Jovanka Broz rođena je 1924. godine u selu Pećanima u Hrvatskoj. Godine 1952. udala se za Tita, s kojim je bila u braku do njegove smrti 1980. Imala je čin potpukovnice JNA, a umrla je u Beogradu u 89. godini, nakon duge i teške bolesti.
Jovanka Broz potječe iz obitelji Budisavljević, koja se još u srednjem vijeku preselila s Kosova u Liku i ondje utemeljila naselje Pećane. Jovanka je često isticala da njezina obitelj potječe izravno od loze Nemanjića, a kao svog rođaka spominjala je i Nikolu Teslu. Poslije siromašnog djetinjstva na selu Jovanka na samom početku Drugoga svjetskog rata odlazi u partizane.
Tita je, kako je sama kazivala, sretala nekoliko puta za vrijeme rata, ali uvijek u prolazu. Upoznala ga je u Drvaru prije desanta 1944. godine. ”Za svakog našeg borca bio je doživljaj sresti svoga vrhovnog komandanta, pa i za mene će to uvijek ostati u posebnom sjećanju. Iako tada nisam ni slutila da ću jednog dana postati njegova supruga”, rekla je jednom Jovanka. Tijekom rata ranjena je u nogu, a potom je bolovala i od tifusa. Nakon rata pozvana je u Beograd da u maršalatu bude higijeničarka.
Poslije smrti tadašnje Brozove ljubavnice Jovanka je uvijek bila u njegovoj blizini, a radila je kao higijeničarka, bolničarka ili pak njegova tajnica. Njezina najviša kvalifikacija za posao u neposrednoj Titovoj blizini bila je njezina bespogovorna odanost Partiji. Ubrzo su se pojavile priče da Služba sigurnosti nije slučajno odabrala i namjestila Jovanku Titu. Dugo je trajalo dok nije pristala na Titovo udvaranje jer joj je u početku smetala razlika u godinama, a bila je mlada i imala je mnogo udvarača. Ipak, na kraju je popustila, a zaboravila je i razliku u godinama jer je ”Tito bio pun energije”. Vjenčali su se 1952. u Iloku, a kumovi su im bili Aleksandar Ranković i Ivan Gošnjak.
Priče iz vremena života s Titom kontradiktorne su i jedni, na primjer Milovan Đilas, tvrdili su da su s Jovankom oko Broza zavladale urednost i savjesnost, što on nije znao odveć poštovati pa bi prema njoj pred drugima bio osoran i ciničan. Drugi tvrde da se prema podčinjenima ponašala prilično naprasito i da je vrlo brzo nakon sklapanja braka s Brozom počela kovati spletke i pokazivati državničke ambicije.
Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća odnosi u braku Brozovih postali su tema političkih razgovora i rasprava u državi. Jovanku su optuživali za špijunažu, a ona se branila govoreći da samo štiti Broza. Čak je osnovano i povjerenstvo za ”slučaj drugarice Jovanke”. Službeni pak fotograf bračnog para Broz, Ivo Eterović, drži da je Jovanka bila žrtva ambicija političara koji su htjeli manipulirati ostarjelim Brozom, izravno upirući prstom: ”Glavni krivci za razlaz Tita i Jovanke su onaj prasac Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić.” Godine 1975. Tito se odselio iz zajedničke vile u Užičkoj ulici i preselio se u Bijeli dvor. Bila je riječ o rastavi koja nikad nije formalizirana, jugoslavenskoj javnoj tajni.
Nakon Titove smrti počela je nova agonija Jovanke Broz, izložene tihom političkom progonu koji je završio kućnim pritvorom. Nekoliko mjeseci poslije Titove smrti, usred noći krajem kolovoza 1980., iseljena je iz rezidencije u Užičkoj 15 u kojoj je živjela. Po tvrdnjama koje su naknadno objavili mediji, nije joj bilo dopušteno ponijeti mnogo toga – tek ponešto od odjeće, posuđa i sitnica. Njezini su odvjetnici poslije tvrdili da joj je oduzeta kompletna arhiva, adresar, telefonski imenik, pa čak i novogodišnje i druge čestitke. Poslije je dobila nešto namještaja, svoju odjeću i dio nakita, ali kako je sama rekla, ”uglavnom bezvrijedne komade”. Iako joj je izolacija nametnuta, poslije se u nju sama povukla i rijetko se pojavljivala u javnosti.
Živjela je u skromnim uvjetima, u trošnoj vili na Dedinju u Beogradu, i dugo je bila bez ikakvih osobnih dokumenata. U srpnju 2009. tadašnji ministri unutarnjih poslova i socijalne skrbi Ivica Dačić i Rasim Ljajić predali su Jovanki Broz osobne dokumente, putovnicu i osobnu iskaznicu, koje nije imala gotovo tri desetljeća.
Prenosimo s tportala.hr (Ante Srzić)
Još tekstova ovog autora:
- Nina Simone: Roman
- Knjiga mojih života
- Gabrijela ne smije umrijeti
- Alikvot
- Aktovka
- Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću
- Sarina druga ljubav
- Narodni preporod u Istri (1860 – 1907)
- Saznanje i politika
- Prijateljstvo
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.