autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

U BiH sve tri nacionalne politike upisuju ćirilicu u svoju baštinu

Autor: Ivan Lovrenović / 13.09.2015. Leave a Comment

Ivan Lovrenović

Ivan Lovrenović

Taman onoliko vremena koliko je trajala prva Jugoslavija prošlo je od raspada druge, a u njezinom središnjem dijelu, u četirima novim jednojezičnim državama, muke s identitetima i sporenja oko njih traju nesmanjenom žestinom, na trenutke se čini čak da se pojačavaju. Kad se malo bolje pogleda, najjači izvor svih tih identitarnih ratova jesu oni slojevi tradicija koji su povezujući, kojima su isti izvor i porijeklo. Brzopleto zaključujući, netko bi rekao da je to paradoks.

No, tu školu smo dobro naučili: kod nas je politika identiteta uvijek ekskluzivno u vlasništvu nacionaliz(a)ma, a alfa i omega svakoga nacionalizma je to da sadržaj i činjenice tradicije i identiteta ne mogu biti čiste i naše ako bi bile još nečije. Na drugi način, Pierre Bourdieu to formulira ovako: “Društveni identitet leži u razlici, a razlika se potvrđuje u onome što je najbliže, što predstavlja najveću prijetnju”.

Taman onoliko vremena koliko je trajala prva Jugoslavija prošlo je od raspada druge, a u njezinom središnjem dijelu, u četirima novim jednojezičnim državama, muke s identitetima i sporenja oko njih traju nesmanjenom žestinom, na trenutke se čini čak da se pojačavaju. Kad se malo bolje pogleda, najjači izvor svih tih identitarnih ratova jesu oni slojevi tradicija koji su povezujući, kojima su isti izvor i porijeklo. Brzopleto zaključujući, netko bi rekao da je to paradoks

Možda se to ni na čemu iz tradicije u Bosni i Hercegovini tako dobro, i tako nerazumno, ne manifestira kao na – ćirilici. Pojednostavljeno rečeno: sve tri nacionalne politike upisuju je u svoju baštinu, ali svaka se upinje da ju prisvoji ekskluzivno. O srpskom slučaju ne treba trošiti riječi: ćirilica i pravoslavlje temelj su narodne historije, kulture i identiteta. I tačka! Onako kako je svojevremeno, u nekom sporu oko ljestvice vrijednosti, izjavio predsjednik Republike Srpske Dodik: “Za mene je najveća vrijednost to što sam Srbin”.

Od nekoga doba dosjetili su se i Hrvati, koji su prethodno ćirilicu odbacivali, katkad baš s prijezirom, kao tuđu. Sada je prihvaćaju, ali kao ekskluzivno hrvatsko povijesno pismo u Bosni i Hercegovini. Bizaran, ali kreativno zanimljiv primjer je velika i trajna “instalacija” u Kočerinu kod Širokoga Brijega, srcu hercegovačkoga hrvatstva, gdje je Grgo Mikulić, lokalni umjetnik, u kamenu “rujanu” isklesao impozantnu “Aleju hrvatske ćirilice” od stiliziranih slova širokih metar, visokih 1,4 m, debljine pola metra.

To će, kaže on, “biti jasan znak da su se Hrvati u srednjem vijeku koristili jednim jezikom i trima pismima: glagoljicom, hrvatskom ćirilicom i latinicom”. Inspiraciju je našao u drevnom ćiriličnom epitafu Vignja Miloševića (očevidno vlaškoga mogućnika) sa stećka iz 1404. koji je u novo doba ugrađen u zid kočerinske crkve.

Uz veliki epitaf Radojice Bilića na stećku u Starom Selu kod Jajca, to je narativno najrazvijeniji epitaf iz srednjovjekovne Bosne i Huma. Reakcije iz krugova srpskih lingvista bile su ogorčene: “Hrvati su kleptomani, oni Srbima otimaju ćirilicu”, a indikativno je da su u početku lokalci reagirali demonstrativnim rušenjem prvih Mikulićevih slova, dok ih nije educiralo, pa se sada diče “hrvatskom ćirilicom”. (Taj poriv za rušenjem bio je onaj isti čiji se rezultati vide na mnogim dvopisamskim natpisima imena mjesta uz ceste što prolaze kroz hrvatska i bošnjačka naselja, gdje ćirilična varijanta osvane premazana tmastom crnom bojom.)

U suštini ništa manje nacionalistički refleks, samo artikuliran kao državni bosanski patriotizam, jest i pomama za srednjovjekovnim izvorima identiteta i državnosti u nekim bošnjačkim krugovima.

Kod nas je politika identiteta uvijek ekskluzivno u vlasništvu nacionaliz(a)ma, a alfa i omega svakoga nacionalizma je to da sadržaj i činjenice tradicije i identiteta ne mogu biti čiste i naše ako bi bile još nečije. Na drugi način, Pierre Bourdieu to formulira ovako: “Društveni identitet leži u razlici, a razlika se potvrđuje u onome što je najbliže, što predstavlja najveću prijetnju”

Ne prođe, recimo, ni jedan 29. kolovoza, a da se u dijelu javnosti, koja s dirljivom upornošću njeguje patriotsku iluziju “hiljadugodišnjega kontinuiteta državnosti” Bosne i Hercegovine, patetično ne proslavi obljetnica povelje bana Kulina. Korisno bi i hvale vrijedno bilo kad bi to prisjećanje na banov trgovački ugovor s Dubrovnikom datiran “na usičenje glave Ivana Krstitelja” 1189. godine iniciralo ozbiljna znanstvena kontekstualiziranja i nova istraživanja Kulinove listine i njezina vremena.

No, posljednji takav oblik obilježavanja bila je knjižica, makar i prigodna, ali ipak relevantna, koju je Akademija nauka i umjetnosti BiH objavila još predratne 1989. godine povodom osamstote godišnjice izdavanja povelje, s prilozima eminentnih znanstvenika poput Sime Ćirkovića, Asima Pece, Desanke Kovačević-Kojić itd.

Sve današnje srednjovjekovne fantazije, međutim, farsična su projekcija želja, u kojima evo u što se sve pretvara Kulinova povelja: “rodni list bosanske državnosti”, “temeljni dokaz historijskog i pravno-političkog postojanja i kontinuiteta državnosti Bosne”, “dokument i izvor multikulturalnosti, ljudskih prava i sloboda”, dokaz da je “u Bosni postojao visok stepen demokratije, poštovanje drugog i drugačijeg, pravna i politička kultura još prije 825 godina, što se nažalost ne može reći za današnju Bosnu i Hercegovinu”, svjedočanstvo da se u Kulinovoj državi u Bosni “utemeljila multikulturalnost, zajedništvo, koegzistencija, širok stepen tolerancije uz najviši stepen poštovanja drugih i drugačijih”, a da su nasrtaji na tu državu uvijek išli “sa namjerom da unište sve što je Bošnjane i Bosnu činilo različitim i bogatijim od brojnih susjeda”.

Da, još i to, da je Kulinova povelja “dokaz postojanja bosanskog jezika i bosanskog pisma – bosančice”. (Sve – doslovni citati iz recentne publicističke i akademske produkcije.)

Sa stanovišta psihologije nije teško shvatiti da se o državnosti i kontinuitetu, o identitetu i o kulturi sanja tamo gdje je sve to upitno i nesigurno, ne samo u prošlosti nego – što je gore i teže – u sadašnjosti i u budućnosti. U tom smislu nije teško razumjeti potrebu da se “temelj” i “rodni list” države, koja tek što se rodila i vrlo teško staje na stabilne noge, traži u hiljadugodišnjim maglama.

Bizaran, ali kreativno zanimljiv primjer je velika i trajna “instalacija” u Kočerinu kod Širokoga Brijega, srcu hercegovačkoga hrvatstva, gdje je Grgo Mikulić, lokalni umjetnik, u kamenu “rujanu” isklesao impozantnu “Aleju hrvatske ćirilice” od stiliziranih slova širokih metar, visokih 1,4 m, debljine pola metra

Zna biti i simpatično kada to rade lokalni turistički radnici, amateri i sanjari, na vlastiti rizik i o vlastitom trošku. Stvar je, međutim, mnogo drukčija kada to rade inženjeri nacionalnoga identiteta – političari, novinari, ugledni znanstvenici i članovi akademske zajednice! Kakvi “temelji”, “rodni listovi” i kontinuiteti, koje bajke o banovima, kraljevima, silnim državama i sjajnome srednjem vijeku!

Od toga svijeta, koji je pod osmanlijskim cunamijem potonuo kao Atlantida, a na njegovome mjestu se uspostavila nova imperijalna civilizacija i društvena struktura kojoj je Bosna bila tek dio, granična provincija u službi golemih zamisli o osvajanju Evrope, dijeli nas pola milenija. Pola milenija zaborava i diskontinuiteta u svakom pogledu, kulturnom i državnom naročito.

A fascinantni svijet srednjovjekovne bosanske kulture nama samima otkriven je tek s austrougarskom kulturtregerskom politikom, projektiranom za svoje potrebe i sa svojom ideološkom interpretacijom toga svijeta. (Pa je i sam naziv pisma, bosančica, izum te politike, odnosno njezinoga sjajnog predstavnika u kulturnom i znanstvenom životu toga doba, Ćire Truhelke.)

A Kulinova povelja? Trgovački ugovor između poluvazalne državice Bosne i Dubrovnika, sastavljen na latinskom jeziku uz dodanu vernakularnu verziju za lokalnu upotrebu, koji je srećom i slučajem sačuvan, za razliku od mnogih drugih koji nisu.

Značaj mu je neosporan – historijski, politički, ekonomski, diplomatički, paleografski, filološki, to je u znanosti ustanovljeno davno. Treba samo pogledati popis znanstvene literature – od prvoga opisa povelje ruskoga konzula u Dubrovniku Jeremije Grgića 1817. nižu se do novijih vremena autori kakvi su I. I. Sreznjevski, P. J. Šafařik, V. Jagić, E. E. Karski, S. Novaković, A. Solovjev, Lj. Stojanović, B. Bogišić, T. Smičiklas, F. Miklošič, M. Rešetar, M. Kos, G. A. Iljinski, A. Belić, G. Čremošnik, J. Vrana i drugi.

Reakcije iz krugova srpskih lingvista bile su ogorčene: “Hrvati su kleptomani, oni Srbima otimaju ćirilicu”, a indikativno je da su u početku lokalci reagirali demonstrativnim rušenjem prvih Mikulićevih slova, dok ih nije educiralo, pa se sada diče “hrvatskom ćirilicom”

No, oni koji ga danas proglašavaju “rodnim listom bosanske državnosti”, kad bi malo hladnije glave poslušali vlastitu egzaltiranu frazu, valjda bi i sami otkrili koliko je ironije u njoj sadržano. Skoro da se kaže: kakav efemeran papir, iz jedne davno propale feudalne državice, takva i državnost.

U jezičnome i alfabetskom smislu Kulinova povelja također jest prvorazredan historijski spomenik, i to je davno utvrđeno. No, esencijalistički je i ahistorično tvrditi kako je ona “dokaz postojanja bosanskoga jezika i bosanskoga pisma”.

Ta stvar s jezikom i pismom u Kulinovome 12. stoljeću na slavenskome jugu stoji mnogo složenije i procesualnije. Poslije epohalne ćirilometodske jezično-alfabetske standardizacije u 9. stoljeću, u cijelome slavenskom svijetu funkcioniraju dva pisma, glagoljica i ćirilica, i jedan jezik, u znanosti nazvan staroslavenski. Baš nekako s Kulinovim dobom, ili malo prije njega, i jedno i drugo počelo je na cijelome tom ogromnom prostoru podlijegati polaganom diferenciranju, prilagođavanju pisanoga jezika i pisma osobitostima lokalnoga razvoja u govornome jeziku; pojavi koja je u znanosti nazvana redakcijama.

Tek tako i tek u tom smislu možemo, primijenjeno na to doba, govoriti o različitim jezičnim redakcijama i alfabetskim varijantama, pa i bosanskoj. Što ovoj posljednjoj nimalo ne oduzima na važnosti i na bosanskosti, osim u nacionalistički vrućim glavama, koje se ne zadovoljavaju ničim manjim od toga da je njihov jezik, njihovo pismo, njihova država, njihov narod postojao takav kakav je, čvrst, nepromjenljiv, ukrućen, a “različit i bogatiji od brojnih susjeda” – sve tamo od Velikoga praska pa do danas, i zauvijek.

Jezik Kulinove povelje, dakle, jest bosanski, i pismo te povelje jest bosansko, ali ne kao nešto endemično i samoniklo nego kao jedan od brojnih varijeteta ogromne, civilizacijski neprocjenjive ćirilometodske revolucije kojom se slavenski jezik pridružio dotadašnjim trima privilegiranim “svetim jezicima” hebrejskom, grčkom i latinskom, a tadašnja razina općeslavenske jezične bliskosti omogućila je da se ćirilometodski prijevodi biblijskih tekstova podjednako čitaju i razumijevaju na ogromnome prostoru od Soluna do Moravske i od Jadrana do Kijeva

Jezik Kulinove povelje, dakle, jest bosanski, i pismo te povelje jest bosansko, ali ne kao nešto endemično i samoniklo nego kao jedan od brojnih varijeteta ogromne, civilizacijski neprocjenjive ćirilometodske revolucije kojom se slavenski jezik pridružio dotadašnjim trima privilegiranim “svetim jezicima” hebrejskom, grčkom i latinskom, a tadašnja razina općeslavenske jezične bliskosti omogućila je da se ćirilometodski prijevodi biblijskih tekstova podjednako čitaju i razumijevaju na ogromnome prostoru od Soluna do Moravske i od Jadrana do Kijeva.

Dan Ćirila i Metoda, 24. svibnja, slavi se odavno u slavenskim zemljama, bez obzira na sisteme i režime kroz koje su prolazile, a u Bugarskoj je glavni državni praznik.

Što se aktualnih pitanja izgradnje stabilne državnosti Bosne i Hercegovine tiče, ozbiljnu politiku u današnjoj Bosni i Hercegovini prepoznat ćete po tome je li spremna prihvatiti tegobnu ali i izazovnu činjenicu da iza sebe nema ništa, nikakvih “temelja”, ni “rodnih listova”, ni kontinuiteta, da se sve mora graditi iznova. A da je svako utjecanje fantomima prošlosti samo izraz slabosti, zavaravanja, nedostatka odgovorne političke koncepcije i vizije za budućnost, te, u krajnjoj liniji, besplodne a opasne populističke i nacionalističke demagogije.

(Prenosimo s portala Telegram.hr).

Još tekstova ovog autora:

  • Pas de deux vjere i politike
  • Novo značenje Ferhadije džamije
  • Sarajevo – muslimanski grad?
  • Neka se razapne! Neka se razapne!
  • Licemjerna i besmislena Deklaracija o genocidu NDH nad Srbima
  • Prekretna knjiga o Titu
  • Patriotizam kao mržnja
  • Podmetanja u Oslobođenju
  • Brišite me sa svojega spiska
  • O Markušiću, kvislingu

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: baština, ćirilica, Ivan Lovrenović, Jezik, osvrt dana

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT