Prošlog tjedna je Europski parlament premoćnom većinom glasova prihvatio izvješće što ga je pripremila Judith Sargentini, zastupnica skupine Zeleni/Slobodna alijansa, o Mađarskoj.
To je povijesni događaj, jer je konačno Europski parlament ustao u obranu temelja EU i vlastitih načela te se nedvosmisleno izjasnio prihvaćanjem rezolucije da je Mađarska pod Orbanom u koliziji s načelima demokracije na kojima se zasniva moderna Europa.
Za izvješće Sargentinijeve glasovalo je 448 članova Europskog parlamenta, 197 bilo je protiv, a 48 suzdržanih. A kako Parlament broji 751 člana, preostalih 58 je naprasno oboljelo od ”rumunjskog sindroma”.
Taj sindrom, poznat u politološkoj literaturi, poziva se na ponašanje rumunjskog predstavnika u UN-u u doba Hladnog rata: kad god se moralo glasovati o nekom sovjetskom prijedlogu, rumunjski bi diplomat izašao iz dvorane pravdajući se da mora otići u – zahod.
Izglasavanje rezolucije o kršenju vladavine prava u Mađarskoj povijesni je događaj, jer je konačno Europski parlament ustao u obranu temelja EU i vlastitih načela te se nedvosmisleno izjasnio da je Mađarska pod Orbanom u koliziji s načelima demokracije na kojima se zasniva moderna Europa
No nije to ni važno, koliko je važno da su za to izvješće glasovali, većinom, i članovi Europske pučke stranke, čiji su članovi Viktor Orban i njegov Fidesz. Europski pučani, koji se pozivaju na demokršćanske vrijednosti, nisu smogli snage da zauzmu bilo kakav stav razaranju demokracije u Mađarskoj.
Sve bi se svelo, eventualno, na verbalne doskočice predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera, također pučanina, koji je na sastanku Europskog vijeća pozdravio Orbana jeftinom duhovitošću moćnika uzviknuvši: ”Evo našeg diktatora!”.
Jeftino, kao što je jeftin i humor političara-moćnika, kao i njihovi pseudoironični odgovori koji se pretvaraju u bahate replike ili tvitove.
Dakle, ovo je glasovanje bilo ”bipartisan”, što će reći da su dvije strane – pozicija i opozicija – glasovale za rezoluciju koja ne bi prošla da je Europska pučka stranka glasovala kompaktno protiv.
Naime, pučana u Parlamentu ima 279, a prijedlog je došao iz redova oporbe, od zastupnice Judith Sargentini, koja je članica skupine Zeleni/Slobodna Alijansa, koja ima 52 zastupnika.
Europski pučani su, za razliku od drugih skupina koje su se deklarirale i prije glasovanja, proglasili ”slobodu savjesti”, što znači da su zastupnici EPP-a glasovali slobodno, po svojem opredjeljenju. I većina njih se izjasnilo za rezoluciju.
I to je primjer ”rumunjskog sindroma”: onima koji su bili protiv vodstvo ove stranke je sugeriralo da se uopće ne pojave na glasovanju. A na sastanku u Salzburgu, prekjučer, Joseph Daul, predsjednik Europskih pučana napravio je još jedan korak natrag.
Na insistiranje novinara da odgovori što će Europski pučani poduzeti sada, Daul je izvrdao odgovor navodeći da je veliki problem to što se sada govori samo o Viktoru Orbanu, a ne i o korupciji drugih, pa je naveo da bi trebalo razmotriti i one zemlje u kojima se ne poštuje vladavina prava, kao što su Malta, Slovačka, a tu je i Rumunjska
Na insistiranje novinara da odgovori što će Europski pučani poduzeti sada, Daul je izvrdao odgovor navodeći da je veliki problem to što se sada govori samo o Viktoru Orbanu, a ne i o korupciji drugih, pa je naveo da bi trebalo razmotriti i one zemlje u kojima se ne poštuje vladavina prava, kao što su Malta, Slovačka, a tu je i Rumunjska.
Daul je postupio baš po formuli sovjetskih diplomata u UN-a za vrijeme Hladnog rata: kada bi ih Amerikanci kritizirali zbog nepostojanja ljudskih prava u SSSR-u, Sovjeti bi odgovarali: ”A što ste vi učinili Indijancima?”.
Najavio je da će se na kongresu stranke, u studenome u Helsinkiju, predložiti Komisiji da se pozabavi i drugim zemljama u kojima je upitna vladavina prava.
No sva ta galama oko glasovanja, tko je bio za, tko protiv, tko ustaje u obranu Orbana, a tko ga osuđuje prikriva činjenicu da je najmanje pažnje posvećeno samom meritumu stvari, a to je izvješće zastupnice Sargentini.
To izvješće zaslužuje da se uputi u javnu raspravu i da mediji s njim detaljno upoznaju javnost. U njemu se analizira napad Mađarske vlade na neovisnost medija, kršenje akademskih sloboda, zlouporaba fondova EU, nepotizam u pravosuđu, progon sudaca i uporaba prijevremenog umirovljenja kao oruđe političke borbe.
Zastupnica Sargentini je primjer kompetentne zastupnice i eksperta za to područje: u Amsterdamu je magistrirala na totalitarizmu i na demokratizaciji Europe, pa nešto o tome i sama zna, a u analizi Mađarske pomogli su joj ugledi think-tankovi iz cijele Europe, nevladine organizacije koje su ”psi-čuvari” demokracije (watchdogs), mediji i najšira javnost.
Bio je to svojevrsni referendum u kojem je sudjelovala istinski demokratska Europa. Nasuprot Europi birokrata, licemjernih i korumpiranih političara, mediokriteta koji su se dočepali visokih plaća i unosnih položaja. I napose samih demokršćana koji su se ovdje ponijeli kao u predvečerje nacizma u Njemačkoj i fašizma u Italiji: zabadanjem glave u pijesak i skretanjem pažnje u drugom smjeru.
Bio je to svojevrsni referendum u kojem je sudjelovala istinski demokratska Europa. Nasuprot Europi birokrata, licemjernih i korumpiranih političara, mediokriteta koji su se dočepali visokih plaća i unosnih položaja. I samih demokršćana koji su se ovdje ponijeli kao u predvečerje nacizma u Njemačkoj i fašizma u Italiji: zabadanjem glave u pijesak i skretanjem pažnje u drugom smjeru
Takvoj su se hipokriziji pridružile i europske zastupnice iz Hrvatske – Ruža Tomašić, Marijana Petir, Dubravka Šujica, Ivana Maletić i Željana Zovko. Pravdajući se, gotovo unisono, da je tu riječ o tome da Mađarska brani Europu od ilegalnih migranata, da se narušava načelo supsidijarnosti, da se krši procedura predviđena ugovorom o EU, da je Mađarska susjedna zemlja s kojom želimo gajiti dobrosusjedske odnose i slično.
A baš ta zemlja s kojom ”želimo gajiti dobrosusjedske odnose” ponaša se bahato prema Hrvatskoj, od afere s Molom, odbijanja da osumnjičeni mađarski građani svjedoče pred hrvatskim sudovima, sve do postavljanja bodljikave žice na granici s Hrvatskom.
I ako se europski demokršćani ponašaju po sličnom obrascu kao i europska demokracija u doba Hitlera i Mussolinija, i Hrvatska se sada ponaša prema Mađarskoj pasivno prema njenom agresivnom ponašanju, kao u doba Austro-Ugarske.
Od osude Mađarske u Europskom vijeću neće biti ništa, jer će na stranu Mađarske stati Poljska, Češka, a možda i sama Hrvatska. Ali poruka koju je poslao Europski parlament je jaka i navodi na ozbiljno razmišljanje o budućnosti Europe.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Karnevalski kič ocvale monarhije
- Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
- Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
- Korak pred nuklearnu katastrofu
- Ukrajina, godinu dana kasnije
- Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
- Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
- Kako da se odužimo Sloveniji?
- Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
- U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.