Ne sićan se točno koliko san ima godina, ali znan da još nisan bija za školu, kad nan je u goste doša jedan barba šta je ocu bija masu puno nešto važan. Mi smo se dica lipo obukli, počešljali i po naređenju bili pristojni. Onda je mater svako malo ovoga barbu pitala oće li još malo ribe, pa oće li još vina, i sve tako oćete li još ovoga ili još onoga. [Read more…]
Kad živimo grubo ni riči ne mogu bit lipe
Kada sam početkom devedesetih na Radio Splitu u eter sočno opsovao niko, ali baš niko, mi to nije uzeja za zlo, budući je slušatelj u programu uživo ispričao do zla boga tužnu priču.
Ukratko, taj pegulani slušatelj se po duši izjadao šta mu se dogodilo u samo jednom danu. Najranije ujutro je od likara saznao da ima neizlječiv tumor. [Read more…]
Kip kipu vuk
Oduvik mi je bilo komično, a može i tragikomično, vidit nečije kancelarije ukrašene kipovima, poprsjima ili gipsanim, mesinganim ili kamenim glavama trenutnih vladara i to obično namištenim negdje na vidnom mjestu. [Read more…]
Kornatska idila – večer kad su bogovi i ljudi bili jedno
Ima više od barenko dvista godina kako sve pozive na otvaranja, premijere, izložbe, perfomanse, večeri ove i one, promocije i ostala prava i kvazi kulturološka događanja ufino odbijam. Tih san se, po društvo i duhovnu nadgradnju, nazovimo, važnih zbivanja, odavno nagušta. [Read more…]
Kako mi je jedna Vida zavidala moždane
Iako nas dijele 64 životne godine i metar i nešto u visini brzo sam shvatio kako ovoj maloj trogodišnjoj genijalki nisam ni do gnjata.
Čim sam je na jednom familijarnom okupljanju ugledao onako zaslijepljen njenim velikim okicama nisam mogao skinit pogled s nje. Sama mi je prišla dala ruku i rekla: [Read more…]
Od ultra tužnih klečavaca do beskrajno sretnih skakavaca
– A di si ti to krenija u ovu uru?
– Dobro ti i govoriš evo i meni se čini da je malo rano.
– I tebi je u jedanaest navečer rano?! [Read more…]
Memorabilije o mladosti u Jugi i Lipoj Našoj
– Zete, jesi li ti bija Jugoslaven?
– Ma kaki!
– A šta si onda bija?
– Eskim.
– Ne stvarno, šta si bija? [Read more…]
Samo bezveznjakovići nemaju veze
Iako je već duže vrimena nema, pokojna punica mi u snovima i dalje ne da mira.
V: – Ženo šta kaže doktorica? Kakvi su joj nalazi?
P: – Pa valjda će prvo to meni reć, ipak se radi o mom zdravlju. [Read more…]
Dica s kojom se igrate teško će vas izigrati
Kada smo prije petnaestak godina, sad već bivšu, vikendicu naslijedili od punice onda smo skoro svaki vikend u njoj pravili fešte.
Vikendica mala, društvo veliko, a ogromna ledina je vodila mrtvu trku s količinom naše međusobne dobre vibre. Gradele, u suvo, kuvano, pohano, sendviči, vino, pivo, travarica ili sok nisu bili nimalo važni. Šta se imalo, potaracalo se. [Read more…]
Splitu ne pakirati
Kako me kao čovika definira puno stvari onda ne mogu samo nacionalnim predznakom odgovorit na nerijetko postavljeno mi pitanje: šta si ti?
Dakako jer uz mene su neraskidivo vezani: dijalekt, pismo, smisao za humor, spiza, muzika, običaji, kultura, vrime, sklonost prema sportu itd. Tako da sam po toj logici prvo Splićanin, Dalmatinac, Hrvat, Balkanac, Europljanin i na kraju Zemljanin. A kad se tako gleda onda sve i da želim ne mogu bit samo jedno od toga. [Read more…]