Željko Ivanković
Baš smo se Mido i ja poželjeli, ipak se mjesec dana nismo vidjeli, kad eto ti i moga druga:
– Ovu kavu ne bih propustio nizašto. Toliko se toga skupilo… Viđao sam jednog, viđao drugog, ali ovako zajedno… Baš nam je ovo trebalo.
– Korona, Božić, Nova godina… A i malo starog godišnjeg odmora za skijanje… – Mido će kao da se pravda.
– Zar ti smiješ reći Božić? – zezam ga. – Gdje god sam išao vidio sam da su ovi tvoji izbjegli napisati Božić. Na bilbordima piše: Sretni blagdani i Nova godina. Kao da Nova godina nije blagdan? Pa i on je prije svega kršćanski determiniran blagdan… Tvoji se plaše ovih ekstremnih hodža, a oni se opet ko vraga plaše Djeda Mraza, Božića, Nove godine…
– Fini bi da budu ovi federalni partneri, ali da se ne spominje Božić, Uskrs i to – drug će.
– Ma, pustite to. Što ćemo mi sa Srbima? – smije se Mido, očito punog akumulatora vedrine, spreman za svako zezanje. – Nikad u manje vremena ovoliko razloga i povoda za nacionalna ludovanja…
Vidljivo je kako Midu sve to bezgranično uveseljava.
– Ja sam već o tome pisao, ali pretpostavljam da ti imaš neke novosti… – kažem, ali i drug je svjež i ne da se izbaciti tek tako iz priče.
Dodik drsko pita otkud pravo Samanthi Power i SAD-u da istražuju korupciju u BiH?! Tko ih je pozvao?! A nije se pitao otkud im pravo da ga na tenku dovedu na vlast u Banju Luku
– Pisao je, vidio sam tekst. Sankcije Dodiku, njegovo ludovanje na neustavni dan Republike Srpske, pa ono oko Đokovića, gdje ne znaš tko je bio gori, smješniji i tragičniji, domaći ili australski Srbi… Uh, ne znam više smije li se reći Srbi, a da se ne pomisli kako se to odnosi na cijeli narod… – drug će.
– Jest, jest – ne da se ni Mido. – A niste vidjeli kako su Srbi sad i Australiju stavili na popis neprijatelja kao ”sotonističku globalističku totalitarističku državu”?! Pa, i oni generaliziraju na sve strane.
– Uvijek sam ja imao razumijevanja za onu Slobinu ”ceo svet je protiv nas”! – ironiziram. – A što se tiče tog ”generaliziranja”, i Biljana Srbljanović, kao zadnja od onih koji bi uopće generalizirali, svoj je tekst zasnovala ”kolektivistički” govoreći Srbima kako je konačno vrijeme da shvate da ”nisu posebni”.
– Da, na svu sreću, nije žena ni sama ni jedina, ali od velikosrpskih bukača i psovača…
– Srbi možda jesu mimo svijeta, ali nisu posebni. To je dobro! – Mido će.
– I tu bi bio kraj priče da se sve nije nastavilo – jedva dočekah. – Potpuni stručni i moralni krah Gideona Greifa i tzv. Dodikove komisije za utvrđivanja broja ubijenih u Srebrenici.
– Sunovrat! – drug će. – Još mu objavili sliku s četničkim popom Lukom Babićem, igumanom manastira Karno kod Srebrenice. A pop neki luđak slikao se s četničkom kamom.
– On, taj Greif (i Nijemci ga se odrekli i Izrael!), stručnjak za holokaust, slika se s četnikom, oličenjem vlasti koja se hvalila da je prva u Europi riješila ”židovsko pitanje”! – dodajem.
– A tek Dodik, umjesto da bude manji od makova zrna, da barem na koji dan zašuti, premda je iz aviona vidljivo koliko sad puzi, drsko pita otkud pravo Samanthi Power i SAD-u da istražuju korupciju u BiH?! Tko ih je pozvao?! Zamisli blesana! Nije se pitao otkud im pravo da ga na tenku dovedu na vlast u Banju Luku, ne pita se sad otkud korupcija u RS-u kad je on, kako kaže za sebe, čist ko suza… Nijedna optužnica protiv njega nije potvrđena!
– A ako ima korupcije, zar mu, kao besprijekornom političaru, nije stalo da je konačno netko otkrije ili da pusti da se strani faktor izblamira zbog lažnog optuživanja njega i njegove vlasti za korupciju… – aktivan je moj drug, ne zaostaje.
– Koliko je poražen vidi mu se na licu, na gestama primitivizma među kojima je najmanja ona s držanjem ruke u džepu dok se rukuje sa svjetskim diplomatama… – dodajem.
– Primitivizam ili glupost kao izraz nižeg IQ-a? – naruga se Mido.
Opa, vidim ja kamo to vodi. Baš sam se sa svojom rajom zezao zadnjih dana nakon objavljivanja mape Nacionalne inteligencije u Europi, ali vidim da ni drugi nisu dangubili. Pa je to došlo kao kec na desetku svih onih komentara koji su priznali Đokoviću sportske rezultate, ali su ga proglašavali glupanom zbog svega što je u vezi s Australian Openom uradio.
– Čuj, da je Srbija na dnu ljestvice nacionalne inteligencije, i da to nije naša već neka europska statistika potvrdila, najveseliji je trenutak nove godine – Mido cvjeta, oči mu sjaje kao u mačora, zajebantski je raspoložen. – Da smo im čak i mi ”glupi Bosanci” odskočili… Hahahaaa…
– Šta ove godine, ovog desetljeća. A tek Hrvatska! E, to Vučić neće moći probaviti nikako – drug će. – On sve poredi s Hrvatskom. Jebena frustracija!
– Kako neće? Odmah su to kompenzirali. Usvojili su zakon po kojemu je dubrovačka književnost srpska?! – dodajem zlobno. – Dižu si ugled. Koeficijent.
– Da, lopovski. Vidjeli smo što su radili kad su tvrdili i da je Dubrovnik srpski!
– Krađa hrvatske književnosti… Još to zakonom određuju…
– Možeš misliti koliko je njihova kad to zakonom moraju odrediti. Hahahaaa. Ludi su. Zamisli da sad Englezi zakonom odrede da su irski pisci i irska književnost njihovi?! Da su Yeats, Shaw, Beckett i Heaney engleska književnost?
– Krali su prije, pljačkali u ratu, kradu sad… Što bi bili bez toga? Ništa novo. Moglo bi se satima nabrajati. Tako se najbolje samoportretiraju… Neka ih!
I onda Australija, zamislite, ”sotonistička globalistička totalitaristička država”. A nije sotonistička Srbija sa Šešeljom i njegovim malim ”od kužine”
– Mogli bi uskoro donijeti i novi zakon po kojemu je i književnost Bosne Srebrene srpska, jer sve što je štokavsko – to je srpsko. A sami nemaju ni renesansu ni barok. Dok je to cvjetalo uz jadransku obalu, Dubrovnik, Split, Hvar… oni su bili nepismeni vazali Osmanlija. Nije im lako. Nije.
– Ovdje se na najbolji način potvrđuje ono što je za njih rekao Bogdan Bogdanović, arhitekt i bivši gradonačelnik Beograda: ”Srbi su rat izgubili, ali su izgubili i dušu, izgubili su čast. To je rezultat srpskog nacionalizma, te neverovatne ludačke istrajnosti u stvaranju velike Srbije”.
– Lijepljenje zločina na zločin, a sve u slavu tzv. ”srpskog sveta”, kušanje da se u svijetu proglase nečim pozitivnim, a ovamo masovnim slavljenjem Draže Mihailovića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića… pokazuju svoju mjeru. Zločinci na obilježavanju dana RS-a. Bolje bi im bilo da su usvojili zakon o zabrani slavljenja zločinaca.
– Pa im još ni to nije dovoljno nego druge optužuju da se cijeli jedan narod, to biva ko oni, proglašavaju genocidnim?! A sami za svoj Božić i Novu godinu pjevaju pjesme u slavu četnika i klanja… Što bivših što nedavnih što budućih… Što misliti o tome?
– Da, da, da… Onda bi malo tko ono što je stvarano krvavim zločinima, progonima, uništavanjem i presuđenim i nepresuđenim genocidom i pomislio okarakterizirati onako kako akteri tih događaja sami sebe predstavljaju svekolikoj javnosti. Svjetskoj čak…
– I onda Australija, zamislite, ”sotonistička globalistička totalitaristička država”. A nije sotonistička Srbija sa Šešeljom i njegovim malim ”od kužine”, nije RS s Dodikom… A da onog jadnika Greifa u svem ovom ludilu i ne spominjem.
– Sad mi je tek jasan onaj koeficijent inteligencije… Hahahaaa… – morao je poantirati Mido volejom u stilu Novaka Đokovića!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Kako zaštititi njihova veličanstva?
- Krivi navod, lažno predstavljanje
- Sveti Petar Brozu: ”Što imaš reći u svoju obranu?”
- Politika – sveopći vašar
- Loši đaci loših učitelja
- Netko u Europu, netko na barikade
- Misliti i živjeti navijački
- A što tek reći o srpskim medijima? Tuga, jad, bijeda
- Sveznalice nečitanja
- Vjernici u hramu diktature
