlijeđenima u potresu bilo onih koji su stradali dok su se nalazili u građevinama iz obnove.

Tek nakon toga se može pristupiti istrazi i utvrditi koje su firme u tome sudjelovale, tko su bile odgovorne osobe, neposredni izvođači, tko je obavljao službeni nadzor i prikupiti svu relevantnu dokumentaciju u vezi toga.

Tu će biti svakako potrebno angažirati građevinske vještake, a u postupku se mogu pojavljivati raznorazne prepreke kao što je zagubljena dokumentacija, umrli počinitelji i sl.

Sve u svemu, valja zaključiti da postoji kaznena odgovornost onih koji su sudjelovali u poslijeratnoj obnovi stambenih objekata koji su se u posljednjem potresu urušili, ali i da za procesuiranje počinitelja postoje brojna ograničenja.

Stoga neće biti nimalo lak zadatak otkrivanje i dokazivanje kaznene odgovornosti u tim predmetima.

Što se tiče očekivane kazne – ukoliko uopće dođe do kaznenog progona – uglavnom će se raditi o neosuđivanim osobama pa su, s obzirom na sudsku politiku kažnjavanja, sasvim izvjesne uvjetne osude.

U tom slučaju, bilo bi poželjno da im sud kao posebne obveze odredi plaćanje primjerenog iznosa za žrtve potresa, naknadu štete odnosno obvezu sanacije ili izgradnje oštećenog ili srušenog stambenog objekta.

Ovaj put po pravilima struke!

(Autor je docent na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Curenje poruka iz pametnog ”telekrana”
• Posvojena djeca doktora Konga
• Lišeni osjećaja empatije prema žrtvama: pravosuđe bez duše
• Trgovanje ljudima – moderni oblik ropstva u brojkama
• Bizarni izazovi na TikToku za mnogu djecu su i smrtonosni
• Pravo na pobačaj na prekretnici
• Putin i stranka prevaranata i lopova su neprijatelji mira
• Trideset godina izgradnje sustava ljudskih prava u RH
• Pitanja prava na hrvatsko državljanstvo
• Što moramo naučiti iz smrti Madine Hosseini

» Svi tekstovi ovog autora