Godinu dana je proteklo od 1. siječnja 2022., kada smo pokrenuli ovaj portal pa je potrebno osvrnuti se na prijeđeni put, zahvaliti se našim suradnicima i kazati nešto o našim aspiracijama i nadanjima. [Read more…]
Nepristajanje na ucenu ”Fanar ili Moskva”

Davor Džalto
U tekstu ”U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom”, izvorno objavljenom na portalu Ekumena, Mirko Mlakar se osvrnuo na moj esej ”Imperijalni ratovi i ‘nesvrstano’ pravoslavlje‘‘ koji je objavio Autograf, uputivši nekoliko važnih opservacija i pitanja na koja ću pokušati da odgovorim u ovom tekstu.
Najpre želim da uputim reči zahvalnosti kolegi Mlakaru za pažljivo čitanje teksta, a zatim i što je našao za shodno da se u svom prilogu osvrne na pokrenute teme na veoma konstruktivan način (koji je, zašto to ne naglasiti, postao takva retkost u džungli online kvazi-polemika, kojima autentičan dijalog i mišljenje nikako nisu na listi prioriteta).
Odgovoriću na opservacije i pitanja kolege Mlakara onim redosledom kojim ih je on naveo.
Mlakar na jako korektan način, uz navođenje odgovarajućih citata, sumira moja gledišta izneta u gore pomenutom članku.
U prethodnom tekstu sam izneo tezu da, ako bi pravoslavni vernici, teolozi i sveštenstvo afirmisali ”sopstvenu slobodu i odgovornost na zreo način”, ne bi ni bilo potrebe za moćnim (crkvenim) vođama koji bi mogli povesti lokalne pravoslavne crkve ka nekoj vrsti crkvene ”nesvrstanosti” (ovu analogiju kolega Mlakar shvata sasvim ispravno, kada ukazuje da je, kao i svaku analogiju, treba uzeti cum grano salis, ovu možda i sa nekoliko zrna više nego inače).
Na ovo Mlakar upućuje sledeću konstataciju:
”Postrance to što bez vođe vjerojatno teško može djelovati i parohija (župa), nije li manjak svećenika, teologa i ‘običnih’ vjernika koji promiču slobodu i u svojim parohijama, eparhijama i patrijarhijama, e da bi sad osjetili potrebu oslobađati pravoslavlje od moskovsko-konstantinopoljskih neodgovornosti?”
Jeste, tu ćemo se oko ”manjka” lako složiti. Moja teza je bila izraz mog načelnog egzistencijalnog optimizma, koji izvire iz mog (real) pesimizma. Ali se upravo ovde i radi o ukazivanju na potrebu aktivnijeg odnosa članova Crkve (bili oni ”obični” vernici, monasi, sveštenici, episkopi, teolozi ili neteolozi) prema pitanjima koja nisu beznačajna za crkvenu organizaciju, i koja prete da proizvedu raskol sličan onom koji je svoj formalni izraz dobio 1054. (da bi bio ”cementiran” 1204. godine).
Pretpostavljam da je ovo ”glas vapijućeg u pustinji”, ali ukoliko ništa ne pokušamo, koristeći bar nešto od sredstava koja su nam na raspolaganju, onda možemo biti prilično sigurni da će teško doći do nekih pomaka na bolje.
Mlakar stavlja u zagradu sledeći komentar koji ipak vredi da se prokomentariše izvan zagrada:
”…koliko i manje crkve, koje bi dušu dale za nesvrstanost, rasađuju imperijalizam, svoj mali, sitnozubi ali kršćanskom poslanju dalek i susjedima itekako bolan”.
Slažem se sa odgovorom koji je impliciran ovim komentarom. Ako napravimo paralelu sa državama, razlika između malih država i njihovih lokalnih imperijalizama, i velikih država i velikih imperijalizama je upravo u tome – u veličini i značaju. Imperijalizam Nemačke u odnosu na Evropu je mnogo veća opasnost za Evropu od lokalnih ”imperijalizama”, recimo, Srbije ili Bugarske.
Kao što je i imperijalizam današnje Nemačke mnogo manji problem za svet nego imperijalizam Sjedinjenih Država. Čini mi se smisleno, u situaciji kada se suočavamo, na crkvenom planu, sa procesima od opšteg značaja za Pravoslavnu Crkvu (ali i međunarodnu politiku), da se ti procesi stave u fokus i da probamo nešto da učinimo u ovoj konkretnoj situaciji, što ne znači da ne postoje i mnogi lokalni problemi, ili da se tim lokalnim ”imperijalizmima” ne treba baviti. Jedno ne isključuje drugo, ali može uticati na redni broj na listi prioriteta.
(Pitanje-komentar koji sledi, a koji glasi ”Paralela s izvornom nesvrstanošću: koliko je u njoj bilo demokratskih zemalja?”, ću ostaviti po strani, jer ne razumem njegov smisao. Da li se želi implicirati da odsustvo značajnog broja demokratskih zemalja [šta god pod tim podrazumevali] u Pokretu nesvrstanih, taj pokret delegitimiše? I kako je to povezano sa pitanjem crkvene ”nesvrstanosti”?)
U nastavku, Mlakar pita:
”Može li biti pomirenja i prevladavanja imperijaliz(a)ma dok se unutar same crkvene Moskve ne pojave ‘grčki’ glasovi i ‘ruski’ na područjima koji su pod Carigradom (uključujući Američku arhiepiskopiju)? Osim toga, što s crkvama koje su već u bloku Moskve ili Carigrada? Kako njih pridobiti za pravoslavnu inačicu nesvrstavanja?”
Upravo se o tome radi, što se ne može celokupna realnost Pravoslavne Crkve svesti na (mainstream) fanarske i zvanične ruske (crkveno-državne) pozicije. U drugim lokalnim pravoslavnim crkvama, ali i unutar ”grčkih” crkava, kao i unutar Moskovske patrijaršije, postoje i mnoge druge pozicije u odnosu na zvanične, i upravo bi se okupljanjem tih alternativnih glasova, otvaranjem prostora da se oni čuju, doprinelo njihovom osnaživanju te artikulisanju šire platforme stavova onih koji se ne svrstavaju uz bilo koji od ovih imperijalizama.
”Bilo bi korisno da odgovore na ova i slična pitanja Džalto ponudi u široj razradi zamisli o spasonosu iz položaja između, recimo tako, moskovskog čekića i istanbulskog nakovnja. Jer čini se da je pravoslavna nesvrstanost mnogo plemenitija ideja od – da se poslužimo još jednim međunarodnopravnim pojmom – neutralnosti”.
Hvala za ovaj poziv i poverenje g. Mlakara, koji su i bili povod da ponudim ovaj odgovor. Žao mi je što ću razočarati i izneveriti to poverenje, s obzirom na to da nisam ovde ponudio očekivanu širu razradu.
Zaključiću sledećim: Ne mislim da u datoj situaciji ima jednostavnih rešenja, niti magičnog štapića. Ali tematizovanje ovog problema, razgovor o mogućim putevima napred, podizanje svesti o potrebi da se osnažuju kontakti koji prevazilaze nacionalne ili lokalno-crkvene okvire, može dovesti do novih mogućnosti.
Kritična masa pojedinaca i institucija (npr. teoloških škola, pan-pravoslavnih foruma, medija i sl.) može imati snažan uticaj na zvanične crkvene strukture u svim lokalnim pravoslavnim crkvama, kako bi došlo do suprotstavljanja najštetnijim tendencijama koje dolaze sa Fanara ili iz zvanične Moskve.
Previše puta se kukavičluk proglašavao za smernost, a odsustvo ideje i kreativnosti za vrlinu (slepe) poslušnosti (kao što je tačno i to da su se, isto tako često, egoizam, glupost i neograničena želja za moć izdavali za hrabrost, viziju, originalnost i plemenitost).
Nije lako izbeći ovu duplu zamku, ali dobronamerna i konstruktivna diskusija, nova saznanja, kritičko preispitivanje i osnaživanje međusobnog poverenja kroz produktivnu saradnju, deluju kao korisna sredstva na tom putu.
***
Dr. Davor Džalto je redovni profesor Univerzitetskog koledža u Stockholmu, i predsednik je Instituta za studije kulture i hrišćanstva. Autor je knjiga Beyond Capitalist Dystopia: Rethinking Freedom and Democracy in the Age of Global Crises (2022.) i Anarchy and the Kingdom of God: From Eschatology to Orthodox Christian Political Theology and Back (2021.).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
U potrazi za pravoslavnim Titom, Naserom i Nehruom

Mirko Mlakar
Prateći moskovsko-carigradske posredne i otvorene sukobe počele su mi se po glavi motati ideje poput angažiranja posrednika ili čak crkvene inačice mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.
Posrednici bi mogli biti, primjerice, teolozi koji su čak doktorirali na grčkim učilištima, a visoko kotiraju u Moskvi. Takvih je vladika do invazije koronavirusa bilo i u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, a preostali velikodostojnici i njihova duhovna čeda javno ne istrčavaju (?) s mirovnim inicijativama. [Read more…]
Europa nije ”zaboravila” rat, teško će i periferija

Mirko Mlakar
Na susretu s članovima Papinskoga instituta za vanjske misije (PIME), upriličenom povodom 150. obljetnice revije Mondo e Missione (Svijet i misije), papa Franjo govorio je o geografskim i egzistencijalnim periferijama te o ratovima o kojima se gotovo uopće ne govori, prije neki dan izvijestio je portal Vatican News. (OVDJE i OVDJE). [Read more…]
Poruka vjerskih lidera iz Kazahstana: dijalog je jedini put

Image: Pixabay
(Opaska uredništva: U ovoj rubrici prenosimo uvodnike portala za ekumenska pitanja Ekumena koje potpisuje uredništvo toga portala).
Tko ne prati pomnije geopolitičku sliku svijeta i njezine mijene ili, pak, povijest raspada bivšega Sovjetskog Saveza, vjerojatno ne zna puno o Kazahstanu, zemlji u središnjoj Aziji, po površini devetoj na svijetu, smještenoj između Rusije i Kine te s izlazom na Kaspijsko jezero. Ta zemlja nizina i brežuljaka, planinskih lanaca, nacionalnih parkova i jezera, razvija se od proglašenja svoje neovisnosti (od Sovjetskog Saveza) 1991. godine. [Read more…]
Osluhnimo glas stvorenoga svijeta!

Foto: Pixabay
(Opaska uredništva: U ovoj rubrici prenosimo uvodnike portala za ekumenska pitanja Ekumena koje potpisuje uredništvo toga portala).
Papa Franjo već od samoga početka svojega pontifikata 2013. neprestance poziva na promjene i u Crkvi i u svijetu. Kada je riječi o pozivu na ”ekološko obraćenje”, izrekao ga je 2015. u svojoj enciklici ”Laudato Si’. [Read more…]
Kajanje pape Franje u Kanadi: Praštanje je tek početak
(Opaska uredništva: U ovoj rubrici prenosimo uvodnike portala za ekumenska pitanja Ekumena koje potpisuje uredništvo toga portala).
Izaslanici Nacionalnog vijeća Metisa i Inuita, starosjedilačkih kanadskih naroda, sastali su se s papom Franjom u travnju 2022. ne bi li mu posvjedočili kako njihove zajednice danas žive te kako su Katolička Crkva i njezine institucije pridonijele njihovim stradanjima u povijesti, posebice vođenjem škola gdje su, kao dio politike prisilne asimilacije, starosjedilački jezici i kulturni izrazi bili zabranjeni i gdje su mnogi učenici doživljavali teška emocionalna, fizička i seksualna zlostavljanja. Tada im je papa Franjo obećao da će doći u Kanadu kako bi starosjedilačke narode osobno i javno zamolio za oproštenje. [Read more…]
Budimo ujedinjeni pred prijetnjama što vise nad svijetom!

El Greco – Pentecostes (1597) – Detalj (Museo del Prado)
(Opaska uredništva: U ovoj rubrici prenosimo uvodnike portala za ekumenska pitanja Ekumena koje potpisuje uredništvo toga portala).
“Pođimo u školu Duha Svetoga” – riječi su koje je papa Franjo izgovorio na misi održanoj na svetkovini Duhova u bazilici sv. Petra u Rimu. Riječi su to koje svi kršćani i ljudi dobre volje mogu čuti kao poziv kakav obnavlja želju da se odazovemo, da trajno iznova krećemo u školu. [Read more…]
Budimo ujedinjeni pred prijetnjama što vise nad svijetom!
(Opaska uredništva: U ovoj rubrici prenosimo uvodnike portala za ekumenska pitanja Ekumena koje potpisuje uredništvo toga portala).
Gotovo da smo navikli vidjeti pripadnike religija tamo gdje se rađaju podijeljenosti i nasilja, gdje se govori s prezirom ili s osjećajem nadmoći o ljudima drugih uvjerenja i vjera, gdje se osuđuju drukčiji, gdje se pokušava utjecati na politiku u ime vlastitih interesa, gdje je zalaganje za socijalna pravdu, za najsiromašnije, marginalizirane i diskriminirane posljednja briga. Pripadnici crkvene hijerarhije katkada toliko su zabavljeni vlastitim samoodržanjem, identifikacijom s nacijom, nametanjem moralnoga ponašanja drugima a izuzimanja sebe iz kritike da nije čudno da religija postaje sinonimom za licemjerje. [Read more…]
Hoće li HRT uskoro postati Katolička RTV?

Željko Porobija
Trenutak prosvjetljenja
Možda sam samo neizlječivo naivan, ali ja nisam dolazak nove vlasti dočekao paranoično. Niti me je jako začudilo kad su krenule smjene i postavljanja posvuda, pa i na HRT-u. Nije ova vlast izmislila da se dolaskom nove garniture na čelo države vrše rošade [Read more…]