Nataša Antoljak
Javnost nema i ne može imati dovoljno znanja da može procijeniti koje su preporuke u vezi mjera obuzdavanja pandemije bile pravovremene i optimalne. Stručnjaci koji se bave populacijskim zdravljem i epidemijama se međusobno također ne slažu, jednako kao ni oni koji se time bave znanstveno te publiciraju radove. U čemu je korijen različitog shvaćanja?
Često ističem kako nije prihvatljivo govoriti o ”stavu” znanstvenika, jer znanstvenik mora procjenjivati temeljem stroge metodologije, a ne osobnim preferencijama niti emotivnim reakcijama na rezultate istraživanja. To je česta greška u onih koji se povremeno bave znanošću, ali ponekad podlegnu i iskusni istraživači.
Stoga, u biti se ne radi o različitim stavovima znanstvenika, nego neki jednostavno predvide premalen broj varijabli koje su mogle utjecati na neke brojke poput učestalosti pobola ili smrtnosti za vrijeme pandemije. U epidemiologiji odnosno statistici to zovemo pristranost, odnosno pogreške u istraživanju.
U razgovoru Lena Einhorn virusologinja je rekla da su znanstvenici također ljudi i skloni se povoditi za osjećajima. No ostavimo to za znanstvene krugove i zatvorene rasprave.
Kad me urednik zamolio da komentiram tekst Gojka Drljače (u Jutarnjem listu) o tzv. ekscesu smrtnosti, odlučila sam napisati što jednostavnije obrazloženje kako bi javnost mogla razumjeti složenost takvih procjena.
Definicija ekscesa ili povećane (odnosno prekomjerne) smrtnosti je povećan broj umrlih u odnosu na neki početni period. Već godinama u Hrvatskoj je okvirni broj umrlih ljudi godišnje oko 50.000, a izračunava se i stopa na procijenjen broj stanovnika za tu godinu.
U svjetskim i europskim bazama izračunata je i prikazana tzv. standardizirana stopa smrtnosti koja uzima u obzir dob umrlih, te se izračunava na jednak način na standardnu populaciju za sve države kako bi taj broj bio usporediv.
Zbog činjenice da države imaju različitu dobnu strukturu stanovništva, praćenje samog broja umrlih od bolesti COVID-19 po državama nije imao neku veliku korist, pogotovo za javnost koja se time uznemiravala. Onima koji ”nisu vjerovali u virus niti da od njega ljudi umiru” ionako nitko nije mogao dokazati suprotno.
Na umiranje od ovakvog tipa virusne bolesti, najviše je utjecala dob stanovnika, ali svakako i pobol koji je u početku ovisio o provedbi općih mjera, ali i epidemiološke situacije u državi, okolnim državama, a kasnije o procijepljenosti i to poglavito starijih od 65 godina, ali i ostalih stanovnika, te svakako liječenju, ali i kapacitetu zdravstvenog sustava.
Bitno je naglasiti da je porast broja oboljelih uzrokovao pritisak na zdravstveni sustav i to vrlo često do pucanja, a rastao je broj osoba na intenzivnoj skrbi i respiratorima te, ne žalost, i broj umrlih.
S druge strane, od početka pandemije svi su znali da će biti utjecaja i na smrtnost od drugih bolesti čije liječenje ovisi o dostupnosti zaštite ili hitnoj medicinskoj skrbi, a uvelike su se te dvije ili više bolesti nalazile u istih bolesnika, pa su u nekih pridonijele smrtnom ishodu.
Pobol od bolesti COVID-19 u nekoj državi ovisi uvijek o udjelu osjetljivih osoba, a u trenutku početka pandemije su svi bili osjetljivi jer je to bila nova bolest.
Mnogi napadaju prvotno strogo zaključavanje (obustava prometa, rada škola, vrtića (njih najkraće), ograničenje kretanja, zatvorene sve usluge osim trgovina hranom itd.).
U tekstu Gojko Drljača zaključuje da diktatorske mjere nisu bile potrebne. Međutim, s tim se ne slažem jer u tom trenutku nitko nije mogao biti siguran u porijeklo virusa te što sve može izazvati inficiranjem ljudi. Nije se znalo koliki je rizik smrti u pojedinom dobnom razredu.
Uz to, mislim da će se svi složiti, kako su se građani Hrvatske (možda i šire) poprilično prepali zvukova sirena hitne pomoći i prvih informacija o broju umrlih u Italiji, ali i smrtnim slučajevima u nas te su sami odlučili biti discipliniraniji puno više nego u kasnijem tijeku pandemije.
S društvenog aspekta, kad su ljudi vidjeli da se bolest koliko-toliko obuzdala, došlo je toplije vrijeme, ublažene su mjere i tada je počelo rasti nezadovoljstvo, jer su mnogi značajno osjetili financijske posljedice mjera, što je uz psihološke posljedice počelo stvarati drugačije reakcije i negiranje potrebe za ikakvim mjerama.
U nas su se mjere dosta često mijenjale stvarajući priličnu nestabilnost, pa je od jeseni 2020. sve veće negodovanje svih koji su imali ograničenja. Ipak, u nas se mjere nisu poštivale do one razine kako su bile propisivane, jer dok nije bilo javnih okupljanja ni proslava, za to vrijeme su se po garažama, vikendicama, konobama obitelji i prijatelji družili.
Isto tako, dok su na jednom mjestu nosili maske jer su morali, iza toga bi odlazili u razne grupe gdje tih mjera nije bilo. Stoga, ako će građani biti iskreni, galama protiv mjera je bila više zbog nejednake primjene nego protiv samih mjera.
U više navrata sam pisala da sam smatrala kako je bilo mudrije u periodu prije cjepiva propisati srednje jake mjere, koje bi omogućile svima podjednaku zaradu, a ne bi dovodile do neprekidnih izmjena koje su svi jako teško pratili, a kasnije je to poljuljalo i povjerenje u njihovu utemeljenost.
Sada kad su konačno dostupni podaci dugoročnijeg praćenja ukupne smrtnosti u svijetu, znatno je zanimljiviji pokazatelj eksces smrtnosti koji uključuje sve uzroke smrti, a ne samo bolesti COVID-19.
Kada se želi usporediti i na kraju prosuditi Tegnellov model mjera u Švedskoj i, na primjer, Hrvatskoj nije dovoljno usporediti podatke o prekomjernoj smrtnosti u odnosu na period, koje je Paul Collyer objavio na svojem tweetu (dakle ne publikaciji koja je recenzirana) u nekoliko grafikona koje je citirao Drljača u tekstu.
Na procjenu postotka prekomjernog umiranja utječe koji se model izabrao – je li na period od 2020. do 2022. godine ili je usporedba postotka većeg broja umrlih iskazana na petogodišnji prosjek prije pandemije.
Jedan od važnih rizičnih čimbenika, kojeg nisam prethodno spomenula, je udio osoba koje imaju neke kronične bolesti u pojedinoj državi. Građani znaju iz medija da smo po tim bolestima u gornjem dijelu ili samom vrhu, kao i nekih drugih činitelja poput debljine ili bolesti vezanih uz pušenje.
Stoga, iz postojećih masovno prikupljenih podataka nije jednostavno procijeniti što je sve utjecalo na prekomjernu smrtnost u Hrvatskoj, no već iz tih grafikona vidimo da nismo država s najvišim ekscesom kako se činilo po gruboj stopi na milijun stanovnika koje su mnogi komentirali ne znajući da se iz takve grube stope apsolutno ništa ne smije zaključivati.
Ako pogledamo grafikon ekscesa smrtnosti od svih bolesti uključujući COVID-19 za Hrvatsku i okolne države od početka pandemije, na to je utjecala i blizina država s kojima imamo intenzivan promet (osobito preko ljeta i u svim pandemijskim godinama), pa kad se u njih pojavio vrh epidemijske krivulje odnosno velik porast oboljelih, ubrzo se to događalo i u nas, a to je djelovalo na smrtnost.
Kasnije je na prekomjernu smrtnost jednim dijelom utjecala nedovoljna procijepljenost. Bitno je upozoriti da su sve države zabilježile prekomjernu smrtnost u nekom postotku, no treba procijeniti statističku značajnost, koja u citiranom tweetu nije prikazana.
Prof. Francois Balloux je u svojem dopisivanju na Twitteru prenio podatak o usporedbi tzv. indeksa strogosti mjera (engl. stringency indeks) koji uključuje strogost mjera i procijepljenost.
Zaključio je kako švedski model sugerira mogućnost kontrole pandemije relativno umjerenim mjerama koje ne inzistiraju na prisilama te je naglasio kako je niskom višku smrti u Švedskoj pridonio visoki standard, dobro zdravstvo te relativno visoka procijepljenost, i to u pravom trenutku pravog dijela populacije (kronični bolesnici koji imaju veći rizik za smrtni ishod te bolesti i stariji od 65 godina).
Moram priznati da sam na početku pandemije, i bez statističkih podataka i matematičkih modela, poznavajući teoriju pandemija koje se šire na ovaj način, znala da Tegnell računa na činjenicu da se konačan račun umrlih može znati tek po završetku epidemije, te kako svaka pandemija odnese određen broj života što god učinili.
Neke države izgube ljudske živote na početku, neke kasnije. Računao je i na poznatu zakonitost da pandemija traje dok se ne postigne odgovarajući postotak imunih osoba (80 do 95 posto ovisno o bolesti), bilo preboljenjem ili cijepljenjem. Taj broj, prije i brže se postiže ako je više oboljelih u početku pandemije.
Osim toga, tada je veći broj onih koji se tzv. ”nijemo” prokuže, dakle bez ikakvih simptoma bolesti. Na to korisno nijemo prokužavanje mnogi uopće nisu računali, iako se u početku vidjelo da testiranjem ima podosta osoba koje su na PCR testu pozitivne, koji ni ne znaju da su inficirani.
Upravo je to i bila najveća zamka ove infekcije, velik broj kliconoša, a druga zamka što nije bilo sigurne mogućnosti kako na vrijeme prepoznati osobe koje bi mogle imati fatalan oblik bolesti.
Tijekom triju godina, poboljšalo se i liječenje te skrb za teško oboljele, te je u nekim državama i to utjecalo na manji eksces.
Na učinkovitost mjera obuzdavanja pobola i pritiska na zdravstveni sustav učinkovito djeluje individualno pridržavanje mjera koje je izuzetno teško procijeniti i imati uvid u to što se događalo na ”terenu”, a osobito koliko se čuvalo stanovnike domova za starije osobe od 65 godina i kronične bolesnike.
Smatram da bi eksces u Hrvatskoj bio sigurno manji da je u nas bio stupanj primarne, ali i ostalih stupnjeva prevencije kroničnih nezaraznih bolesti kao u Švedskoj (tamo se pušenje smatra nepoželjnim i pušači su osuđeni uživati u dimu daleko od nepušača).
Kapacitet zdravstvenog sustava je zasigurno po svim pokazateljima kadrova bolji u Švedskoj, te treba u sljedeće dvije godine učiniti maksimalan napor da se novi doktori medicine, medicinske sestre i magistre sestrinstva zadrže u Hrvatskoj, jer su osnova funkcioniranja sustava u ovakvim situacijama na koje treba računati i to baš u javno financiranom zdravstvenom sustavu.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani
- Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja
- Hitno da hitnije ne može biti: ulagati u sustav zdravstva
- Djeca s rijetkim bolestima trebaju odmah skupe lijekove
- Mi se zaista trudimo da nove doktore učimo čestitosti
- Neka nam pandemija bude poticaj za ozdravljenje zdravstva
- Edukacija i pregledi građana nužni za prevenciju i liječenje
- Slučaj Matijanić – nesretan slijed događaja ili nešto drugo?
- Zdravlje u RH sve više postaje roba dostupna mahom bogatima
- Reforma zdravstva nije moguća bez reforme države