Čitanje je oduvijek moja velika strast. U mladosti, nisam bila izbirljiva, čitala sam sve što mi je došlo pod ruku, bilo je i knjiga koje su me baš namučile, jer me nisu zavele minucioznošću izraza, finim tkanjem riječi, negdje je tekst bio zgusnut, fino tkan, da bi par stranica dalje bivao porozan, nekonzistentan, kao tijesto kroz čije pore curi nadjev i kvari estetski doživljaj i punoću okusa. [Read more…]
”Teška ljeta” – ljepota koja inspirira u moru bezobličnosti
Čitateljski, dugo sam se opirala biografijama. Jednostavno nisu bile moj književni žanr, prije svega stoga što gotovo svaka javna osoba ima više ili manje sklonost biografizmu, a s pojmom ”javna osoba” već ste na skliskom terenu. [Read more…]
Vodič kroz emotivnu kartografiju Zagreba koji polako nestaje
Živjeti u jednom gradu od rođenja, znači pratiti sve njegove mijene, ne samo one urbanističke, već prije svega one mijene značenjskih toponima, koje se ogledaju u dijalogu koji grad kao otvorena struktura vodi sa svojim stanovnicima, koji krećući se svakodnevno njegovim ulicama i trgovima idući na posao, u kupnju, susrećući se s prijateljima, zadovoljavajući svoje kulturne, društvene i zdravstvene potrebe upisuju u njega, dajući pojedinim lokacijama značenjske odrednice, upisivanjem vlastitih, unutarnjih, emotivnih toponima u kartografiju grada. [Read more…]
Lažne veličine i trovanje kulture
U ljetno predvečerje prošloga utorka, prisustvovala sam predstavljanju zbirke haiku poezije ”Mrmor valova” autorice Nine Kovačić, svestrane žene, fizičarke, pjesnikinje, planinarke, žene koja je svoju svestranost i duboko poimanje života prenijela i kćerima koje su sudjelovale u predstavljanju knjige čitanjem stihova – slika njihovog djetinjstva. [Read more…]
Koliko nas još ima, koji promišljamo?
Pišući ovaj tekst u kišno poslijepodne, razmišljam o tome koliko se moje današnje ”utipkavanje direktno u stroj” razlikuje od nekadašnjeg pisanja za Vikend ili Kanu, kada sam bilježila misli u bilježnicu, nasumice, kako su dolazile, da bih im kasnije davala završni oblik, povezivala ih s referencama koje bih o temi našla, pa prepisivala na staroj dedinoj Optimi, na kojoj je i on pisao svoju knjigu. [Read more…]
Barnagor – poetsko ishodište zavičajnosti
Tog sam jesenskog poslijepodneva sjedila u dnevnom boravku starog dvorca Trezić povrh Ćepelovca. Dok je u starom, bijelom kaminu tiho pucketala vatra, promatrala sam grupu turista okupljenu ispred dvorca, kojoj je njegova vlasnica, književnica Božica Jelušić, živahno bljeskajući modrinom svog pogleda, poželjela dobrodošlicu prepuštajući je ubrzo unuku Leu Filipu, turističkom vodiču, da gostima ispriča povijest dvorca i provede ih kroz imanje. [Read more…]