novinarstvo s potpisom
Goranka Jureško
Kako to, kako to, kako to? I još puno puta pitat će se ovih dana vrh HDZ-a kad se spomenu izbori za Europski parlament. Vjerojatno će “analizirati, propitivati”, tražiti “sabotere” jer nema dvojbe da je rezultat od samo četiri zastupnika i, još gore, tek 22 posto potpore birača ne samo lošiji od očekivanja, nego govori da više ne mogu računati ni “na poslušnu vojsku HDZ-ovih birača” koja im je ovaj put u velikom broju okrenula leđa. [Read more…]
Prošlog tjedna je Europski parlament premoćnom većinom glasova prihvatio izvješće što ga je pripremila Judith Sargentini, zastupnica skupine Zeleni/Slobodna alijansa, o Mađarskoj. [Read more…]
Boris Dežulović
Foto: Prelistaj.me
Pojava je banalna i predvidljiva poput penala za Dinamo.
“Nemam ništa protiv tog čovjeka, svatko od nas bira hoće li živjeti u skladu s kršćanskim vrijednostima ili ne. Nevjerodostojno je da netko bude u demokršćanskoj stranci, a ne živi u skladu s tim vrijednostima. [Read more…]
Marijana Petir
Nakon eksplozija bombi u Bruxellesu sasvim su očekivano eksplodirali i internetski portali i forumi, jer su mnogi – poznati i nepoznati, ljudi s pravim i ljudi s lažnim imenom – osjetili potrebu nešto reći. Neki izražavaju sućut zbog žrtava, neki optužuju Angelu Merkel za njezinu politiku prema izbjeglicama (kao da Europa nije doživljala terorističke napade prije masovnog dolaska izbjeglica i migranata). [Read more…]
Kad je uoči Dana pobjede u redakciju stigla čestitka predsjednika Republike, pitala sam kolegicu koja je unosila vijest što građanima poručuje Ivo Josipović, a ona će: ”Istaknimo zavjese!” Prasnule smo u smijeh zbog tog neobičnog, ali pokazat će se, posve prigodnog lapsusa. Kamo sreće da smo oko proslave 19. godišnjice Oluje spustili zastore pa da nismo morali gledati tu od HDZ-a loše režiranu predstavu, a prigušili bismo i salvu zvižduka odzviždanih na pogrešnome mjestu, većinom da, ali ne i posve pogrešnim ljudima. Jer, što drugo i zaslužuju loši glumci koji pristaju bez svladanog teksta stupiti na tuđu pozornicu.
Iako su znali da će ih u Kninu dočekati urlanjem, uvredama i zviždanjem, krivo su procijenili kako će ih to učiniti glavnim zvijezdama. A ne, oni su za redatelja (i)li redatelje predstave ”Oluja”, napisane na Trgu žrtava fašizma, bili otpočetka tek sporedni glumci. Scena je u Kninu, baš kao i u Sinju, bila postavljena za HDZ-ovu zvijezdu Danicu, jednu i jedinu Kolindu Grabar Kitarović.
Na službenim stranicama stranke ona se diči statusom ”buduće hrvatske predsjednice”. U samo tri dana, ta se kandidatkinja za predsjednicu Republike uspjela nametnuti kao politička ”posvuduša” broj jedan. Ruta kretanja bila je pomno isplanirana: Sinjska alka – general Ante Gotovina – Knin.
U nedjelju se ukazala na Alci gdje su je stranački kolege, predvođeni Tomislavom Karamarkom, tretirali kao malu curicu, a ona je izvalila svoj prvi verbalni biser o ”hrvatskom čovjeku i hrvatskoj ženi” zbog čega je postala predmet poruge i mnogi čeznu da je pitaju je li hrvatska žena ujedno i čovjek.
Nastup na Alci razotkrio nam je konzervativnu Kolindu Grabar Kitarović, političarku čije je shvaćanje svijeta možda tek malo modernije od onog Marijane Petir. A i to je veliko pitanje, jer kako ona razmišlja i kakvo društvo nam želi ponuditi, još uvijek ne znamo. Sudeći po dosad viđenom, ne sluti na dobro.
Iako general Ante Gotovina nije zaigrao u Kninu, redatelji kampanje pobrinuli su se da i on dade svoj obol borbi za povratak HDZ-a na Pantovčak, koji priželjkuju već 15 godina, od smrti predsjednika Franje Tuđmana. Tako ju je Gotovina u ponedjeljak pozvao kod sebe na farmu tuna, a njezini propagandni magovi pišu kako je bila oduševljena poslom ”koji radi naš general”. ”Impozantno je bilo vidjeti kako se tune hrane u kavezima, jadranskom srdelom”, rekla je predsjednička kandidatkinja i ostala živa. Što je točno bilo impozantno? Tune, kavezi ili jadranska srdela? Mi obični smrtnici vjerojatno nikad nećemo doznati.
Mediji su javili i kako je Kolinda Grabar Kitarović s Gotovinom razgovarala o njegovoj ”suradnji s Japancima”, da su malo vježbali francuski i razgovarali o generalovu slikanju i ljubavi prema slikarstvu. Sigurna sam da su nam prešutjeli poneku temu, ali tako to ide i tako je odrađena i druga epizoda, pod naslovom ”prijateljica generala Gotovine”.
U trećoj epizodi zvijezda je zasjala u Kninu u ulozi Hrvatice i vjernice koja zagovara mir i zajedništvo hrvatskog naroda. Oko nje je bio kaos, biskup Ante Ivas opet je s oltara rušio temelje hrvatske državnosti, a ona je misu slušala smjerno.
Tzv. ljutiti branitelji uvredama, hukanjem, pjevanjem i zviždanjem udarali su na demokratski izabrane vođe Hrvatske, ali kandidatkinja za predsjednicu Republike to je odšutjela pod obrazloženjem da ne želi podjele i da nije dan za politička pitanja. Jer, ona nastupa kao ”predsjednička kandidatkinja, hrvatska državljanka, Hrvatica, vjernica i osoba koja duboko poštuje žrtvu koju su položili hrvatski građani da bi Hrvatska bila slobodna”.
Šutnjom je prešla preko sramote priređene u Kninu, šutnjom je prešla preko činjenice da se zviždanjem onima koje je narod izabrao zviždi i tom narodu. Možda misli da taj narod nije njezin narod?
Šutnjom je prešla preko činjenice da je Dan pobjede stranka kojoj pripada privatizirala i pretvorila u dan sramote. O kakvom poštovanju žrtava ona priča? Poštuju li žrtve oni koji su urlali i fućkali? Ima li ona ikakav stav o tome? Ima li ona ikakav stav i o čemu?
Premijer Zoran Milanović pozvao je zviždače da mu dođu na Markov trg, a meni se čini da bi bilo primjereno da prije Markova trga svrate u Remetinec, pa kad im tamo dosadi urlati pod prozorima Ive Sanadera, onog Sanadera kojega su – skupa s popovima povijesnim revizionistima poput Ivasa – do jučer uzdizali u nebesa i s njime dizali Riva-revolucije, da tada krenu na Trg žrtava fašizma i zapjevaju pod prozorima Sanaderovu ministru policije i šefu tajnih službi, koji je toliko sposoban i pošten da nije uopće primijetio da ovaj skupa sa stranačkim drugovima pljačka državu.
Uostalom, mnogi Sanaderovi drugovi danas su Karamarkovi najbliži suradnici. Kako to da brižnicima za očuvanje pijeteta žrtava nikad nije palo na pamet da zvižde onima kojima je i sud presudio da su pokrali zemlju za koju su se borili?
Karamarku i njegovima Kolinda Grabar Kitarović treba jer nemaju drugog načina da se ponovno domognu vlasti, ali se nakon Knina pitam što njoj to sve treba i zašto ne ostane u uglednom Bruxellesu u kojem njezin američki naglasak neće bosti uši, a njezino nemanje stava nikome neće škoditi. Zašto je Karamarka izabrala za političkog pokrovitelja?
Mnogi me ovih dana uvjeravaju kako je Kolinda Grabar Kitarović odlična glumica, vrsna igračica koja će Karamarka samo iskoristiti kako bi ga kasnije maknula i preuzela stranku. Mnogi misle kako je ona bolji izbor od Ive Josipovića jer im Josipović nije ispunio očekivanja.
Mnogi misle kako je bolje na vlasti imati ”novo” lice umjesto ”starih” lica. Milanović je bio ”novo” lice pa ga se jedva čekamo riješiti. Da, Josipović je prilično bezličan i nema stav. Ali nema ga ni Grabar Kitarović, pa zašto bismo onda predsjednika bez stava zamijenili predsjednicom bez stava?
Predsjednički izbori i predsjednička dužnost igre su s velikim ulogom, a poker udvoje Josipovića i Grabar Kitarović doista neobećavajuća kombinacija.
(Prenosimo s tportala).
HDZ-ovcima je dosta Karamarka i njegova guranja stranke prema krajnjoj desnici. Atmosferu su dodatno zagrijali besmisleni kvaziideološki ratovi s Milanovićem i marginaliziranje Stiera.
Davor Ivo Stier maknut je prije nekoliko dana – iznenada i bez najave – s mjesta međunarodnog tajnika HDZ-a. Na njegovo mjesto Tomislav Karamarko je stavio diplomata Miru Kovača, bivšeg veleposlanika u SR Njemačkoj, koji je odmah zatražio sporazumni raskid radnog odnosa u matičnoj kući MVPEI-ju i preuzeo funkciju čovjeka za vezu HDZ-a s ostatkom svijeta, a s Njemačkom i europskim pučanima posebno.
Stier je, nakon prvog šoka, rekao otprilike da će se jednako prilježno i posvećeno primiti daljnjih, još viših i zahtjevnijih zaduženja. Nije definirao koja su to. Ponuđeno mu je tek mjesto na listi za Europski parlament, navodno šesto ili sedmo, što više izgleda kao uvreda nego kao ponuda. Biti svrstan iza notorne Ruže Tomašić ili za zbrinjavanje uvijek spremne Marijane Petir (Željka Markić je, na sreću, odbila ponudu, inače bi bio i iza nje), samo je po sebi uvredljivo za pravog hadezeovca.
Ponuda je vrlo jasno pokazala da Karamarko Stiera želi dalje od HDZ-a i od bilo kakvog utjecaja u stranci. A Stierov neodređeni odgovor, koji je više zazvučao kao da se neće predati bez borbe, pobudio je ponovo špekulacije da je maknut zato što bi mnogi u stranci na predsjedničkom mjestu radije vidjeli njega nego Karamarka.
Između njih dvojice od početka nije bilo ni ljubavi ni iskrenosti. Karamarko nije oprostio nikome od onih koji su 2012. na stranačkim izborima predugo čekali da iz tabora Jadranke Kosor pretrče u njegov, a Stier je samo zadnji u nizu kojega treba odstraniti, tim prije što se protivio stegovnom postupku protiv Kosorice i njezina brutalnog bacanja iz stranke.
No, Stier je ipak malo posebnija priča od ostalih koji su Karamarku neugodan podsjetnik na izborni sabor. Prema mišljenju mnogih, idealan je za predsjednika HDZ-a. Dijete je dijaspore, rođen 1972. u Argentini, sin liječnika i sveučilišne profesorice, diplomirani politolog i novinar, u Hrvatskoj od 1996.
Demokršćanin je novog doba s vrlo desničarskim zaleđem (jedan djed pukovnik Ustaške vojnice, drugi među vodećim emigrantskim političarima HSS-a), diplomat i saborski zastupnik, europarlamentarac, vrlo prihvatljiv i Crkvi zbog svog podrijetla, odgoja i stavova, a blizak i s europskim pučanima, koji bi sigurno radije na čelu vodeće hrvatske konzervativne stranke vidjeli njega nego Karamarka. I, da slika bude savršena, otac četvero djece.
“Stier je sve ono što Karamarko nije. A uz to ima i petlje. Uz njega kao predsjednika stranke i Kolindu Grabar Kitarović kao predsjedničku kandidatkinju dobili bismo izbore bez problema. To bi bio taj drugi HDZ, a ne ovo u što nas Karamarko gura. Karamarko to zna i zato se pokušava riješiti oboje. Da Stier nešto pokrene, 90 posto ljudi u stranci stalo bi iza njega”, tvrde Stierovi tihi obožavatelji u HDZ-u, vjerojatno pretjerujući u postocima, ali već krajnje očajni zbog stanja u stranci.
Javna je tajna da unutar HDZ-a vlada veliko nezadovoljstvo rejtingom stranke, a posebno rejtingom njezina predsjednika. HDZ se u anketama ne miče s dvadesetak posto, dok se Karamarko potpuno sljubio s prvim mjestom najnepopularnijeg političara u državi i ne odvaja se od njega mjesecima, a njegov vulgarni zaokret krajnje udesno i besmislen jeftini kvaziideološki rat s gotovo jednako nepopularnim Milanovićem ne pokazuje rezultate.
No Statut stranke ne daje ozbiljnu mogućnost za smjenu Karamarka, koji je bez puno obzira preskočio vlastito obećanje o izborima po principu „jedan čovjek, jedan glas“ godinu dana nakon stranačkog sabora i time umrtvio sve one koji su se nadali da će njegova vladavina biti kratkog vijeka.
Jedina je mogućnost poraz na izborima za Europski parlament, nakon kojih bi se mogli tražiti unutarstranački izbori prije parlamentarnih, ali s obzirom na šeprtljavost onih koji slažu listu Kukuriku koalicije, mogućnost značajnijeg poraza nije baš velika.
Po tome bi Stier morao izdržati na čekanju još više od dvije godine i to onemogućen u širem unutarstranačkom djelovanju. Oni koji ga poznaju tvrde da neće čekati toliko, da ima osjećaj za tajming i da neće preskočiti svoj trenutak.
“Zna prepoznati kada se slože karte, a zna i da se slože jednom u životu”, tvrde oni koji vjeruju da se Stier neće oglušiti na tihi, ali uporni zov iz dijela stranke. Boje se jedino da ih Karamarko ne preduhitri. I da se Stier ne uplaši.
(Prenosimo s portala forum.tm)
