Kineski nobelovac koji je htio mržnju demontirati ljubavlju

Liu Xiaobo je bio u kineskom zatvoru kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za mir te mu stoga nije bilo dopušteno da putuje u Oslo na primanje nagrade. Medalja i diploma su stavljene na (njegovu) praznu stolicu, a poznata glumica Liv Ullmann je pročitala njegov tekst koji je napisao u vrijeme suđenja: ”I have no enemies and no hatred.”

”Ja nemam neprijatelja i nemam mržnje. Nitko od policajaca koji su me pratili, uhitili i ispitivali, tužitelja koji su me tužili ili sudaca koji su me osudili nije moj neprijatelj. Nadam se da ću moći prevladati svoju kob i razumjeti razvoj države i promjene u društvu da bih se najboljim namjerama suprotstavio neprijateljstvu režima, a da ću mržnju demontirati ljubavlju.”

Liu Xiaobo (61) je umro od raka prošloga tjedna u devetoj godini služenja jedanaestogodišnje zatvorske kazne. Kineske vlasti mu usprkos apelima iz čitavoga svijeta nisu dopustile odlazak u inozemstvo na liječenje te ih se opravdano može držati krivima za preranu smrt ovog istaknutog intelektualca i disidenta.

Ja nemam neprijatelja i nemam mržnje. Nitko od policajaca koji su me pratili, uhitili i ispitivali, tužitelja koji su me tužili ili sudaca koji su me osudili nije moj neprijatelj. Nadam se da ću moći prevladati svoju kob i razumjeti razvoj države i promjene u društvu da bih se najboljim namjerama suprotstavio neprijateljstvu režima, a da ću mržnju demontirati ljubavlju

Njegovo je tijelo kremirano, a pepeo posijan po morskim vodama kako bi se ga i na taj način izbrisalo iz povijesti i onemogućilo njegovim mnogobrojnim prijateljima i kolegama da ”hodočaste na grob kriminalca” i slave uspomenu na izuzetno hrabrog borca za njihova prava.

Po prvi put od vremena nacističke Njemačke je jedan Nobelov laureat umro kao pritvorenik. Premalo poznat njemački pacifist Carl von Ossietzky, kojemu je Nobelova nagrada za mir dodijeljena 1935. godine, umro je od tuberkuloze u pritvoru nakon višegodišnjeg boravka u koncentracijskim logorima.

Liu Xiaobou je Nobelova nagrada za mir dodijeljena 2010. godine. Zanimljivo je podsjetiti da je godinu ranije Barack Obama, po mišljenjima mnogih, pa i mojem, nezasluženo primio istu nagradu, te je ona višekratno osporavana i u popularnom diskursu reducirana na ”nagradu za nadu”.

Nagradu Liu Xiaobou, osim razumljivo ljutih kineskih vlasti, nitko na svijetu nije osporavao. Od boraca za ljudska prava širom svijeta i velikog dijela kineske intelektualne javnosti pozdravljena je s oduševljenjem. Držalo se da ona predstavlja novi vjetar u leđa demokratskom pokretu u Kini.

S druge strane je kinesko komunističko vodstvo reagiralo na izuzetno oštar način kombinacijom osude, cenzure vijesti, prekidom odnosa s Norveškom i međudržavnim prijetnjama onima koji bi eventualno bili prisutni na samoj svečanosti dodjele u Oslu. Liu Xiaobo je opet višestruko proglašen “kriminalcem”, a ”nagrađivanje ovakvih ljudi” “blaćenjem” Nobelove nagrade.

Rođen 1955. godine u sjevernoj provinciji Jilin Liu je pripadao prvoj generaciji koja je počela studirati nakon što su poslije stravičnih devastacija Maove kulturne revolucije sveučilišta opet otvorena. Studirao je kinesku i komparativnu književnost te vrlo rano krenuo putem visokocijenjenog autora i javnog intelektualca.

Kada su u proljeće 1989. u Pekingu otpočeli prodemokratski protesti, Liu je bio gostujući profesor na Columbia University u New Yorku. Iako ga politika ranije nije zanimala, odlučio se odmah vratiti u domovinu i pridružiti onima koji su protestirali na Trgu Tiananmen.

Njegovo je tijelo kremirano, a pepeo posijan po morskim vodama kako bi se ga i na taj način izbrisalo iz povijesti i onemogućilo njegovim mnogobrojnim prijateljima i kolegama da ”hodočaste na grob kriminalca” i slave uspomenu na izuzetno hrabrog borca za njihova prava

Odmah je prepoznat kao jedan od lidera i glavnih organizatora protesta. Između ostalog je vodio glasoviti štrajk glađu prije nego što su neviđeno brutalnim armijskim nasiljem prekinuta sva okupljanja, a stotine, možda i tisuće uglavnom mladih izgubilo svoje živote.

Zbog protesta na Tiananmenu proveo je dvije godine u zatvoru, a cijeli događaj je za njega značio političko buđenje koje ga je transformiralo i lansiralo u cjeloživotnog aktivistu za ljudska prava i demokraciju.

Sljedeća dva desetljeća on je svojim javnim nastupima i pisanjem kritizirao jednopartijski sustav i javno pokretao pitanja demokratizacije društva, slobode govora i tiska te podržavao mnogobrojne inicijative pokretanja udruga civilnog društva.

Jedan je od ključnih osnivača Neovisnog kineskog PEN centra i njegov predsjednik. Vjerovao je da će internet komunikacija značajno pridonijeti većoj slobodi u Kini, što je sjajno izložio u svom eseju ”Internet je Božji dar Kini”.

Svoje je političke članke osim na internetu objavljivao i kao kolumne u tiskovinama Hong Konga. Do smrti je bio počasni član PEN kluba neovisnih kineskih pisaca.

Na 11 godina zatvora je osuđen u prosincu 2009. zbog “podrivanja države”. Konkretna krivica je bila vodeća uloga u pisanju i distribuciji “Povelje 08,” manifesta koji poziva na političke reforme i demokratizaciju u Kini, a koji je potpisao velik broj kineskih intelektualaca.

Liu je pozivom na potpisivanje ”Povelje 08” uspio ujediniti kineske disidente, intelektualce i profesionalce različitih uvjerenja, a sam projekt je u intelektualnim krugovima u Kini pobudio veliko zanimanje, pa i uzbuđenje u nadi da bi moglo doći do značajnih promjena.

Kada su u proljeće 1989. u Pekingu otpočeli prodemokratski protesti, Liu je bio gostujući profesor na Columbia University u New Yorku. Iako ga politika ranije nije zanimala, odlučio se odmah vratiti u domovinu i pridružiti onima koji su protestirali na Trgu Tiananmen

Taj značajan prodemokratski apel je napisan u tradiciji “Povelje 77” nekadašnjih čehoslovačkih aktivista za ljudska prava.

Poput bivših istočnoeuropskih tako su i kineski vlastodršci povelju dočekali na nož i najoštrije osudili kao opasnu političku provokaciju.

Najveću cijenu je morao platiti Liu koji je sada već bio na glasu kao jedan od lidera i glavnih “mozgova” prodemokratskog pokreta. On je poslije u krvi ugušenih prosvjeda na Trgu nebeskog mira i tadašnje presude još nekoliko puta bio u zatvoru.

Za vlasti u Pekingu je Liu Xiaobo predstavljao uzurpatora i uzročnika nesigurnosti te ozbiljnu ugrozu stabilnosti zemlje, kojeg treba najoštrije kazniti.

Navodno je sam Politbiro Komunističke partije Kine odlučivao o njegovoj kazni i jednoglasno odlučio da ga se osudi na jedanaest godina zatvora u potpunoj izolaciji.

Dodjela Nobelove nagrade za mir osuđenom Xiaobou je za Peking bila smišljena ”zavjera Zapada”. Peking je samu nagradu smatrao dijelom strategije za potkopavanje kineske države.

No norveški odbor za dodjelu Nobela ”nenasilnom borcu za slobodu i ljudska prava” je istovremeno uputio poziv vladi u Pekingu da nakon gospodarskih počne provoditi i političke reforme.

Liuov dugogodišnji prijatelj Ehu Ing, koji uređuje prodemokratski časopis pod naslovom ”Pekinško proljeće” je ovih dana izrekao riječi koje su odjeknule svijetom: ”Liu Xiaobo je besmrtan bio on živ ili mrtav. Liu Xiaobo je velik čovjek, pravi svetac”

Iako mnogi na Zapadu već godinama vjeruju da će gospodarski razvitak u Kini automatski dovesti do političkog otvaranja i reformi, poznati stručnjaci za Kinu tvrde kako ta očekivanja nisu realna. Za Kinu je najviši prioritet održanje stabilnosti zemlje, a političke promjene nisu potrebne sve dok se kinesko gospodarstvo razvija i državni aparat funkcionira.

Vrijeme ce pokazati, a ostaje nada da ce život, djelo pa i smrt prvog kineskog nobelovca za mir motivirati i ohrabriti još mnoge Kineze da hrabro pridonesu ubrzanju tog ipak neizbježnog procesa.

Liuov dugogodišnji prijatelj Ehu Ing, koji uređuje prodemokratski časopis pod naslovom ”Pekinško proljeće” je ovih dana izrekao riječi koje su odjeknule svijetom: ”Liu Xiaobo je besmrtan bio on živ ili mrtav. Liu Xiaobo je velik čovjek, pravi svetac.”

Kao takvog ćemo ga pamtiti svi mi koji volimo kineski narod i koji smo godinama pratili misao, život i žrtve ovog kineskog gandijevca i odvažnog i požrtvovnog proroka slobode, ljudskih prava i dostojanstva svih koji su stvoreni na sliku Božju.

Još tekstova ovog autora:

• Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
• Što bi Martin Luther King učinio?
• Od američkog sna do američke noćne more
• Zašto je NATO bombardirao Beograd?
• Najvelikodušniji filantrop svijeta, Bill Gates, nije Antikrist
• Sjećanje na metz veghem ”prvi genocid dvadesetoga stoljeća”
• Žene kao (ne)pouzdani svjedoci Uskrs(nuć)a?
• Covid-19 kao duhovna poruka i ”veliki korektor”
• Treba izbjeći pogoršanje stvari i masovnu histeriju
• Dileme oko eutanazije: za ili protiv?

» Svi tekstovi ovog autora