Teorije zavjere oko Covida: u medicini vrijede samo dokazi

Suvremena medicina temelji se na dokazima. Broj informacija kojima smo gotovo svakodnevno obasuti nametnuli su potrebu redefiniranja medicinskog znanja svakog pojedinca.

Da bismo razgovarali istim jezikom i prepoznali važnost pojedine medicinske informacije bilo je nužno ustvrditi njenu vrijednost. Je li medicinska informacija posljedica znanstvenog istraživanja, radi li se o dobro dizajniranom kliničkom ispitivanju ili je rezultat više sličnih, objavljenih radova u relevantnim medicinskim časopisima.

U svim tim slučajevima medicinska spoznaja ima atribut dokaza, ali različite vrijednosti i snage. Bez dokaza nema danas ni dijagnostičkih, a ni terapijskih ispravnih preporuka. No dokazi trajno podliježu kritičnom znanstvenom pristupu i promjenjivi su jedino u slučaju novih dokaza veće snage i točnosti.

Zašto uopće govoriti o dokazima? Zato što se često relativizira njihova snaga. Vješto se koriste nepostojeći dokazi, bez znanstvene podloge. Pojedinačni primjeri koriste se kao krunski dokazi, iako je već davno službena medicina ukazala na njihovu manjkavu znanstvenu vrijednost.

Pandemija u kojoj živimo potakla me je da naglasim važnost medicine koja se temelji na dokazima. Ponajprije kada je riječ o cijepljenju. O cjepivu se šire brojne zastrašujuće informacije.

Najgoru sam pročitao neki dan, a izrečena je od Krešimira Pavelića znanstvenika i donedavno dekana nepostojećeg Medicinskog fakulteta u Puli.

Bez dokaza nema danas ni dijagnostičkih, a ni terapijskih ispravnih preporuka. No dokazi trajno podliježu kritičnom znanstvenom pristupu i promjenjivi su jedino u slučaju novih dokaza veće snage i točnosti

Koristeći podatke znanstveno neutemeljenih registara kao što su EudraVigilance (sustav prikupljanja neželjenih reakcija Europske medicinske agencije u koji građani sami upisuju neželjene reakcije) ili sličnog sustava u SAD-u, VAERS, izvlače se pokazatelji i zaključci koji prikazuju mainstream današnje medicine u borbi protiv COVID-19 pandemije kao zločinačku organizaciju.

Zastrašujuće zvuči izjava iz usta znanstvenika da je broj umrlih od cijepljenja protiv bolesti COVID-19 u četiri mjeseca ove godine veći od ukupno umrlih od drugih cjepiva u VAERS sustavu od 1990. godine.

A izjava da je COVID-19 pandemija najavljena još 2012. i to u trenutku ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Londonu (?!) govori više o onom tko to izjavi, a manje o njenoj vjerodostojnosti. Paranoja koja hrani teoriju zavjere čini se jedinim ispravnim objašnjenjem.

Zaključak je jednostavan, pokazatelji EudraVigilancea i VAERS-a nisu dokazi. A da jesu, oni bi već davno bili predočeni javnosti u prestižnim znanstvenim časopisima.

Što je ponukalo nekad priznatog znanstvenika da se opredijeli za antivaksersku stranu, koristeći nepostojeće dokaze, a ignorirajući brojne znanstvene pokazatelje koji tvrde suprotno, moguće je samo spekulirati. No kako ovaj zapis polazi od dokaza spekulacije nisu primjerene.

Puno je vrjednije ukazati kako i na koji način pobiti ovakve tvrdnje. Dokazima i isključivo dokazima.

U Hrvatskoj postoji Znanstveni savjet za pandemiju. Između ostalog njihova je uloga da javnost pravovremeno obavještavaju o znanstveno utemeljenim dokazima. Bilo bi više nego prihvatljivo da jedan od naših znanstvenih eksperata tjedno izvještava o najnovijim saznanjima o pandemiji i cijepljenju.

Ti su ljudi najkompetentniji da prepoznaju informacije koje imaju težinu znanstvenog dokaza, a treba ih prenijeti javnosti. Oni će, siguran sam, na pitanja dati suvisle i točne odgovore, a kada nešto ne znaju ili na postavljeno pitanje medicinska znanost za sada nema odgovora, neće improvizirati i neće poput političara slati uopćena i nedorečena objašnjenja.

Jer ako nema čvrstih dokaza odgovor je samo jedan, ne znam. Stavove koje iznose moraju biti stavovi znanstvenog savjeta, a ne pojedinca.

Isto tako bitno je da se istupi znanstvenika u javnosti ne iskoriste kao samoreklama, što je bilo slučajeva u bliskoj prošlosti. Stoga je bitan konsenzus savjeta, kao i moguća izmjenjivost eksperata u javnom kontaktu.

Stožer je tijekom svoga rada sve više prepoznat kao političko tijelo. Izgubio je stručnu prepoznatljivost. To je još jedan razlog zašto je važno isključivo kroz znanost i struku informirati javnost. Netko će reći da je i savjet dio iste političke grupacije. Međutim većina njih će stručnu i znanstvenu argumentaciju pretpostaviti političkoj.

Bitka protiv pandemije samo je naglasila potrebu da medicinska struka i znanost imaju ključnu riječ kada su u pitanju medicinski dokazi. Znanstveni savjet nije dovoljan. Zato je čudno da su strukovne liječničke udruge po strani.

Potrebno je koristiti sve stručne i znanstvene medicinske resurse i neprekidno javnost izvještavati pravovaljanim informacijama i medicinskim dokazima. Samo tako će se stvoriti pozitivno ozračje o cijepljenju i o suzbijanju pandemije.

Pokušaji Vlade da represijom potaknu cijepljenje i na taj način dosegnu brojku koja će kontrolirati pandemiju u ovaj mah izgleda kao jedini djelotvorni pristup. O takvom pristupu imam ambivalentan stav.

Mislim da se represijom nikad ne postižu zadovoljavajući rezultati. A kada se i postignu, prepoznaje se da bez prisile ne bi bilo ni rezultata. Svaka prisila odmah nameće pitanje prava na slobodan izbor. Prisila je kada uvjetuješ pogodnosti u svakodnevnom životu za one koji su se cijepili.

S druge strane koje je to pravo na slobodan izbor, pravo da se ne cijepiš, čime ugrožavaš druge, ako zbog toga produljuješ trajanje restriktivnih mjera i izolacije. Čija su onda prava ugrožena. Nije li pravo na život, pravo na zdravlje u sadašnjem trenutku najvažnije.

Mislim da u ovoj raspravi nema pobjednika, jer argumenata ima i na jednoj i na drugoj strani. I neću ih kantarom mjeriti.

Zato je potrebno puno djelotvornijim svakodnevnim pristupom osoba kojima se vjeruje, ponajprije medicinskim djelatnicima slati jasne poruke o važnosti cijepljenja koje će u prvom redu biti znanstveno utemeljene, a ne kao do sada uopćene.

A izjava da je COVID-19 pandemija najavljena još 2012. i to u trenutku ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Londonu (?!) govori više o onom tko to izjavi, a manje o njenoj vjerodostojnosti. Paranoja koja hrani teoriju zavjere čini se jedinim ispravnim objašnjenjem

Slogan Ministarstva zdravstva koji bi trebao privući što veći broj građana da se cijepe ima temeljnu pogrešku.

Slogan, Cijepi se – misli na druge, naoko je prihvatljiv, dapače human. Jer, cijepljenje je jedini djelotvoran način kako zaustaviti širenje pandemije. Stoga je poruka, misli na druge, logična jer će se na taj način spriječiti širenje infekcije.

Ali, nitko se ne cijepi zbog drugih već zbog sebe. A oni koji se ne žele cijepiti zbog sebe, sigurno se neće cijepiti da zaštite druge. Poruka mora biti okrenuta svakom pojedincu i njegovom zdravlju. Samo ako čuvaš sebe misliš i na sve ostale.

Stoga se čini puno primjereniji slogan: CIJEPI SE, MISLI NA SEBE, SVOJE NAJBLIŽE I SVE OSTALE. Jer velika većina koja se cijepila imala je na umu ponajprije sebe zaštititi.

Život s bolešću COVID-19 naša je svakodnevnica koja će trajati. Nikad nije kasno prepoznati kako dalje. Ako je u početku struka lutala i bila suviše oprezna, bolje reći potisnuta od politike, više nema pravo na grešku. Treba se aktivno i organizirano uključiti na svim razinama.

Jer znanstveni dokazi su najmoćnije oružje u borbi protiv bolesti COVID-19. A to oružje najbolje razumiju i pravilno interpretiraju zdravstveni djelatnici. Kada je to potrebno oni su ti koji prepoznaju eksperte pojedinih područja COVID-19 infekcije i, što je važnije, trebaju im omogućiti dostupnost javnog prostora.

Time neće nestati sve ono neprovjereno, negativno i sablažnjujuće o pandemiji i cijepljenju. Ali će, nadam se javnosti biti dostupan puno veći broj relevantnih dokaza.

Odgovornost medicine i medicinskih djelatnika više nije da se aktivnost zasniva samo na pojedinačnim istupima koje odabiru pojedine tiskovine ili digitalni mediji.

Medicina mora postati proaktivna i njen se glas u javnosti mora čuti puno više. Imamo kritičnu masu. Samo joj treba otvoriti prostor. Uz komoru tu u prvom redu mislim na Hrvatski liječnički zbor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Medicina nije ceh
• SOS za zdravstvo
• Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži
• Koliko bi u nas trebao zarađivati vrhunski liječnik?
• Odabir kriterija u zdravstvu neka se ugleda na sport
• Mogao sam to učiniti u Zagrebu, da su mi dali
• Matijaniću nije trebao ”prijatelj doktor” već dobar sustav
• Ključno je inzistirati na reformi za kvalitetnije zdravstvo
• Dobar liječnik zalaže se za optimalno ozračje liječenja
• Bez inozemnih recenzija nema kvalitete znanstvenih projekata

» Svi tekstovi ovog autora