autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Sarajevo – muslimanski grad?

Autor: Ivan Lovrenović / 28.02.2016. Leave a Comment

Ivan Lovrenović

Ivan Lovrenović

Je li Sarajevo ”postalo muslimanski grad“ ili (još) nije – tim se pitanjem povremeno javno bave svi: novinari, pisci, političari, vjerski ljudi, kolumnisti tiskanih i elektronskih medija, popularne starlete i pjevači, a o opskurnom podzemlju internetskih foruma da se i ne govori. Još manje – o šovenskim invektivama Milorada Dodika o Sarajevu kao Teheranu (kad bi malo više znao, kao što ne zna, morao bi valjda reći: Rijad a ne Teheran).

Jave se za riječ svako malo i inozemni novinari sa stereotipnim ali zato odrešito formuliranim dojmovima iz svojih jednodnevnih ili dvodnevnih posjeta Sarajevu. To je, naprosto, jedno od onih draškavih i neodoljivih pitanja, o kojemu svatko ima nezatomljivu potrebu reći što on, lično, misli i ”zna“.

Ima nekoliko najčešćih dokaza za tvrdnju da je Sarajevo definitivno muslimanizirano, koji su već postali opće mjesto, pa se više i ne propituju. Jedan od njih je: u gradu nema lokala u kojima možeš dobiti alkohol, nema mesnica ni trgovina sa svinjskim mesom. Drugi: sagrađeno je strašno mnogo džamija, a ezani s njihovih minareta su preglasni. Treći: ulice su prepune pokrivenih žena.

Ono prvo naprosto je netačno: ”alkoholfrei lokala“ ima, ali su više izuzetak, broj onih drugih neusporedivo je veći i u njima nema kojega alkoholnog pića pod kapom nebeskom nema. U Sarajevu se među svim vjerama pije mnogo, i mnogo više nego što je zdravo i poželjno. Sarajevsko pivo jedan je od markantnih brendova grada, a pivovara koja ga proizvodi jedna od najjačih i najstabilnijih kompanija (nekadašnja državna firma, danas privatizirana, treba li reći: u vlasništvu muslimana).

Jave se za riječ svako malo i inozemni novinari sa stereotipnim ali zato odrešito formuliranim dojmovima iz svojih jednodnevnih ili dvodnevnih posjeta Sarajevu. To je, naprosto, jedno od onih draškavih i neodoljivih pitanja, o kojemu svatko ima nezatomljivu potrebu reći što on, lično, misli i ”zna“

A pokretni kazan za pečenje rakije bio je i ostao nezaobilazan motiv u slici jesenjih dvorišta i bašča po prigradskim ulicama i naseljima. (Ovdje je umjesno navesti i onaj drugi stereotip, nimalo rijedak i među samim muslimanima, a strašno ga vole svi mogući dobronamjerni a površni tumači tzv. ”bosanskog islama“ među domaćim nemuslimanima i zapadnjacima: biva, bosanski musliman je onaj koji ide u džamiju i pije rakiju.)

Sa svinjetinom, istina, stoji teže i treba se potruditi da se do nje dođe, ali nije da je nema, a tamo gdje je ima, ima je u raznim oblicima i vrstama, za svaki ukus i priliku. Međutim, oni koji bez mesa ne mogu zamisliti jelovnik (a Bosanci svih vjera i nacija veliki su i podjednaki mesožderi), imaju drugu muku: sve je teže naći najkvalitetniju teletinu, janjetinu, junetinu itd, jer sve to mahom ide u izvoz u Tursku, gdje je potražnja ogromna.

Istina je da su podignute mnoge nove džamije, pogotovo u onim dijelovima grada gdje, u ”crveno“ vrijeme njihova nastanka, nisu ni predviđane ni građene bogomolje; također, obnavljaju se i neke od starih džamija koje su u tom razdoblju porušene, često više iz obijesti nego iz ozbiljne urbanističke potrebe.

U ovome novom graditeljskom zamahu, naravno, ima ”politike“ – u današnjoj Bosni i Hercegovini utvrđivanje ekskluzivnoga etničkog prava na teritorij najvidljivije i najagresivnije se provodi podizanjem bogomolja i drugih materijalnih vjerskih simbola.

No, ima i realne vjerske potrebe stvorene radikalnom promjenom etnokonfesionalne strukture Sarajeva u ratu (većim dijelom prisilno) i poslije njega (uvelike planski), u kojoj je udio nemuslimanskoga stanovništva spao na statistički gotovo zanemarljivu veličinu, procentualno manju nego ikada u posljednjih stoljeće-dva. Kada uskoro napokon budu objavljeni rezultati popisa iz 2013. godine saznat ćemo egzaktne podatke o toj promjeni, ali ona je u različitim pojavnim oblicima empirijski utvrdiva i jasno vidljiva i bez popisa.

Svojevremeno se poslije rata u sarajevskoj javnosti, dok je ovdje još bilo ozbiljnoga kritičkog i nezavisnog novinarstva, vodila prilično žestoka rasprava o opravdanosti tolikoga broja novih džamija, a s posebnom pažnjom u fokusu je bila famozna džamija kralja Fahda (zapravo cijeli vjersko-obrazovno-kulturno-agitacijski kompleks), podignuta novcima Saudijske Arabije i praktično eksteritorijalna u odnosu spram domaćih vlasti, gdje je ”na snazi“ rigidno tumačenje i prakticiranje islama po saudijskim obrascima.

Pokretni kazan za pečenje rakije bio je i ostao nezaobilazan motiv u slici jesenjih dvorišta i bašča po prigradskim ulicama i naseljima. (Ovdje je umjesno navesti i onaj drugi stereotip, nimalo rijedak i među samim muslimanima, a strašno ga vole svi mogući dobronamjerni a površni tumači tzv. ”bosanskog islama“ među domaćim nemuslimanima i zapadnjacima: biva, bosanski musliman je onaj koji ide u džamiju i pije rakiju.)

Ima ova pojava pandane i na profanom planu. Politički, oni se ogledaju u kursu Bakira Izetbegovića, šefa SDA i člana državnoga pedsjedništva, snažno oslonjenom na predsjednika Turske Erdogana i njegov neoosmanski ”san“.

Financijsko-ekonomski, pak, ogledaju se u sve brojnijim golemim privatnim kupovinama i rezidencijalnim investicijama bogataša iz arapskih zemalja na ekološki najatraktivnijim lokacijama oko samoga Sarajeva i u široj planinskoj okolici.

O obimnoj ”turkizaciji“ školstva kroz sistem Fethulaha Gülena već je ovdje bilo riječi prije nekoliko brojeva, no zbog sukoba Erdogan – Gülen, te zbog samoubojstva dječaka Mahira Rakovca zlostavljanoga u jednoj od tih škola, sudbina toga sistema u Bosni i Hercegovini sada je neizvjesna.

Što se tiče ”pokrivenih“ žena, da, susrest ćete ih na sarajevskim ulicama, i to u svim uzrastima (čak i djevojčice) i u najrazličitijim formama – od najminimalnijega skrivanja kose i vrata (hidžab) do burke koja pokriva cijelo tijelo.

Međutim, tko bi iz toga htio izvlačiti zaključak o ”muslimanizaciji“ grada, morao bi zapravo ostati razočaran, jer je neusporedivo više nepokrivenih, a među njima, opet, veliki broj žena koje svoju ženstvenost odijevanjem i držanjem samosvjesno naglašavaju. (Treba li uopće reći da je među njima sigurno mnogo iskrenih muslimanskih vjernica, i tko bi bio taj tko bi im u ime neke doktrinarne rigidnosti to mogao odreći.)

Opću sliku popunjava i fasciniranost Sarajevom svih onih mnogobrojnih partijanerski raspoloženih gostiju iz ”susjedstva“, koji se ovamo jate na sve novogodišnje i slične provode i potom o njima govore sa zagrcnutim oduševljenjem.

Kao i u mnogim drugim stvarima, nije problem u samoj pojavi – u ovom slučaju u broju žena koje se pokrivaju; to je naprosto stvar izbora i prava. Problem nastaje kada (lični) izbor i pravo dođu u sudar s nužnom ideološkom i identitarnom neutralnošću državnih institucija.

Istina je da su podignute mnoge nove džamije, pogotovo u onim dijelovima grada gdje, u ”crveno“ vrijeme njihova nastanka, nisu ni predviđane ni građene bogomolje; također, obnavljaju se i neke od starih džamija koje su u tom razdoblju porušene, često više iz obijesti nego iz ozbiljne urbanističke potrebe. U ovome novom graditeljskom zamahu, naravno, ima ”politike“

Tako, nedavno se rasplamsala i još uvijek traje debata u vezi sa zaključkom Visokoga sudskog i tužiteljskog vijeća BiH o zabrani nošenja vjerskih obilježja i prakticiranju vjerskih obreda tokom radnoga vremena u pravosudnim institucijama. U samom početku debata je tendencijski pogrešno postavljena kao da se zaključak o zabrani odnosi samo na muslimanke i njihovo nošenje hidžaba. Mišljenja su podijeljena, ima ih fundamentalnih, koja idu do krajnjih stavova – da je hidžab ”sama bit vjere islama“ pa je ova zabrana opaka diskriminacija i izravno negiranje elementarnoga prava na vjeru.

Teško bi, međutim, bilo naći razloga da se ne složimo s komentarom dr. Edina Šarčevića, izvanrednoga profesora na pravnom fakultetu u Leipzigu, koji podržava zaključak Visokoga sudskog i tužiteljskog vijeća BiH i, uzimajući u obzir specifičnu prožetost bosanskohercegovačkoga društva etnoreligijskim korporativizmom, kaže: ”Vjerska obilježja imaju snagu simbola i u sudskim procesima imaju sugestivni učinak na stranke u sporu. Njihovu simboličnu vrijednost određuje isključivo publika, posmatrač, stranka, a ne značenje koje ima za osobu koja nosi vjersko obilježje. Zbog toga se u sekularnoj državi, koja sudi prema ljudskim zakonima i u ime naroda, mora spriječiti svaki pokušaj da se direktno ili indirektno, nošenjem odjeće, upadljivog nakita i značaka, fotografija isl. sugerira da je i vjerski svjetonazor mjerodavan za odlučivanje i primjenu zakona. Državne institucije, iznad svega sudove, treba zaštititi što radikalnijim rješenjima i spriječiti da sudske prostorije postanu platforma na kojoj će konkurirati vjerski simboli, a sud postati izlog vjerovanja njenih namještenika, a time i simbol produžene ruke dominantne vjerske zajednice.”

Sarajevo jest muslimanski grad: kao muslimanski počeo je nastajati gradom još prije više od pet i pol stoljeća pod Isa-begom Ishakovićem, sultanovim zapovjednikom Bosanskoga krajišta, pa blistati pod Gazi Husref-begom, i nikada od tada nije prestajao biti muslimanski. O toj tipskoj civilizacijskoj prepoznatljivosti i homogenosti historijskoga Sarajeva odlično govori poznata anegdota o aškenaskom Židovu koji je doselio u Sarajevo odnekud iz srednje Evrope, pa isprva teško podnosi kulturološki šok. “Bez brige”, umiruje ga stari sarajevski Sefard, “brzo ćeš se ti među nama poturčiti!”

Opjevano i proslavljeno, ”Damask na zapadu“, Sarajevo je grad koji je, kao osmansko-orijentalni po tipu i muslimanski, uvijek bio u željama i srcima muslimana iz Bosne i Hercegovine i cijeloga muslimanskog Balkana, njihovo snažno gravitacijsko središte.

Već u 17. stoljeću, s brojem stanovnika neusporedivo manjim nego danas, zabilježeno je da je imao preko stotinu džamija. Sve to, dakle, potpuno je prirodna i normalna stvar – onaj tko bi se zbog toga ubuđivao i u tome nalazio nekakav problem, samo bi svjedočio vlastitu frustriranost i nekakvu vjersko-civilizacijsku zakočenost.

Sarajevo jest muslimanski grad: kao muslimanski počeo je nastajati gradom još prije više od pet i pol stoljeća pod Isa-begom Ishakovićem, sultanovim zapovjednikom Bosanskoga krajišta, pa blistati pod Gazi Husref-begom, i nikada od tada nije prestajao biti muslimanski. O toj tipskoj civilizacijskoj prepoznatljivosti i homogenosti historijskoga Sarajeva odlično govori poznata anegdota o aškenaskom Židovu koji je doselio u Sarajevo odnekud iz srednje Evrope, pa isprva teško podnosi kulturološki šok. “Bez brige”, umiruje ga stari sarajevski Sefard, “brzo ćeš se ti među nama poturčiti!”

Ali Sarajevo se u novijoj povijesti, otkako je u drugoj polovici 19. stoljeća iz osmanskih ruku prešlo u habsburške pa onda u ruke južnoslavenskih saveza i sekularnih ideoloških režima, transformiralo, postalo u modernom smislu riječi višekonfesionalno i višenacionalno, s brzim i velikim porastom nemuslimanskoga stanovništva, a u kulturi, urbanizmu, uopće u životnom stilu grad je ”disao“ sve više evropski. Sve to zajedno postalo je i zaštitni znak grada – kao ona njegova čuvena ”vjekovna“ multietničnost i multikulturalnost.

Kraj 20. stoljeća, rat, kataklizma opsade Sarajeva, politički ustroj zemlje poslije rata – potpuno su preokrenuli i anulirali taj proces, ne samo u drastičnom kopnjenju nemuslimanskoga stanovništva, nego u kulturalnom provincijaliziranju i općem pogoršanju životnih uvjeta ogromne većine stanovništva. (U taj trend, kao njegov sastavni dio, spada i zjapeća provalija između goleme većine osiromašenih, onih koji se po ”sociološkoj“ definiciji B. Izetbegovića ”nisu snašli“, i sloja silnih i imućnih, povezanih s političkim, vjersko-nacionalnim i ekonomskim establishmentom.)

A zaštitni znak multietničnosti i multikulturalnosti, kojemu je istekao rok valjanosti, i dalje se ideološki njeguje, i dalje je potreban, između ostaloga i zato što se tom maglom još uvijek dade uspješno trgovati i na njoj na razne načine profitirati.

(Izvorno objavljeno u Telegramu 20.02.16. Prenosimo s portala jergovic.com jer je tu kolumna prikazana cjelovito, a na portalu telegrama nešto nedostaje).

Još tekstova ovog autora:

  • Pas de deux vjere i politike
  • Novo značenje Ferhadije džamije
  • Neka se razapne! Neka se razapne!
  • Licemjerna i besmislena Deklaracija o genocidu NDH nad Srbima
  • U BiH sve tri nacionalne politike upisuju ćirilicu u svoju baštinu
  • Prekretna knjiga o Titu
  • Patriotizam kao mržnja
  • Podmetanja u Oslobođenju
  • Brišite me sa svojega spiska
  • O Markušiću, kvislingu

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ORBI ET POPULIS Tagged With: BiH, Damask, Ivan Lovrenović, Orbi et populis, Rijad, Sarajevo, SDA, Teheran

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT