Kad je uoči Dana pobjede u redakciju stigla čestitka predsjednika Republike, pitala sam kolegicu koja je unosila vijest što građanima poručuje Ivo Josipović, a ona će: ”Istaknimo zavjese!” Prasnule smo u smijeh zbog tog neobičnog, ali pokazat će se, posve prigodnog lapsusa. Kamo sreće da smo oko proslave 19. godišnjice Oluje spustili zastore pa da nismo morali gledati tu od HDZ-a loše režiranu predstavu, a prigušili bismo i salvu zvižduka odzviždanih na pogrešnome mjestu, većinom da, ali ne i posve pogrešnim ljudima. Jer, što drugo i zaslužuju loši glumci koji pristaju bez svladanog teksta stupiti na tuđu pozornicu.

 

Iako su znali da će ih u Kninu dočekati urlanjem, uvredama i zviždanjem, krivo su procijenili kako će ih to učiniti glavnim zvijezdama. A ne, oni su za redatelja (i)li redatelje predstave ”Oluja”, napisane na Trgu žrtava fašizma, bili otpočetka tek sporedni glumci. Scena je u Kninu, baš kao i u Sinju, bila postavljena za HDZ-ovu zvijezdu Danicu, jednu i jedinu Kolindu Grabar Kitarović.

 

Na službenim stranicama stranke ona se diči statusom ”buduće hrvatske predsjednice”. U samo tri dana, ta se kandidatkinja za predsjednicu Republike uspjela nametnuti kao politička ”posvuduša” broj jedan. Ruta kretanja bila je pomno isplanirana: Sinjska alka – general Ante Gotovina – Knin.

U nedjelju se ukazala na Alci gdje su je stranački kolege, predvođeni Tomislavom Karamarkom, tretirali kao malu curicu, a ona je izvalila svoj prvi verbalni biser o ”hrvatskom čovjeku i hrvatskoj ženi” zbog čega je postala predmet poruge i mnogi čeznu da je pitaju je li hrvatska žena ujedno i čovjek

 

U nedjelju se ukazala na Alci gdje su je stranački kolege, predvođeni Tomislavom Karamarkom, tretirali kao malu curicu, a ona je izvalila svoj prvi verbalni biser o ”hrvatskom čovjeku i hrvatskoj ženi” zbog čega je postala predmet poruge i mnogi čeznu da je pitaju je li hrvatska žena ujedno i čovjek.

 

Nastup na Alci razotkrio nam je konzervativnu Kolindu Grabar Kitarović, političarku čije je shvaćanje svijeta možda tek malo modernije od onog Marijane Petir. A i to je veliko pitanje, jer kako ona razmišlja i kakvo društvo nam želi ponuditi, još uvijek ne znamo. Sudeći po dosad viđenom, ne sluti na dobro.

 

Iako general Ante Gotovina nije zaigrao u Kninu, redatelji kampanje pobrinuli su se da i on dade svoj obol borbi za povratak HDZ-a na Pantovčak, koji priželjkuju već 15 godina, od smrti predsjednika Franje Tuđmana. Tako ju je Gotovina u ponedjeljak pozvao kod sebe na farmu tuna, a njezini propagandni magovi pišu kako je bila oduševljena poslom ”koji radi naš general”. ”Impozantno je bilo vidjeti kako se tune hrane u kavezima, jadranskom srdelom”, rekla je predsjednička kandidatkinja i ostala živa. Što je točno bilo impozantno? Tune, kavezi ili jadranska srdela? Mi obični smrtnici vjerojatno nikad nećemo doznati.

 

Mediji su javili i kako je Kolinda Grabar Kitarović s Gotovinom razgovarala o njegovoj ”suradnji s Japancima”, da su malo vježbali francuski i razgovarali o generalovu slikanju i ljubavi prema slikarstvu. Sigurna sam da su nam prešutjeli poneku temu, ali tako to ide i tako je odrađena i druga epizoda, pod naslovom ”prijateljica generala Gotovine”.

Nastup na Alci razotkrio nam je konzervativnu Kolindu Grabar Kitarović, političarku čije je shvaćanje svijeta možda tek malo modernije od onog Marijane Petir. A i to je veliko pitanje, jer kako ona razmišlja i kakvo društvo nam želi ponuditi, još uvijek ne znamo. Sudeći po dosad viđenom, ne sluti na dobro

 

U trećoj epizodi zvijezda je zasjala u Kninu u ulozi Hrvatice i vjernice koja zagovara mir i zajedništvo hrvatskog naroda. Oko nje je bio kaos, biskup Ante Ivas opet je s oltara rušio temelje hrvatske državnosti, a ona je misu slušala smjerno.

 

Tzv. ljutiti branitelji uvredama, hukanjem, pjevanjem i zviždanjem udarali su na demokratski izabrane vođe Hrvatske, ali kandidatkinja za predsjednicu Republike to je odšutjela pod obrazloženjem da ne želi podjele i da nije dan za politička pitanja. Jer, ona nastupa kao ”predsjednička kandidatkinja, hrvatska državljanka, Hrvatica, vjernica i osoba koja duboko poštuje žrtvu koju su položili hrvatski građani da bi Hrvatska bila slobodna”.

 

Šutnjom je prešla preko sramote priređene u Kninu, šutnjom je prešla preko činjenice da se zviždanjem onima koje je narod izabrao zviždi i tom narodu. Možda misli da taj narod nije njezin narod?

 

Šutnjom je prešla preko činjenice da je Dan pobjede stranka kojoj pripada privatizirala i pretvorila u dan sramote. O kakvom poštovanju žrtava ona priča? Poštuju li žrtve oni koji su urlali i fućkali? Ima li ona ikakav stav o tome? Ima li ona ikakav stav i o čemu?

 

Premijer Zoran Milanović pozvao je zviždače da mu dođu na Markov trg, a meni se čini da bi bilo primjereno da prije Markova trga svrate u Remetinec, pa kad im tamo dosadi urlati pod prozorima Ive Sanadera, onog Sanadera kojega su – skupa s popovima povijesnim revizionistima poput Ivasa – do jučer uzdizali u nebesa i s njime dizali Riva-revolucije, da tada krenu na Trg žrtava fašizma i zapjevaju pod prozorima Sanaderovu ministru policije i šefu tajnih službi, koji je toliko sposoban i pošten da nije uopće primijetio da ovaj skupa sa stranačkim drugovima pljačka državu.

Mnogi misle kako je bolje na vlasti imati ”novo” lice umjesto ”starih” lica. Milanović je bio ”novo” lice pa ga se jedva čekamo riješiti. Da, Josipović je prilično bezličan i nema stav. Ali nema ga ni Grabar Kitarović, pa zašto bismo onda predsjednika bez stava zamijenili predsjednicom bez stava?

 

Uostalom, mnogi Sanaderovi drugovi danas su Karamarkovi najbliži suradnici. Kako to da brižnicima za očuvanje pijeteta žrtava nikad nije palo na pamet da zvižde onima kojima je i sud presudio da su pokrali zemlju za koju su se borili?

 

Karamarku i njegovima Kolinda Grabar Kitarović treba jer nemaju drugog načina da se ponovno domognu vlasti, ali se nakon Knina pitam što njoj to sve treba i zašto ne ostane u uglednom Bruxellesu u kojem njezin američki naglasak neće bosti uši, a njezino nemanje stava nikome neće škoditi. Zašto je Karamarka izabrala za političkog pokrovitelja?

 

Mnogi me ovih dana uvjeravaju kako je Kolinda Grabar Kitarović odlična glumica, vrsna igračica koja će Karamarka samo iskoristiti kako bi ga kasnije maknula i preuzela stranku. Mnogi misle kako je ona bolji izbor od Ive Josipovića jer im Josipović nije ispunio očekivanja.

 

Mnogi misle kako je bolje na vlasti imati ”novo” lice umjesto ”starih” lica. Milanović je bio ”novo” lice pa ga se jedva čekamo riješiti. Da, Josipović je prilično bezličan i nema stav. Ali nema ga ni Grabar Kitarović, pa zašto bismo onda predsjednika bez stava zamijenili predsjednicom bez stava?

 

Predsjednički izbori i predsjednička dužnost igre su s velikim ulogom, a poker udvoje Josipovića i Grabar Kitarović doista neobećavajuća kombinacija.

 

(Prenosimo s tportala).