– Ljubavi!
– Reci.
– Imaš li ti pušku?
– Šta će mi ona kad ja iman top.
– Ozbiljno te pitam. [Read more…]
Jest se mora, a krast ne znan
Bosanski express lonac
Meni je Bosna & Hercegovina oduvik bila, rekli bi oni: pravo lijepa. Na stranu brda, doline, planine, šume, jezera i rijeke, ali ljudi, e ti i takvi ljudi su mi uvik bili po guštu.
Njihovu podjelu na raju i papke, i nepismeni može razumit. A raje, raje ka u priči. Di koji papak. [Read more…]
Kako je moja kraljica abdicirala
– Šta sad radiš?
– Evo intenzivno razmišljam.
– O kome?
– O Lazarusu i njegovoj ženi Moniki. [Read more…]
U harmoniji proleterske neimaštine svi smo pivali iste pisme
Svaki kraj sedmice moje mladosti je liti mirisao skoro isto.
Petkom bi se u mom Velom Varošu dim od žara suve loze i srdela, koje su se na gradelama milovale grančicom ružmarina i maslinovin uljen, tukli za pobjednika najlipšeg vonja. U tu trku parfuma se ubacivala i bukara domaćeg plavca ka i sirup od naranče koji se refužo kupova na dozijere u vinariji iza kazališta. [Read more…]
Ne dajmo magarcima da nas namagarče
Bože moj, u kojoj ja ovo mentalnoj vukojebini od države živin. Dokle više ovako?! Pa ima li išta u njoj sveto? Ima li itko, a da nije sumnjiv? Ima li itko neupitan?
Evo sad se svjetina uvelike počela sprdat s našim ministrom, ej ministrom, a ne tamo nekim bezveznjakom, uvaženim izv. prof. dr. sc. Davorom Filipovićem. Pa sama polumetarska titula je vrijedna svakog mogućeg respekta, ali za ludu kad se sad skoro cila država zajebava na njegov račun. [Read more…]
Bože, ima bit ili da tebe nema ili da nisi svemoguć
Iako san zadnji koji bi branija Crkvu ipak se na ovon mistu ka nevjernik moran ispovidit. Ti božji hram i ja smo odavno u svađi iako je sve lipo počelo.
Kad san ka dite dolazija kod svojih baba Roze i Kate u Klis one su me bez pitat odma upisale u Crkvu. Doduše nisan ima ništa protiv jer kad su me krizmale sam dobija toliko darova da bi bija ludonja ne učlanit se. Istina bog, nisan dobija nikakvu knjižicu, ali to sad nije ni važno. [Read more…]
Di’š bolje: metalni zvuci i metalno okruženje. Ultru u škver
Kako su vrimena kliringa, teške domaće industrije i brodova, koji su kao čuda svjetske brodogradnje silazili s naših navoza, nepovratno otišla u ropotarnicu povijesti onda se moramo okreniti novoj industriji. Industriji zabave. Druge solucije nema i da je mikroskopom tražiš. [Read more…]
Došla su gruba vremena u kojima je cotav isključivo moral
Iako san vrlo davno bija u sedmon razredu ipak se i danas sićan našega Cota. Zva se Željko, a kako je ima jednu nogu kraću onda smo ga zvali Coto. To je i nama i njemu bilo normalno. Još normalnije je bilo da se nikome ne javi ako bi ga zazva Željko. [Read more…]
Bez kacige ni u kondut
– Mogu li ja muškarčinu svog života nešta pitat.
– Kako si krenila sve mi se čini da san već najeba.
– Ma nisi, ne boj se.
– O svom ti poslu. Iskustvo mi govori obratno. [Read more…]