Naučili smo i da hrvatsko državljanstvo čuva od virusa

”Prolazi sve, sva ljeta, zime sve”, pa tako i parlamentarni izbori. Zahvaljujući Covidu-19 gotovo bezbolno, bez mitinga, a ipak tako nezaobilazno zahvaljujući društvenim mrežama i medijima s kojima čovjek ipak ima izbora: posegnuti za njima ili ne.

Ove izbore se moglo preživjeti i u blaženom neznanju. U Osijeku, da nije bilo kombija ”onog”, dakako Domoljubnog pokreta koji je ulicama tutnjao ispuštajući mučenički refren vapaja osuđenika, da nije bilo imućnijih stranaka koje su si priskrbile jumbo-plakate i letke u poštanskim sandučićima koji su ispadali i po podovima rasprostirali u lažne osmijehe razvučena, fotošopirana lica, čovjek ne bi ni znao koliko je onih koji nam obećavaju izlazak iz tunela i svjetlo bolje budućnosti.

Sve do plahte zvane glasački ”listić”.

I tresla su se brda, u Slavoniji fiktivna, rodila se zapravo beskrvnost bez euforije.

Motorizirani vojaci nekih stranaka odvozili su na birališta vremešnije i nepokretnije birače, valjda im obećavali veće mirovine i poslove za njihovu unučad.

I tresla su se brda, u Slavoniji fiktivna, rodila se zapravo beskrvnost bez euforije. Motorizirani vojaci nekih stranaka odvozili su na birališta vremešnije i nepokretnije birače, valjda im obećavali veće mirovine i poslove za njihovu unučad

Ponovno se rasplamsala urbana legenda kako jedna narodna stranka biračima udjeljuje bonus od sto hrvatskih kuna ako baš njezinu listu zaokruže na biralištu.

Bilo je trganja plakata, no nisu zabilježeni incidenti crtanja brkova ili karijesa na zacakljenim zubalima.

Bilo je, dakako, vrijeđanja na društvenim mrežama, blokiranja, prokazivanja izdajnika naroda svoga. Uvijek tog bude. Bože moj, pa u nas se i obitelji rastrgaju zbog politike. U nas je poimanje politike još u demokratskom pubertetu.

Naposljetku, nekoliko je opskurnih strančica konačno iščeznulo u metežu političke zbilje. Jedna od njih koja se naziva narodnom, a spretno je i lukrativno uvježbala skokove lijevo – desno, svela se na jedno slovo, odnosno zastupnika u parlamentu.

U praksi smo naučili nekoliko iznimno važnih poučaka. Najvažniji poučak je taj da aktivizam nije uzaludan i da se njime može srušiti čak i neprikosnovenog gospodara, čelnika države u državi (čitaj: glavnom gradu), Master-Mind klijentelističko-nepotističke mega-mreže.

Naučili smo da izbori imaju čudesnu moć iscjeljivanja te da je pandemija mirakulozno stala na izborni dan, a onda se nastavila.

Naučili smo i da hrvatsko državljanstvo čuva od virusa. Dovoljno je ispred sebe podignuti hrvatsku putovnicu prema đavlu od virusa i snažno povikati: Apage, Satanas!

Naučili smo da politika prije izbornoga dana može čak zvučati mesijanski, no poslije je prilično kurvanjska, budući da u sebi nosi srž volje za moć, a moć se ničega ne libi. Moć fabulira čak i u glavama politički potrošenih koji se na izborne liste svojih stranaka guraju kao mokre gaće u guzicu. I ne vide da su tim strankama mlinsko kamenje za monumentalno potonuće.

Doznali smo da su uvijek krivi drugi.

Nekoć nosećem stupu socijaldemokracije, njegovim članovima sad je za sve kriv nesretni Bero. I svi se sad od njega izmiču kao od samoubojice koji je prema tlu sunuo s previsokog kata, pa se razbucao do neprepoznavanja.

Kao da Bero prethodno nije obolio od iste one bolesti od koje obole gotovo svi koji su kušali moć, prividnu ili stvarnu – bolest umišljaja mudrosti koja se rađa kao posljedica djelovanja dodvorničke okoline.

Kao u čoporu hijena. Jer, ne zavaravajmo se, političke grupacije nisu čopori lavova, nego hijena. Umilnim podguznim muhama je u njihovim panegiricima car uvijek optočen zlatom i uvijek mu se nude, podastiru. I car se uzoholi, povjeruje da ga ljube, zaboravi što pokreće ljude-muhe. Rijetki tome odole.

Bero nije odolio, pa je svoje izborne liste nastanio potrošenima (pa čak i mrskima) ili potpuno nepoznatima. I nije imao nikakve šanse. Svoje je izborno tijelo zaprepastio izborom perjanica s kojima je sunuo u napad, a retorski je bio unaprijed poražen iznimnim umijećem govorništva poglavara pučana.

Umilnim podguznim muhama je u njihovim panegiricima car uvijek optočen zlatom i uvijek mu se nude, podastiru. I car se uzoholi, povjeruje da ga ljube, zaboravi što pokreće ljude-muhe

A poglavar pučana, Plenki od milja, pokorio je uistinu sve. I to demokratski. Prvo unutarnje dušmane, a zatim i one vanjske koji su sve mogli odvući ”malo” previše udesno. Lijevim centrom se nije morao zamarati – on se sam eutanazirao.

Kažu da je bahat. Je, bahat je, ali je i za političke krugove iznadprosječno inteligentan, elokventan, samosvjestan, karizmatičan, u totalu dovoljno dojmljiv, pa mu i u Vladu i u Sabor neprimjetno mogu ”procuriti” i neki izuzetno sumnjivi elementi.

Oni koji su zgroženi njegovom lakom pobjedom u konačnici bi zapravo trebali biti zgroženi onim nesretnicima koji su jedva prošli u Sabor, a koji sad žele tržiti lojalnost za osobnu dobit.

Posljednji parlamentarni izbori u nizu na kojima je zabilježena najmanja izlaznost u novoj hrvatskoj povijesti demokracije objelodanili su činjenicu da je prosječnom biraču osoba važnija od programa.

Simptomatično su, također, ukazali na sve veći čemer i beznađe u kojem ljudi ”čak” ni u politici više ne vide deus ex machina koji bi ih izveo iz mraka, na potrebu za nečim što bismo mogli nazvati ”Vladom nacionalnog spasa” koja bi konačno okupila sposobne, a ne partijski podobne.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Zbog Balaševića svijet još nije otišao u vražjeg vraga
• Usmrćivanje Banije je zločin počinjen iz pohlepe bez kazne
• Od nemila do nedraga
• Vukovar ne smije biti mrak zbog nečije pozicije moći
• Smrad u kojem i životarimo i spavamo, u kojem se budimo
• Kako su ”selebritiji” i ”influenseri” pojeli kulturnjake
• Tonko Maroević nije otišao u kajanju zbog propuštenog
• Žalosno je, vodimo bitke za političare, njihov status i moć
• Predsjednički izbori u parku za pse
• Trebamo shvatiti da smo svi jednako važni i jednako ljudi

» Svi tekstovi ovog autora