autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Svjetski mediji: referendum duboko podijelio Hrvatsku

Autor: autograf.hr / 02.12.2013. Leave a Comment

Svjetski mediji javili su u nedjelju da se u Hrvatskoj održava referendum na kojem će se odlučiti hoće li u Ustav RH ući odredba o braku kao zajednici muškarca i žene te da je referendum izazvao duboke podjele u najnovijoj članici Europske unije.

 

“Hrvati su duboko podijeljeni. Već tjednima samo jedna tema dominira javnom raspravom – treba li definicija braka kao zajednice muškarca i žene biti unesena u Ustav RH”, piše Deutsche Welle i dodaje da je u hrvatskom Obiteljskom zakonu brak već definiran na taj način, ali da u Ustavu nema jasne definicije braka.

 

“U parlamentu, medijima i na ulicama sve se, čini se, svodi na to tko je ‘za’, a tko ‘protiv’. Takva polarizacija nije viđena od rata za neovisnost ranih ’90-ih godina”, navodi Deutsche Welle.

 

Glas Rusije također navodi da je pitanje istospolnih brakova izazvalo “duboku i neprijateljsku podjelu u hrvatskome društvu” te da se vjeruje kako su pristaše istospolnih brakova u manjini.

 

Portal euinside pod naslovom “Referendumska histerija u Hrvatskoj” piše da Hrvati nisu sretni zbog referenduma, naprotiv, “mnogi vjeruju kako je nepotrebno trošiti novac za nešto što trenutačno nikomu ne treba”, i to u vrijeme velike nezaposlenosti.

 

France24 piše da je referendum podijelio najnoviju članicu Europske unije. Liberalne skupine izjavile su da referendumsko pitanje zadire u temeljna ljudska prava, ali konzervativne skupine prikupile su 700 000 potpisa za održavanje referenduma.

 

“Hrvatska je tijekom zadnjih nekoliko godina napravila određene korake prema poboljšanju LGBT prava, ali pitanja poput istospolnoga braka i dalje izazivaju velike podjele u toj većinski katoličkoj zemlji”, ističe France24.

 

Agencija BETA prenosi da su najutjecajniji mediji u Hrvatskoj priopćili kako večeras neće izvještavati iz referendumskoga stožera građanske inicijative “U ime obitelji”.

 

“Oni su se pridružili bojkotu na koji je pozvalo Hrvatsko novinarsko društvo nakon što je ta konzervativna građanska inicijativa zabranila nekim medijima da izvještavaju iz njihova stožera, među ostalima i Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), zbog, kako su objasnili, pristranosti”, navodi BETA i dodaje da su zbog toga vodeći pisani i elektronički mediji u Hrvatskoj odlučili bojkotirati izvještavanja iz stožera građanske inicijative “U ime obitelji”.

 

Talijanska agencija ANSA izvijestila je da će “vrlo katolička” Hrvatska na referendumu u nedjelju najvjerojatnije “zatvoriti vrata homoseksualnim brakovima”. ANSA navodi i to da će vodeći listovi i televizije u Hrvatskoj bojkotirati stožer organizacije na čiju je inicijativu u Hrvatskoj i sazvan referendum “protiv gay brakova” jer je odbila dati akreditacije liberalnim medijima i javnoj televiziji.

 

Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung piše da hrvatski građani glasaju treba li tradicionalni brak i ustavom zaštititi. Pokretači referenduma imaju protiv sebe ne samo lijevu vladu nego i najveći broj medija, ocjenjuje taj list.

 

HINA

Filed Under: Svijet Tagged With: autograf.hr, BETA, brak, Deutsche Welle, Europska unija, France24, Frankfurter Allgemeine Zeitung, Glas Rusije, Hrvtska, LGBT, mediji, parlament, referendum, Ustav

EU odbacio ruski veto na države bivšega SSSR-a

Autor: Marko Barišić / 30.11.2013. Leave a Comment

Završio je summit Europske unije i zemalja Istočnog partnerstva u litavskom glavnom gradu Vilniusu. Gruzija i Moldavija potpisale su sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU-u, dok je Ukrajina, čini se pod pritiskom Rusije, u posljednji trenutak odustala od potpisivanja tog sporazuma.

 

Zbog toga u Kijevu već danima prosvjeduju proeuropski aktivisti i traže od vlade da promijeni tu odluku i započne proces pridruživanja Ukrajine Europskoj uniji. Međutim, male su šanse da se to uskoro dogodi, iako ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič i takvo što smatra mogućim jednoga dana.

 

Rusija s velikim nepovjerenjem gleda na svaki korak približavanja zemalja bivšega Sovjetskog Saveza NATO-u ili Europskoj uniji (dakako, osim baltičkih republika, koje su otišle još 1991.). Te zemlje Rusija, naime, smatra “svojim prednjim dvorištem” pa se žestoko protivi svakom uplitanju neke treće strane.

 

Shvatio je to i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso te je zadnjega dana summita poslao poruku Moskvi da Bruxelles ne prihvaća ruski veto kojim se blokiraju integracijske veze s bivših sovjetskim republikama. Barroso je kazao kako je “vrijeme ograničenog suvereniteta u Europi završilo” te da države imaju pravo same odlučivati o tome s kim će i na koji način surađivati.

 

Države ograničenoga suvereniteta jesu one države koje su formalno neovisne, ali za svaki korak u međunarodnoj politici moraju dobiti odobrenje “starijeg brata”, odnosno snažnije države. To pravilo vrijedilo je u nekadašnjem Varšavskom paktu, a sada ga primjenjuje ruski predsjednik Vladimir Putin, i to prema mnogim bivšim sovjetskim republikama.

 

Ta politika bila je ključni razlog što je Ukrajina odustala od procesa pridruživanja Europskoj uniji. Moskva, naime, na puno načina može naštetiti Ukrajini ako ona u taj proces odluči krenuti bez njezina dopuštenja – od cijene plina do manevara koje bi ruska flota izvela u Sevastopolju na ukrajinskomu Krimu, inače naseljenom Rusima. Budući da je ekonomski slaba, Ukrajina je primjer zemlje “ograničenog suvereniteta”.

 

No nije usamljena. Kirgistan je također u tom društvu, ondje su na vlasti proruski kadrovi. Kada je Putin to odlučio, tamošnje vlasti zatvorile su i američku vojnu bazu koja je bila u kirgistanskome glavnom gradu Biškeku. Ta baza bila je logističko središte za dopremanje ratnog materijala u Afganistan.

 

U boljoj poziciji nisu ni Uzbekistan, Turkmenistan i Kazahstan. Šefovi tih država vode opreznu politiku. Svi naftovodi i plinovodi s toga područja idu preko Rusije do Europe. Još nije napravljen ni jedan koji bi zaobilazio Rusiju, iako je Turkmenistan kanio sagraditi plinovod preko Kaspijskog jezera do Kavkaza. Slično je i s Kazahstanom, koji je Rusiji još važniji. Tamo živi mnogo Rusa, čine otprilike trećinu stanovništva, a u toj je zemlje i ruski svemirski centar Bajkonur.

 

Netko će reći da bivše sovjetske države mogu unatoč ruskom protivljenju graditi svoje međunarodne veze ako to doista žele i pritom će vjerojatno istaknuti kao primjer Gruziju i Moldaviju, koje su u Vilniusu potpisale sporazume o početku procesa pridruživanja EU-u. To je istina, ali te su zemlje to skupo platile, bilo da su izgubile dio svog teritorija ili na koji drugi, jednako bolan način. Gruzija je tijekom procesa osamostaljivanja izgubila dvije autonomne pokrajine, Abhaziju i Južnu Osetiju. Poslije ih je pokušala vratiti, ali je taj rat s Rusijom izgubila. Europa i SAD ne priznaju rusku okupaciju, ali Moskvu to puno ne zabrinjava.

 

Slična situacija je i s Moldavijom. I ta država je u sukobu sa snagama koje je podupirala Moskva izgubila dio svoga teritorija, Pridnjestrovlje (područje s lijeve strane rijeke Dnjestar).

 

Ukrajina je zasad izbjegla takav scenarij. Više je vjerovala Putinovim tajnim prijetnjama iz Moskve nego javnim obećanjima Europske unije. Barroso je bio i jasan i glasan, no u slučaju većih nesporazuma Bruxelles je predaleko od Kijeva da bi imao snage i moći pomoći Ukrajini dođe li u sukob s Rusijom. Doduše, sadašnja ekipa u Kijevu i došla je na vlast uz pomoć Moskve.

 

Janukovič je stari kadar sovjetske Partije. Bio je odabranik Leonida Kučme, bivšega ukrajinskog čelnika, zbacila ga je “Narančasta revolucija”, a na vlast opet vratila nesposobnost bivših čelnika Viktora Juščenka i Julije Timošenko da Ukrajinu povedu naprijed. Tada su na valu narodnog oduševljenja možda i mogli što napraviti, no sada je ruski veto previsoka prepreka da bi se tako lako mogla preskočiti.

Filed Under: Svijet, Vijesti iz Unije Tagged With: autograf.hr, EU, Gruzija, Istočno partnerstvo, José Manuel Barroso, Julija Timošenko, Kijev, Marko Barišić, Moldavija, NATO, Rusija, SAD, Ukrajina, Viktor Janukovič, Vilnius, Vladimir Putin

Kina i Japan na rubu sukoba zbog otočja u Pacifiku

Autor: Marko Barišić / 29.11.2013. Leave a Comment

Nebo iznad pet nenaseljenih otoka i tri hridi koje Japanci zovu Senkaku, a Kinezi Diaoyu zadnjih je dana vrlo prometno. Jučer su njime letjeli kineski ratni zrakoplovi, a dan ranije japanski i južnokorejski. U utorak su pak to otočje prelijetali američki bombarderi B-52, tzv. ”leteće tvrđave”.

 

Bio je to američki odgovor na kinesku odluku kojom su nebo iznad tog otočja proglasili svojom zonom protuzračne obrane. Peking je zatražio prethodnu najavu svih zrakoplova koji prelijeću tim područjem jer će u suprotnome, kako su najavili, primijeniti odgovarajuće mjere.

 

Budući da nisu reagirali kad su Amerikanci otvoreno ignorirali njihovu odluku, pa ni onda kad su to učinili Japanci i Južnokorejci, prijetio im je gubitak vjerodostojnosti. Stoga su sada tamo poslali svoje zrakoplove kako bi pokazali da misle ozbiljno. Zasad nema izvješća koja bi govorila o bliskim susretima kineskih s jedne te japanskih ili američkih zrakoplova s druge strane. Obje strane očito izbjegavaju doći do te točke sukoba kada sve postaje mogućim.

 

Sukob Pekinga i Tokija oko spornog otočja traje već tri desetljeća. Kulminirao je prošle godine kad je japanska vlada odlučila otkupiti tri od pet otoka koja su bila u vlasništvu nekoga japanskog poslovnog čovjeka. Kinezi su tražili da se ta prodaja zaustavi, diljem te zemlje tada su održavani prosvjedi, bilo je razbijenih prozora i automobila, napadnute su i brojne japanske trgovine, zemlje su međusobno razmjenjivale prosvjedne note.

 

Kinezi tvrde da se to sporno otočje spominje u njihovim spisima iz 15. stoljeća, iz čega izvode svoje pravo na teritorij. Japanci pak govore da su otoci stoljećima bili nenaseljeni i zapravo ničiji. Smješteni su dovoljno daleko i od japanskog otoka Okinawe, Tajvana i kineskoga kopna. Potkraj 19. stoljeća japanska je vlada anektirala te otoke i iznajmila ih svom poduzetniku Tatsuhiru Kogi, koji je ondje napravio pogone za preradu ribe i albatrosova perja.

 

No, prema nekim izvješćima, čak su i tada Japanci tvrdili kako zapravo ne znaju komu pripada to otočje. Sin poduzetnika Kogija je 1940., uoči početka Drugog svjetskog rata, napustio to područje, a od 1945. ti su otoci bili pod američkom okupacijom sve do 1972., kad su vraćeni Japanu. Realnu vlast nad otočjem otad obnaša japanska Obalna straža koja izvodi ophodnje i nadzire to područje.

 

Kina se aktivnije uključila u tu priču nakon otkrića da se u podmorju nedaleko od otočja Senkaku/Diaoyu nalaze goleme zalihe plina, a moguće i nafte. Obje su zemlje odmah proglasile svaka svoj isključivi gospodarski pojas, čime su to područje prisvojile sebi. Kina je počela tvrditi kako je japansko vlasništvo nad otocima posljedica imperijalnog širenja iz prošlih stoljeća te da zato otoci trebaju pripasti njima. Japan je ustrajan u svome stajalištu.

 

Potporu Japanu daju SAD i, dakako, Južna Koreja. Kina, naime, ima slične granične probleme i u vezi s nekim hridima u Južnom kineskome moru, s Vijetnamom i drugim državama. Peking na taj način pokazuje svoju novu snagu. Ta država posljednjih godina puno ulaže u naoružanje, razvija zrakoplovstvo, posebnu pozornost posvetila je pomorskim snagama, načinili su svoj vlastiti nosač zrakoplova.

 

Dakako, trenutačno su i dalje tehnološki ispod SAD-a ili Japana, ali vrijeme radi za njih. Kina je iz godine u godinu sve snažnija, ima kontinuiran gospodarski rast i svoju uzlaznu moć želi pokazati, gdje drugdje, nego u svome susjedstvu, i to prema Japanu, koji je u prvoj polovici prošlog stoljeća bio osvajač znatnog dijela Kine.

 

No, pitanje je koliko će Kina u tome uspjeti. Takvom svojom politikom ujedinila je dalekoazijske zemlje protiv sebe. Iza njih stale su i SAD koje su još prije jednog desetljeća procijenile kako će se u 21. stoljeću glavna borba za moć voditi s Kinom, i to na području Pacifika. Sada se upravo to događa. Ratni zrakoplovi iznad spornog otočja pokazatelj su početka te strateške bitke koja će dugo trajati.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: Amerika, autograf.hr, B-52, Diaoyu, Japan, Kina, Marko Barišić, Okinawa, Peking, SAD, Senkaku, Tajvan, Tatsuhiro Koga, Tokio

Angela Merkel dogovorila veliku koaliciju sa SPD-om

Autor: Marko Barišić / 28.11.2013. Leave a Comment

Dvije najveće njemačke stranke, demokršćani Angele Merkel i socijaldemokrati Peera Steinbruecka, dogovorile su se da će na državnoj razini formirati tzv. veliku koaliciju. Pregovori su trajali nekoliko tjedana, bili su prilično teški, a konačan dogovor postignut je rano ujutro u srijedu.

 

Angela Merkel dobit će tako treći kancelarski mandat zaredom, a vladu će najvjerojatnije formirati prije Božića. Inače, ona je među rijetkim europskim čelnicima koji su i u vrijeme dužničke krize i recesije, koja je teško pogodila eurozonu, ostali na vlasti.

 

Na zadnjim parlamentarnim izborima u Njemačkoj, održanima 22. rujna, njezina stranka CDU (kršćanski demokrati) sa sestrinskom strankom, bavarskim CSU-om (socijalni demokrati), dobila je povjerenje 41,7 posto birača i uvjerljivo pobijedila. Nedostajala su joj četiri zastupnička mjesta za natpolovičnu većinu u Bundestagu, njemačkom parlamentu.

 

Problem se pojavio zato što liberali (FDP), njezin dosadašnji koalicijski partner, nisu prešli izborni prag. Angela Merkel prvo je pregovarala sa zelenima, no kako se nisu uspjeli dogovoriti, zadnjih mjesec dana dužnosnici njezine stranke razgovarali su sa SPD-om, koji je na izborima osvojio 25,6 posto glasova. Veliku koaliciju treba još potvrditi i članstvo SPD-a, njih oko 476 tisuća.

 

A. Merkel je na vlast došla nakon izbora 2005. Tada je njezina stranka tijesno pobijedila SPD, ali je nakraju također bila formirana velika koalicija. Na izborima 2009. godine Angela Merkel je opet pobijedila, ali je tada vladu formirala sa svojim tradicionalnim koalicijskim partnerom, FDP-om. Nijemci su bili zadovoljni njezinom vladavinom.

 

Bila je vrlo odlučna i čvrsta u europskoj dužničkoj krizi, odbila je novcem njemačkih poreznih obveznika spašavati države koje su upale u dužničke probleme. Nezaposlenost u Njemačkoj na najnižim je razinama (samo pet posto), industrija je u procvatu, a zemlja bilježi i blag rast BDP-a. Za razliku od mnogih država koje muku muče s deficitom i dugovima, Njemačka pod njezinom palicom ostvaruje suficit, višak, zbog čega ju je nedavno kritizirao i SAD.

 

Angela Merkel je zadnjih mjeseci imala velikih problema s Washingtonom zbog globalnog prisluškivanja. Otkriveno je da su stručnjaci američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) desetak godina pratili što i s kim razgovara preko jednog od svoja dva mobitela. Kada je to doznala, A. Merkel reagirala je odlučno, pobunila se, a američkom predsjedniku Baracku Obami izravno je kazala što misli o tome. Potom je zatražila da se prisluškivanje prekine, ali zbog toga nije prekinula transatlantsko partnerstvo sa SAD-om.

 

Njemačka kancelarka korektan odnos ima i prema Rusiji. Tijekom njezina mandata završen je i pušten u promet plinovod postavljen na dnu Baltičkoga mora koji povezuje Rusiju i sjevernu Njemačku.

 

Iako je gospodarska velesila, Njemačka nije članica Vijeća sigurnosti, ali na međunarodnome planu sve češće sudjeluje u rješavanju ključnih svjetskih problema. Tako je bila i dio skupine 5 + 1 (u kojoj su članice Vijeća sigurnosti i Njemačka), koja je nakraju dogovorila, kako mnogi kažu, povijesni sporazum s Iranom o njegovu spornom nuklearnom programu.

 

Bude li sve teklo prema planu, Angela Merkel stolovat će u Berlinu do kraja 2017. I bit će jedna od kancelarki s najduljim stažem u njemačkoj povijesti. Kada je započela političku karijeru kao “Kohlova djevojčica”, mnogi su sumnjali u njezinu karijeru.

 

Porijeklom je iz istočne Njemačke, otac joj je bio protestantski pastor, a majka profesorica engleskoga i latinskoga. Doktorirala je fiziku, a do pada Berlinskoga zida radila je kao znanstvenica. Sada je u izvanbračnoj zajednici s matematičarom Joachimom Sauerom, koji se ne pojavljuje prečesto u javnosti, no zadržala je prezime prvoga supruga. Djece nema.

 

Nakon sklapanja velike koalicije pred dužnosnicima CDU-a i SPD-a sada je dogovor o podjeli funkcija. No jedno je mjesto rezervirano. Angela Merkel ostat će u svojem, kancelarskom kabinetu. Jedina će promjena, prema svemu sudeći, biti to da će ubuduće umjesto običnoga imati mobitel s dodatnom zaštitom od prisluškivanja.

Filed Under: Svijet, Vijesti iz Unije Tagged With: Angela Merkel, autograf.hr, Bundestag, CSU, demokršćani, EU, eurozona, koalicija, Marko Barišić, Njemačka, Peer Steinbrueck, Rusija, SAD, SPD, Vlada

Škoti objavili vodič za neovisnost zemlje

Autor: Marko Barišić / 27.11.2013. Leave a Comment

Škotski premijer Alex Salmond objavio je jučer u Glasgowu plan svoje vlade za neovisnost zemlje. U ”Bijeloj knjizi” na 649 stranica nazvanoj ”Vodič za nezavisnost Škotske” objasnio je razloge zbog kojih bi njegovi sunarodnjaci na referendumu planiranome za rujan sljedeće godine trebali glasovati za samostalnost i odvajanje Škotske od Velike Britanije.

 

”To je najopsežniji plan o nezavisnosti zemlje objavljen dosad, ne samo za Škotsku nego za bilo koju drugu buduću naciju koja teži samostalnosti”, rekao je Salmond. Plan predviđa ostanak zemlje u Europskoj uniji, zadržavanje funte, britanske središnje banke te kraljice kao suverena. S druge strane, Škoti bi nakon proglašenja nezavisnosti imali vlastitu vojsku i porezni sustav.

 

Salmond je Škotima obećao socijalnu revoluciju, izdvajanje više novca za odgoj djece, prihvatljivije stambene kredite i uklanjanje britanskih nuklearnih raketa postavljenih na sjeveru zemlje. Također je izričito naglasio kako neće biti povećanja poreza. Iz Londona su odmah poručili da nakon odvajanja Škoti neće moći računati na zadržavanje funte i britanske središnje banke.

 

Prema anketama s početka studenoga, manje od trećine, samo 29 posto Škota, izjasnilo bi se za neovisnost da je danas referendum. Svjestan tog odnosa snaga, premijer Salmond krenuo je u ofenzivu kako bi uvjerio svoje sunarodnjake da glasuju za neovisnost zemlje. ”Škotska je budućnost u škotskim rukama”, rekao je Salmond objašnjavajući kako odluku neće donijeti on osobno, ni njihovi protivnici, ni mediji koji im nisu skloni, nego narod.

 

Za neovisnost zemlje danas su uglavnom pristaše Salmondove Škotske nacionalne stranke, a laburisti i konzervativci pretežno su protiv. Britanski premijer David Cameron drži da će Škotska biti jača ako ostane u sastavu Ujedinjenoga Kraljevstva. Škotska ima bogate rezerve nafte i plina u Sjevernome moru. Ekonomisti drže da bi u sljedećih pola stoljeća prihodi od tih energenata bitno pripomogli uspostavi naprednoga gospodarstva.

 

S druge strane, škotsko gospodarstvo previše je vezano za englesko te bi bilo kakav nagao prekid izazvao brojne probleme. Stoga je Salmond predstavio itinerarij, put kojim bi korak po korak, uz pregovore, Škotska išla prema svojoj samostalnosti. Referendum se treba održati 18. rujna 2014. Pobijede li na njemu zagovornici neovisnosti, Škotska bi i formalno postala samostalna država 24. ožujka 2016.

 

Taj je datum pun simbolike. Na taj dan kralj Škotske James VI. stupio je na tron Engleske i Irske kao James I., ali je istog dana 1707. potpisan zakon o uniji prema kojem je Škotska ušla u sastav Velike Britanije. Poslije je bilo nekoliko buna kojim su škotski plemići pokušali vratiti izgubljenu samostalnost, ali su ti pokušaji propali. Škotska je u sastavu Velike Britanije već 306 godina.

 

Početkom listopada ove godine Reuters je objavio izvješće britanske vlade u kojemu je stajalo kako bi izglasavanje neovisnosti Škotske ugrozilo nacionalnu sigurnost Velike Britanije. ”Da” Škotskoj, stoji u tom izvješću, umanjilo bi globalni utjecaj Velike Britanije, a bila bi ugrožena i sredstva nuklearnoga strateškog odvraćanja koja su razmještena na sjeveru Škotske.

 

Do referenduma u rujnu sljedeće godine obje će strane svojim biračima i javnosti iznositi sve prednosti i eventualne nedostatke povezane s mogućom neovisnošću Škotske. Taj referendum, međutim, ne odlučuje samo o budućnosti jednog naroda, Škota, nego i o sudbini nekad moćnog imperija, Velike Britanije.

Filed Under: Svijet, Vijesti iz Unije Tagged With: Alex Salmond, autograf.hr, David Cameron, funta, Glasgow, James I., Marko Barišić, nezavisnost, referendum, Reuters, Škotska, Velika Britanija

Prosvjednici u Ukrajini traže pridruživanje EU-u

Autor: Marko Barišić / 26.11.2013. Leave a Comment

Središnji trg u ukrajinskome glavnom gradu Kijevu bio je u ponedjeljak mjesto na kojem su se sukobili specijalna policija i prosvjednici koji već drugi dan od vlade traže da povuče odluku o odustajanju od potpisivanje sporazuma o pridruživanju zemlje Europskoj uniji.

 

Policija je u obračunu s prosvjednicima koji su željeli ući u vladine zgrade upotrijebila suzavac, a u sukobima su ozlijeđena dvojica policajaca. BBC izvještava da su se na Europskom trgu okupile na tisuće prosvjednika ustrajnih u zahtjevu da zemlja nastavi svoj put prema EU-u, a ne da se vrati pod rusku kabanicu.

 

Prosvjednici traže ostavku predsjednika vlade Mikole Azarova, koji je prije nekoliko dana iznenada suspendirao najavljeno potpisivanje sporazuma o pridruživanju Ukrajine EU-u, što se trebalo dogoditi na summitu u Vilniusu potkraj ovog mjeseca. Azarov je tada rekao da se zemlja zbog ekonomskih razloga okreće Rusiji te da će se pridružiti carinskoj uniji bivših sovjetskih država koju predvodi Moskva.

 

Prosvjede su organizirale oporbene stranke, a među prosvjednicima su i Vitalij Kličko, bivši boksač, te Jevgenija Carr, kći nekadašnje ukrajinske premijerke Julije Timošenko U nedjelju je u središtu Kijeva bilo gotovo sto tisuća prosvjednika, što je bio najveći skup održan u ukrajinskome glavnom gradu nakon Narančaste revolucije 2004., kada su se Ukrajinci pobunili protiv krađe izbornih rezultata. Prosvjednici su poručili da neće otići iz središta Kijeva dok vlada ne ispuni njihove zahtjeve. Prosvjedi se održavaju i u drugim ukrajinskim gradovima.

 

Analitičari su ocijenili da je ukrajinska vlada promijenila odluku o pristupanju EU-u zbog pritiska Rusije, koja ne želi ispustiti Ukrajinu iz svoje interesne sfere. Azarov je objasnio da je do zaokreta došlo zbog pragmatičnih razloga, no pritom nije isključio mogućnost obnove pregovora o stvaranju čvršćih veza s EU, ali ne prije predsjedničkih izbora 2015. godine. Usto, najavio je da će Rusija preispitati i mogućnost pojeftinjenja plina za Ukrajinu, no iz Gazproma su ubrzo priopćili kako o takvu aranžmanu ne znaju ništa.

 

Iz Bruxellesa su prilično ljuti na sadašnje ukrajinske političare. Optužuju ih da su cijelo vrijeme pregovarali s EU-om i obećavali potpisivanje sporazuma iako su se zapravo samo htjeli “bolje prodati” Rusiji. Dio aranžmana s EU-om bio je i odlazak bivše ukrajinske premijerke Julije Timošenko, koja je sada u zatvoru, na liječenje u Njemačku. Europska unija tražila je da je njezin politički rival, sadašnji predsjednik Viktor Janukovič, oslobodi kako bi se nakon povratka s liječenja mogla i politički angažirati na sljedećim predsjedničkim izborima. Sada je sve to palo u vodu.

 

Glavni pobjednik u ovoj priči zasad je Rusija. Iz prijašnjih stajališta Vladimira Putina dalo se naslutiti da Rusija neće tek tako pustiti Ukrajinu iz svoga interesnog područja. Kada je ta zemlja, tijekom vlasti vođa Narančaste revolucije Viktora Juščenka i Julije Timošenko, težila pristupu NATO-u, Putin je otvoreno rekao kako će, u slučaju da se to i ostvari, Ukrajina vjerojatno biti podijeljena.

 

Istočni dio Ukrajine je uglavnom rusofon, a poluotok Krim, gdje je ruska crnomorska vojna baza Sevastopolj, naseljen je ruskim stanovništvom. Krim je, podsjetimo, stoljećima bio dio Rusije, ali ga je u vrijeme bivšega SSSR-a 1954. Nikita Hruščov darovao Ukrajini u znak “vječnoga prijateljstva bratskih sovjetskih naroda”.

 

Putin to ne može zaboraviti i čim Ukrajina zaigra na kartu izlaska iz ruske interesne sfere, Krim s tamošnjim ruskim vojnim bazama postane središnje pitanje. Ukrajina je inače ugovorom produljila pravo boravka ruskoj floti na Krimu do 2042. godine.

 

To je politički kontekst i trenutačnih sukoba u Kijevu. Zapad zemlje je na zadnjim predsjedničkim izborima glasovao za Juliju Timošenko, a istok za Viktora Janukoviča. Janukovič je nakraju pobijedio s malom prednošću. Ta podjela ogleda se i danas. Pristaše prozapadnoga puta te zemlje vrlo su snažni, ali je i proruski tabor vrlo jak.

 

Teško je reći tko će pobijediti. Azarov je prosvjednicima poručio kako ih se ne boji te da će provjeriti je li održavanje prosvjeda i njegovo financiranje u skladu sa zakonom. Ukrajina je u teškoj gospodarskoj situaciji, u velikim je dugovima, a u zemlji je raširena korupcija. Neki analitičari tvrde kako nakon ovog odbijanja i EU zapravo može odahnuti.

 

Ukrajina, Bjelorusija i Kazahstan trebali bi uskoro stupiti u carinsku uniju s Rusijom, a ta unija bi 2015. prerasla u Euroazijsku ekonomsku uniju. Od toga bi najviše dakako mogao profitirati sadašnji predsjednik Viktor Janukovič, kojega će Rusija zasigurno podržati na izborima 2015. godine.

 

Što se tiče budućnosti Ukrajine, jedan je analitičar rekao kako zapravo ta zemlja trenutačno ne ide ni na zapad ni na istok, već prema – dolje.

Filed Under: Svijet Tagged With: autograf.hr, BBC, Europska unija, Europski trg, Gazprom, Julija Timošenko, Kijev, Mikola Azarov, Narančasta revolucija, prosvjedi, Rusija, Ukrajina, Viktor Janukovič, Vlada

Dogovor velesila i Irana o nuklearnom programu

Autor: Marko Barišić / 25.11.2013. Leave a Comment

Nakon deset godina napetosti, međusobnih prijetnji i sankcija, svjetske velesile i Iran postigli su jučer u Ženevi povijesni dogovor o nuklearnom programu te zemlje. Iran je pristao ograničiti neke od svojih nuklearnih aktivnosti u zamjenu za ublažavanje međunarodnih sankcija vrijednih sedam milijardi dolara.

 

Pozdravljajući taj povijesni iskorak, američki predsjednik Barack Obama rekao je da taj dogovor uključuje ”stvarna ograničenja koja će nam pomoći spriječiti  Iran u nakani proizvodnje nuklearnog oružja”. Iranski predsjednik Hassan Rouhani ustvrdio je kako se tim sporazumom njegovoj zemlji priznaju ”nuklearna prava”, dodavši na nacionalnoj televiziji kako Iran nikada nije niti nastojao proizvesti nuklearno oružje.

 

Sporazum ima nekoliko ključnih točaka važnih za tehničku provedbu dogovorenog. U prvoj se govori da će Iran zaustaviti obogaćivanje urana iznad razine od 5 % kako ne bi mogao biti upotrijebljen za istraživanje u vezi s oružjem te će reducirati svoje zalihe urana obogaćenog više od te razine.

 

Drugo, Iran se obvezao omogućiti pristup međunarodnim inspektorima uključujući i svakodnevne posjete nuklearnim postrojenjima Natanz i Fordo. Treće, obustavlja se daljnji razvoj postrojenja u Araku, za koje se vjeruje da je mogao proizvoditi plutonij. I četvrto, Iranu se olakšavaju postojeće sankcije u vrijednosti od 7 milijardi dolara, uključujući i trgovanje zlatom.

 

Sporazum će trajati šest mjeseci, a za to vrijeme vodit će se neprekidni pregovori o preostalim spornim pitanjima. Konačni dogovor postignut je u ranim jutarnjim satima u nedjelju, u okviru tzv. skupine 5 plus 1, koju čine pet stalnih članica Vijeća sigurnosti (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska) plus Njemačka.

 

Američki državni tajnik John Kerry rekao je da će taj sporazum cijelu regiju učiniti sigurnijom za njihove saveznike, uključujući i Izrael. Međutim, izraelski premijer Benjamin Netanyahu taj dogovor ocijenio je kao ”povijesnu pogrešku” ponavljajući kako njegova zemlja zadržava pravo ”braniti samu sebe”.

 

Netanyahu je pokušao lobirati u Moskvi i Washingtonu protiv tog sporazuma, ali nije uspio. ”Danas je svijet postao puno opasnijim mjestom jer je najopasniji režim na svijetu napravio značajan korak prema dobivanju najopasnijeg oružja na svijetu”, poigravši se riječima izjavio je Netanyahu, koji je pojasnio kako je Iran tim sporazumom dobio što je želio: znatno ublažavanje sankcija i zadržavanje znatnog dijela vlastitog nuklearnog programa.

 

Sporazum su pozdravili iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei, koji je rekao kako se time Teheranu priznaje pravo na obogaćivanje urana na njegovu tlu, ali i vodstvo Europske unije koje je poručilo kako je sada najvažnije da se sporazum dosljedno primjenjuje. Provedbu sporazuma nadgledat će povjerenstvo sastavljeno od predstavnika obiju strana koje će imati pristup svim nuklearnim postrojenjima u svako doba.

 

Ovaj dogovor pokazuje da su se ostvarile tvrdnje analitičara koji su novog iranskog predsjednika Rouhanija predstavljali kao reformatora i osobu sklonu dijalogu. Iako je u međuvremenu dao nekoliko ”čvrstih” izjava u vezi s iranskim nuklearnim programom, čini se da je ipak shvatio kako je za njegovu zemlju, teško pogođenu sankcijama i političkom izolacijom koja traje već desetljećima,  sada najvažnije pokrenuti proces njezina povratka u međunarodne okvire.

 

Prvi je korak u tome smjeru učinjen. Nakon šest mjeseci vidjet će se rezultati, a ako se Teheran bude pridržavao dogovora, tada će se postupno skidati i ostale sankcije, poput onih o zabrani prodaje nafte, koje teško pogađaju iransku ekonomiju. Ovim sporazumom zadovoljna je i Bijela kuća. Njezina taktika sankcija i nuđenja pregovora sad je napokon dala rezultate.

 

Valja podsjetiti da je Obama odmah po dolasku u Bijelu kuću Teheranu nudio posebno partnerstvo i mjesto prirodnog hegemona u regiji odrekne li se ambicija o proizvodnji nuklearnog oružja. Prijašnji iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad sve je te prilike prokockao. Njegov je nasljednik Rouhani, čini se, odlučio krenuti drugim putem.

 

Velesile su čvrsto stale iza toga dogovora jer svakoj od njih osim političke, pruža i ekonomsku korist. Međutim, valja ipak znati kako je ovo tek prvi, iako dakako povijesni, korak u pravome smjeru.

Filed Under: Američki trokut, Azija, Svijet Tagged With: autograf.hr, Iran, John Kerry, Mahmoud Ahmadinejad, Marko Barišić, nuklearno naoružanje, SAD, sankcije, Teheran

Obamino pismo Karzaiju za novi sigurnosni pakt

Autor: Marko Barišić / 23.11.2013. Leave a Comment

Afganistanska tradicionalna skupština, Loya Jirga, odlučuje u Kabulu o novome sigurnosnom ugovoru sa SAD-om za razdoblje nakon 2014. godine, kada bi trebala otići većina stranih vojnika koji se nalaze u toj zemlji. Prema nacrtu tog ugovora, u Afganistanu bi nakon 2014. trebalo ostati oko 15 tisuća stranih vojnika s istim ovlastima i imunitetom od kaznenog progona kao i dosada.

 

Mnogim Afganistancima to se ne sviđa, posebice onaj dio koji stranim vojnicima dopušta upadati s oružjem u kuće civila u potrazi za teroristima. Također im je sporan i imunitet od kaznenog progona koji imaju strani vojnici u njihovoj zemlji. O toj temi razvila se ozbiljna debata. Bilo je, naime, mnogo slučajeva da su zbog upada u kuće stradali brojni civili.

 

Kako bi udobrovoljio starješine plemena te članove parlamenta i predstavnike civilnog društva, koji čine Loya Jirgu, njih oko dvije tisuće, američki predsjednik Barack Obama poslao je pismo afganistanskom čelniku Hamidu Karzaiju. U njemu je obećao kako američke snage neće ulaziti u afganistanske kuće osim u ”iznimnim okolnostima”, kada su ugroženi životi američkih državljana.

 

Pojedine dijelove pisma Karzai je citirao pred Loya Jirgom. ”Mi ćemo poštovati nepovredivost i dostojanstvo Afganistanaca u njihovim domovima, kao i njihov svakidašnji život, baš kao što to činimo za naše vlastite građane”, napisao je Obama. Također se obvezao štititi afganistansku nezavisnost, teritorijalnu cjelovitost i nacionalno jedinstvo uz potpuno poštovanje suvereniteta te zemlje.

 

Nakon toga izlaganja članovi Loya Jirge povukli su se u manje skupine kako bi raspravili o detaljima tog nacrta ugovora. Talibani su se već oglasili da ne prihvaćaju ostanak stranih vojnika u svojoj zemlji. Ako Loya Jirga prihvati taj ugovor, onda on ide pred afganistanski parlament, koji treba odlučiti o njemu.

 

Amerikanci traže da se taj ugovor potpiše do isteka ove godine. Sadašnji predsjednik Hamid Karzai zalaže se za odgodu potpisivanja tog ugovora barem za šest mjeseci, kada se trebaju održati predsjednički izbori. Na njima se, nakon isteka dvaju mandata, on neće kandidirati, ali želi da novi predsjednik sudjeluje u toj odluci.

 

Pred izaslanicima Loya Jirge Karzai je bio otvoren. Rekao je kako Amerikancima ne vjeruje, ni oni nisu imali povjerenja u njega, i to pokazuje proteklih deset godina. ”Ja sam se borio s njima, a oni su vodili propagandu protiv mene”, rekao je. Loya Jirga svoju bi odluku trebala donijeti najkasnije u nedjelju.

 

Amerikancima bi bilo jako važno da ih, baš kao i prije u Iraku, ostane u toj zemlji dovoljan broj kako bi, kako to vole reći, držali situaciju pod kontrolom. Sigurnost u Afganistanu već je uglavnom prepuštena domaćim snagama, međutim, bez njihovih snaga ta krhka sigurnosna struktura vjerojatno bi se brzo urušila.

 

Afganistancima je glavni problem ovlast dana stranim vojnicima da nenajavljeno, naoružani i uz uporabu oružja kad im se to čini potrebnim, mogu upadati u kuće, pretraživati ih, izvoditi ljude, satima ih ispitivati, i to bez ikakvih objašnjenja. Pri takvim upadima često je stradavalo civilno stanovništvo.

 

Također, Afganistanci traže prestanak bombardiranja iz zraka, tijekom kojih nerijetko stradavaju deseci nevinih ljudi. Američka administracija nedavno je u tajnosti počela voditi pregovore i s talibanima. Cilj Obamine administracije jest uključiti jedan dio njih u novu vlast. Ti se pregovori održavaju u Katru, a zasada nisu rezultirali znatnijim pomacima.

Filed Under: Azija, Svijet Tagged With: Afganistan, autograf.hr, Azija, Barack Obama, Hamid Karzai, Kabul, Loya Jirga, Marko Barišić, pismo, SAD

Berlusconi nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora

Autor: Marko Barišić / 22.11.2013. Leave a Comment

Sud u Milanu potvrdio je jučer nepravomoćnu presudu na sedam godina zatvora izrečenu u lipnju ove godine bivšemu talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju, prenijela je talijanska agencija ANSA.

 

Prema sudskim dokumentima koji su dospjeli u javnost, bivši talijanski premijer bio je organizator orgija “Bunga Bunga” s maloljetnim plesačicama kojima je plaćao za seksualne usluge. Prema talijanskom zakonu, suđeno mu je zbog odnosa s maloljetnicama te za zlouporabu ovlasti.

 

Sud je u obrazloženju presude naveo kako je nedvojbeno utvrđeno da je Berlusconi imao seksualne odnose s tada maloljetnom plesačicom Marokankom Karimi El Mahroug, poznatijom pod nadimkom Ruby. “Optuženik je u zamjenu za određeni iznos novca ili darove, primjerice nakit, imao seksualne odnose s El Mahroug”, piše u sudskom dokumentu.

 

Na suđenju u lipnju Berlusconi je poricao sve optužbe. Štoviše, optužio je političku ljevicu da se urotila protiv njega. Ruby je također poricala da su imali seksualne odnose. Objasnila je da su tijekom tih zabava djevojke plešući prilazile bivšem talijanskom premijeru, ali, kako je objasnila, ona nikada nije vidjela fizički kontakt među njima.

 

Sud je, međutim, odbacio njezino svjedočenje kao nepouzdano. Presudom iz lipnja bilo mu je do daljnjeg zabranjeno baviti se politikom, što znači da nije smio ostati na čelu svoje stranke, a trebao je izgubiti i senatorsko mjesto. Nakon žalbe njegovih odvjetnika, taj dio presude poslan je na preispitivanje.

 

Berlusconi je prošle godine osuđen na četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog utaje poreza. Osuđen je zbog prijevare prilikom kupnje prava na emitiranje svoga televizijskog carstva.

 

Zbog poodmakle dobi, Berlusconiju je sada 77 godina, neke kazne može zamijeniti radom za opće dobro. No nekadašnji vladar Italije, koji je četiri puta bio premijer, odbio je takvu mogućnost. “Neću prihvatiti rad za opći interes, kao da sam kriminalac koji treba biti rehabilitiran”, rekao je Berlusconi i najavio da će radije u zatvor. Kazao je i to da ne želi u egzil, u izbjeglištvo.

 

Usto, odbio je i mogućnost da kaznu izdržava u kućnom pritvoru, koja se u Italiji nudi starijim osobama. “Imam gotovo 78 godina i mogu kaznu izdržavati u kućnom pritvoru, ali ako se presuda potvrdi i oni preuzmu tu odgovornost, ja želim ići u zatvor”, kazao je Berlusconi u lipnju.

 

Protiv njega bilo je pokrenuto tridesetak sudskih procesa, no rijetko koji je stigao do pravomoćnosti. Tako je i jučerašnja odluka suda u Milanu potvrda nepravomoćne presude. Dok postane pravomoćna, proći će zasigurno još nekoliko godina.

 

Najnoviji događaji utjecali su i na njegovu stranku Naprijed Italija. Berlusconijeva desna ruka Angelo Alfano najavio je odlazak iz stranke i osnivanje nove, a računa na to da će mu se pridružiti 37 senatora i 23 zastupnika. Oni bi podupirali tehnokratsku vladu Enrica Lette.

 

No neovisno o tom raspletu, Berlusconijeva je politička zvijezda definitivno pred gašenjem. Presude koje su talijanski sudovi počeli donositi protiv njega potvrđuju da je nerijetko djelovao, poslovao i politički trgovao – mimo zakona.

Filed Under: Svijet, Vijesti iz Unije Tagged With: Angelo Alfano, ANSA, autograf.hr, Bunga Bunga, Italija, Karimi El Mahroug, Marko Barišić, Milano, Ruby, Silvio Berlusconi

Pakistanki Malali Yousafzai dodijeljena nagrada Saharov

Autor: Marko Barišić / 21.11.2013. Leave a Comment

Šesnaestogodišnja pakistanska djevojčica Malala Yousafzai jučer je u Strasbourgu dobila nagradu Saharov, koju dodjeljuje Europski parlament u području ljudskih prava. Zaslužila ju je zbog hrabrosti i zalaganja za pravo djece na obrazovanje, a nagradu joj je uručio predsjednik Europskoga parlamenta Martin Schulz.

 

Yousafzai je postala poznata širom svijeta zbog svoje ustrajne borbe za pravo pakistanskih djevojčica da idu u školu i obrazuju se jednako kao i dječaci. Talibani su je zbog toga napali 9. listopada prošle godine. Presreli su je na povratku iz škole, pucali u nju, ranivši je u glavu i vrat. Nakon toga danima je bila bez svijesti, a liječnici su se borili za njezin život.

 

Čudom je preživjela. Nakon oporavka u Pakistanu, liječenje je nastavila u britanskoj Kraljevskoj bolnici u Birminghamu. Unatoč prijetnjama talibana, koji su joj poručili da se ”neće izvući kad je idući put pronađu”, i dalje je nastavila svoju borbu za pravo na obrazovanje djevojčica.

 

Svoj govor pred Europskim parlamentom počela je podsjećanjem na riječi  francuskog mislioca Voltairea: ”Ne slažem se s onim što kažete, ali ću do smrti braniti vaše pravo da govorite.” Nagradu je posvetila, kako je rekla, nepoznatim herojima u svijetu, onima koji se bore za temeljna ljudska prava.

 

Istaknula je kako se snaga zemlje ne mjeri vojskama, nego brojem obrazovanih i pismenih ljudi. ”57 milijuna djece ne ide u školu, a ne žele ni Iphone ni Playstation ni čokoladu, već samo knjigu i olovku”, rekla je Yousafzai, istaknuvši kako joj ova nagrada daje hrabrost da nastavi istim putem.

 

Martin Schulz je izjavio kako je Malala postala glasom i nadom milijuna djece, a posebno djevojčica. ”Tvoj san bio je da djevojčice mogu ići u školu poput dječaka, na nama je da ostvarimo taj san“ – rekao je Schulz.

 

U travnju prošle godine časopis Time Malalu Yousafzai uvrstio je među 100 nautjecajnijih osoba na svijetu. Bila je ove godine nominirana za Nobelovu nagradu na mir. Sad je dobila nagradu Saharov, koju su do sada dobili, među ostalim, bivši južnoafrički predsjednik i simbol borbe protiv aparthejda Nelson Mandela i dugogodišnja mianmarska disidentica San Aung Syu.

 

Nagrada je ustanovljena u sjećanje na ruskoga disidenta i nuklearnog fizičara Andreja Saharova. Jučer je dodijeljena 25. put. Dobivaju je oni koji se bore protiv netolerancije, represije ili kao u slučaju Malale Yousafzai, fanatizma. Saharov je 1975. dobio Nobelovu nagradu za mir za svoj angažman u obrani ljudskih prava te zbog upozoravanja na opasnost od uporabe nuklearnog oružja.

 

Malala Yousafzai je u dobi od 12 godina pisala blog za BBC. Opisivala je svoj život pod talibanima. Nakon intervencije pakistanske vojske koja je otjerala talibane iz područja gdje je ona živjela, o njezinom životu snimljen je dokumentarni film za New York Times. Objavila je i knjigu ”Ja sam Malala”.

 

Dobitnica je i nagrade Ana Politkovskaja, koja se dodjeljuje ženama – borkinjama za ljudska prava. Politkovskaja je ruska novinarka koja je pisala o kršenju ljudskih prava u Čečeniji. Ubijena je ispred svoga stana u Moskvi 2006. godine. Malala je rekla kako unatoč svim opasnostima koje joj prijete, nastavlja svoju borbu za pravo djevojčica na obrazovanje, poručivši talibanima da je njihove prijetnje nikada ”neće ušutkati”.

Filed Under: Svijet Tagged With: autograf.hr, BBC, djeca, Europski parlament, Malali Yousafzai, Marko Barišić, Nelson Mandela, obrazovanje, Pakistan, Saharov, San Aung Syu, Strasbourg, taliban

  • 1
  • 2
  • 3
  • …
  • 7
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT