autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Neka se razapne! Neka se razapne!

Autor: Ivan Lovrenović / 17.01.2016. Leave a Comment

Ivan Lovrenović

Ivan Lovrenović

Na samome početku: grijeh i strah. Strah od grijeha,
dvostruk. Jedan sentimentalan, bolan: da ne uvrijediš
Isusa a Isus jest i Kralj i Bog na nebesima, ali Isus je
već i sav tvoj, lični i kućni, odmah uz mater, djeda,
baku, ako uvrijediš njega, ne možeš se smiriti, peče te
jednako kao da si zlo i uvredu nanio njima, najbližima.
(Korizmeni napjev Ja se kajem, Bože mili, / od svakoga
grijeha moga, / i srce mi gorko cvili / jer uvrijedih
tebe, Boga
udara bolno u svaki damar djetinje
osjetljivosti.)

Drugi je strah eshatološki: jeza od pakla,
kazne vječne u drugom životu, koji je stvarniji od ovoga,
privremenog. Ali kako ćeš se grijehu ukloniti kada on
vlada cijelim bićem – mišlju, riječju idjelom, propustom
čak, nigdje te ne ostavlja na miru, slobodnim, ni u
snovima. Ispovijed i pričest ne pomažu mnogo, poslije
svake ostaje mučna sjena: jesi li slagao, prešutio  i sebi
i ispovjedniku, kad si obećao da ”nećeš više griješiti“,
je li kajanje bilo iskreno i ”skrušena srca“, i može li ga
takvog – istinski, do dna – uopće biti? Je li moguća takva
drama u duši sedmogodišnjaka, pitat će netko. Jest,
moguća je, i ne samo da je moguća, nego, evo, svjedočiš
sam sebi kao nepotkupljiv svjedok pred nemilosrdnim
sucem da nikada više u svojemu potonjem životu nisi imao
tu žestinu i intenzitet proživljavanja moralnih grižnji
i ”posljednjih pitanja čovjeka“. Jesi li tada, zato,
po toj muci – ne po grijehu ni po strahu – možda bio
i najpunijim bićem?

Sva lica Isusa –
koja te osvajaju
koja te zbunjuju
koja te plaše
koja te ogorčuju
koja te rastužuju.

Iz triju izvora ih upoznaješ. U crkvi, kad don Niko
o Isusu propovijeda na misi, i kad nas na vjeronauci
poučava, a to je bizaran paralelizam koji vlast prešutno
dopušta: ujutro školska pedagogija, bezbožna, poslije
podne don Nikina vjeronauka: ”Anđeo Gospodnji u snu
javi Josipu da Herod zli kralj traži dite da ga pogubi,
te se Josip i Marija s Isusom digoše noću i pobigoše
u Egipat. A u ʼno vrime ne bijaše auta ni željeznice
već putovahu pišice, il na magarcu, na kamili…“
Evanđeljski tekst ima u don Nikinim pripovjedačkim
intervencijama silnu moć stvaranja živih slika i psihološkog
uživljavanja: obitelj u bijegu kroz pijesak pustinje pod
krupnim zvijezdama na noćnom nebu pratiš i strepiš
nad njima kao nad rođenima.

Kod kuće slušaš o ”djetešcu Isusu“, o ”malom Isusu“, iznad
kreveta ti je slika anđela čuvara, to je meki malograđanski
katehizis svetih sličica i deminutiva unesen s Austrijom
i biskupskom Crkvom što je sasvim promijenilo kulturu
i jezik tradicionalnoga bosanskog katolištva. Zarana
si ga sit jer je Isus u njemu lišen tajne, obično slatkasto
balavče, kič iz srednjestojećih građanskih kuća. Ali zato
imaš treći izvor: Sveto pismo Novoga zavjeta (preveo
Franjo Zagoda, izdalo Hrvatsko književno društvo
sv. Jeronima 1938. u Zagrebu). U toj knjizi najprije te
opčinjavaju slike. Gustave Doré – ime je slikara koje ćeš
već tada dobro upamtiti, a tek mnogo kasnije saznati
njegovu pravu vrijednost i gigantski opus. U tmurnim
zimskim poslijepodnevima na bakinoj prostranoj, debelo
zastrtoj sećiji sate provedeš u promatranju Doréovih
grafičarskih inscenacija punih opasnih zbivanja, žestokih
pokreta, krvi i oružja, divlje uzburkanih voda, ogavnih
zmajskih čudovišta, bezbrojnih lica s različitim izrazima
od umilnoga do zločinačkog. Put te je vodio od slike
ka tekstu, pa ti se i danas neka jaka mjesta
iz Novoga zavjeta u unutarnjem vidu uvijek javljaju preko
Doréovih likovnih prikazanja. Gola tjelesa grešnika
što se u lavini survavaju u vječnu tamu a anđeli
s isukanim mačevima nadziru taj sunovrat dok Otac, Sin
i Duh sveti sjede gore u bijeloj svjetlosti i sude živima i
mrtvima
. ”Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama,
a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ iz Apokalipse,
dok vojska anđela u donjem mračnom dijelu slike golim
mačevima pobjedonosno juriša na silnoga zmaja iz pakla.
Isusovo iskušenje kada mu đavo nudi ”sva kraljevstva
zemlje“ a đavla umjetnik crta vrlo sugestivno:
tijelo snažna muškarca, velika krila što na vrhovima
završavaju kandžama, rozi iznad čela, stopala – papci.
Naročito te potresaju slike Isusovih poniženja, patnji,
nezamislive smrti na križu.

Zbunjuje te, plaši i odbija Isus opaki iz tamnih mjesta
u evanđeljima – žestoko osjećaš tu prirodu, tu riješenost
a ne razumiješ mu postupke, riječi. To je onaj Isus
koji se s dvanaest godina već posve otrgnuo, otisnuo
u svoju sudbinu, i ruži roditelje, tebi se čini nemilosno,
koji ga tri dana traže pa izbezumljeni od brige nalaze
kako umuje s učenjacima u hramu jeruzalemskomu:
”Zašto me tražite? Zar ne znate da moram biti u kući Oca
svojega?“ To je Isus koji bjesni nad trgovcima i novčarima
u istome hramu, prevrće im stolove, razgoni ih s kandžijom
u ruci: ”Pisano je: ‘Dom će se moj Domom molitve zvati,
a vi od njega činite pećinu razbojničku.“ To je Isus
u zagonetnoj i uznemirujućoj sceni na svadbi u Kani
Galilejskoj, kad se otresa na majku: ”Ženo, što ja imam
s tobom? Još nije došao moj čas!“ To je Isus koji nema
razumijevanja za učenikovu želju da ga pričeka dok pokopa
mrtvoga oca, već izgovara jednu od najstrašnijih svojih
maksima: ”Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju
svoje mrtve.“

Potom Isus koji skandalizira, preokreće naglavce sve:
Zlomu se ne opirati! Okrenuti i drugi obraz na udarac!
Ljubiti neprijatelje, moliti za one koji te progone, jer otac
nebeski jednako daje sunce zlima i dobrima, i kišu
pravednima i nepravednima. Ne brinuti se za sutra
:
„Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu
zla njegova.“ Raspolovljuju te ovi nalozi. Osjećaš
njihovu strašnu istinitost i silnu osloboditeljsku
moć, ako kreneš za njima, vidiš da ćeš se naći
u drugome svijetu, u svjetlu i ljepoti i istini.
A u isti čas spopada te tuga jer uviđaš neostvarivost:
ne može to ljudsko stvorenje! Sve oko tebe to ti
govori, i sve u tebi to ti potvrđuje – u svima postupcima
i u svima naucima, svakoga dana i svakoga trena u danu:
ne može to ljudsko stvorenje, nije ono za takvu istinitost
stvoreno ni na takvo oslobođenje spremno!

Isusova muka i smrt. Korizmeni dani s obredom
križnoga puta sa stajanjima ispod slika na kojima
su jezivi prizori nošenja križa, pljuvanja i vrijeđanja,
s groznim alatkama za mučenje – čavlima, bičevima,
čekićima, raznim sječivima, trnovom krunom:
Pilat osuđuje Isusa na smrt, Isus prima na se križ,
Isus pada prvi put pod križem, Isus susreće svoju majku,
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, Veronika pruža
Isusu rubac, Isus pada drugi put pod križem, Isus tješi
jeruzalemske žene, Isus pada treći put pod križem,
Isusa svlače i napajaju žuči, Isusa pribijaju na križ,
Isus umire na križu, Isusa skidaju s križa i polažu Mariji
u krilo, Isusa polažu u grob. Čudesni napjev kojim se
sve to prati, tko zna kada i koliko puta u naš jezik i
u naš mentalitet prinesen Jacoponeov genijalni spjev:
Stala Majka pod raspelom, / pod raspetim Sinka tijelom
zaplakala gorki plač. / Kanda dušu tugujuću, / rascviljenu
stradajuću probode joj britki mač.
Dani Velikoga tjedna
u kojima crkva prestaje biti dosadna, kada djetinja duša
istodobno i cepti od straha, i gubi se u zatravljujućoj
ljepoti suzvučja i tekstova u pjevanjima, plače od ganuća
nad prizorima Kalvarije. Varcarski pjevači, svijet običan,
tetke i susjedi iz ulice, postaju sudionicima i svjedocima
najveće patnje i kozmičkog misterija, kada na Cvjetnicu
i Veliki petak pjevaju koju od Muka ili tužaljku Puče moj,
što učinih tebi i u čemu ožalostih tebe
, u kojoj Isus
s križa prekorijeva puk s nezahvalnosti. Raskorak je velik
između evanđeljskoga Isusa svega sazdana na dragovoljnoj
žrtvi za otkupljenje grijeha svijeta, svega svijeta i svega
puka, i Isusa koji se na puk žali po sasvim ljudskoj shemi:
kakva sve dobra učinih ja tebi, a kakvim sve zlima ti
meni uzvraćaš, puče moj! Osjeća dječak da tu nešto
nije u redu, da u toj drevnoj tužaljci Boga u Isusu
posve pevladava njegova čovječija priroda, ali o tome će
misliti i iz toga svoje skeptičke zaključke izvoditi mnogo
kasnije, kada se već odbio od Crkve a od vjere uspio
zadržati tek osjećaj opće sakralnosti u svemu stvorenomu
što mu se javi kao tajni srh koji ga svega, od nožnoga
prsta do pod tjeme, prožme bez pitanja i bez vidljiva
razloga; sada, on je sav u vlasti tih žestoko kontrastiranih
izraza, moćnih slika, a nadasve u vlasti zvuka, glasova,
glazbe.

Ništa iz svijeta glazbe, a glazba je već tada gospodar
u njegovu doživljaju svijeta i to će ostati, nije kasnije
bilo tako intenzivno. O, kakvi su to glasovni i emocionalni
udari kada varcarski pjevači
svijet običan, tetke i susjedi iz ulice
na Pilatov upit što da uradi s Isusom koji se zove Krist
složno (i zlobno, čini se njemu ogorčenom) u krešendu
otpijévajū: ”Neka se razapne!“, pa na ponovljeni upit
još jednom, konačno i neopozivo:
”Neka se razapne!“

(Sekvenca iz rukopisa Ulazeći u Varcar)

(Prenosimo s portala Ivana Lovrenovića).

Još tekstova ovog autora:

  • Pas de deux vjere i politike
  • Novo značenje Ferhadije džamije
  • Sarajevo – muslimanski grad?
  • Licemjerna i besmislena Deklaracija o genocidu NDH nad Srbima
  • U BiH sve tri nacionalne politike upisuju ćirilicu u svoju baštinu
  • Prekretna knjiga o Titu
  • Patriotizam kao mržnja
  • Podmetanja u Oslobođenju
  • Brišite me sa svojega spiska
  • O Markušiću, kvislingu

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, Bog, Duh sveti, Franjo Zagoda, Gustave Doré, Herod, Isus, Ivan Lovrenović, Josip, Krist, Marija, Niko, otac, Pilat, Šimun Cirenac, Sin, Varcar, Veronika

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT