Lov na žrtveno janje, na budući alibi za neuspjeh na izborima, otvoren je u srijedu poslijepodne na Predsjedništvu SDP-a. Bez vođenja zapisnika i formalnoga glasanja, koje demokratski organiziranim strankama valjda uključuje podizanje ruku i brojanje onih koji su za isključenje, onih protiv te onih koji su eventualno suzdržani, pred javnost se za zatvorene sjednice izašlo sa zaključkom da je Predsjedništvo donijelo odluku o isključenju Slavka Linića iz SDP-a… Neka visi Pedro!
Razmaženi predsjednik stranke, koji svaka dva dana mijenja mišljenje, malo je slučaj Linić smatrao okončanim, a onda bi ipak malo bivšeg ministra šutirao iz stranke (priprema se valjda za svoj osamdeset tisuća kuna težak odlazak u Brazil). Navikli smo mi da premijer, nekad uz ispriku, nekad bez nje, mijenja mišljenje od danas do sutra. Najsvježiji je primjer onaj sa SOA-om. Podsjetio me je na izjavu Georgea H. W. Busha: “Watch my lips. No new taxes!”Naravno da je ubrzo rupu u deficitu krpao povećanjem poreza.
Zoran Milanović slavodobitno je izjavio da nitko od kada je Koalicija na vlasti nije zaposlen u SOA-i. Nitko! Nula zaposlenja! I sam je sebe, zahvaljujući Jadrokovićevom otkrivanju državne tajne, morao demantirati. U dvije i pol godine u Sigurnosno-obavještajnu agenciju primljen je čak 41 čovjek
Tako je i Zoran Milanović slavodobitno izjavio da nitko od kada je Koalicija na vlasti nije zaposlen u SOA-i. Nitko! Nula zaposlenja! I sam sebe, zahvaljujući Jadrokovićevom otkrivanju državne tajne, morao demantirati. U dvije i pol godine u Sigurnosno obavještajnu agenciju primljen je čak 41 čovjek. Premijer, koji je u vrhu nadzora zajedno s predsjednikom države (vidi shemu nadzora SOA-e na internetu), u javnost prepotentno izlazi potpuno nepripremljen, što najbolje dokazuje kako se diletantski odnosi prema svojim obavezama.
Nadzor SOA-e je njegov zadatak. Obaveza koju, kao i mnoge druge, nije odradio, a trebao je – tim više što neprestano proziva oporbeni HDZ za zapošljavanje u toj agenciji po kriteriju podobnosti i “rodijaštva”. Ne možeš prozivati Tomislava Karamarka za kršenje zakona – a ne znati što ti se danas zbiva u tom važnom sigurnosnom segmentu. Tko zna što nam sve predsjednik Vlade “ne zna”.
Zasad znamo da ne zna za šogoričin kredit, bratove i prijateljeve businesse, koliko novopridošlih radi u SOA-i, kako se pravovaljano glasa na sjednici Predsjedništva stranke, kako se vodi zapisnik o tim odlukama, kao ni to da šutnja i neizjašnjavanje o smjeni bivšeg ministra financija ne znači, barem pravno gledano, i suglasnost s njegovim zahtjevom da Linić ima ”letiti” iz SDP-a.
Nije ni čudo da se gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel srami ovakve odluke Predsjedništva, ne samo zbog izostanka svake argumentacije oko izbacivanja već i zbog izostanka procedure, koju svaka stranka koja u svom nazivu nosi ono “demokratska” mora poštovati kod donošenja odluka poput ove koja stubokom mijenja život njezina člana.
Premijer, koji je u vrhu nadzora zajedno s predsjednikom države, u javnost prepotentno izlazi potpuno nepripremljen, što najbolje dokazuje kako se diletantski odnosi prema svojim obavezama. Nadzor SOA-e je njegov zadatak. Obaveza koju, kao i mnoge druge, nije odradio, a trebao je – tim više što neprestano proziva oporbeni HDZ za zapošljavanje u toj agenciji po kriteriju podobnosti i “rodijaštva”
Novinari koji godinama prate rad Slavka Linića znaju da se ni na jednoj od svojih funkcija, ni onoj financijaša u Ini, ni na onoj gradonačelnika Rijeke nije materijalno okoristio. Ni od Ine, ni od grada Rijeke nije ni stan tražio. Nema ga. Često se šali, a znao je to i javno izjavljivati, da su njegove dvije supruge, prva i ova sadašnja, ujedno i njegove najbolje investicije – da se bogato oženio!
No, Slavko Linić je očito zanemario onu staru istočnjačku mudrost koja kaže da kad džepar sretne sveca, na njemu vidi samo džepove… Ne kažem da je svetac, ali ljudi skloni privilegijama i zloupotrebi moći ne mogu pojmiti da postoji ministar od 65 godina koji nema stan, privilegirani kredit ili devizni račun u inozemstvu.
Vjeruju jednostavno da to nije istina, da moraju postojati neki tajni džepovi čije bi ih otkriće riješilo ovog prgavoga i tvrdoglavog Grobničana.
Ne kuže da njega upravo ta imunost na materijalne simbole čini slobodnim, omogućava mu da u svim fazama života bude svoj. Specifičan. On je drugačiji i kad dogovara s generalom JNA Čadom da mirno napusti grad, kad spašava Rijeku od granatiranja, kad ne dopušta deložacije u gradu koji vodi iako je to sveopća pojava u drugim sredinama. Drugačiji je kad se buni protiv slanja maloljetnika na ratišta ili kad prijeti da će se lancem vezati za stroj i spasiti tiskaru Novog lista… Takav je bio pred 25 godina i ostao do dan-danas Zato nikoga u gradu na Rječini ne čudi što otvoreno govori o nesposobnosti Zorana Milanovića da vodi Vladu u kriznim vremenima. Dugo je i šutio, vele Riječani.
Bez obzira na to što govorio Željko Jovanović, Riječane ljuti da nitko od Milanovića ne traži konkretne dokaze ni oko smjene, ni oko izbacivanja. Ako je nekomuniciranje ministra s njim bio razlog za smjenu, ostaje pitanje što je činio da izgladi odnose sa starijim kolegom. Zar je on “sveta krava” koju nitko u SDP- u ne smije dirati, čak ni kad zagadi odnose i raskoli stranku. Za šutnju je i nekomuniciranje potrebno dvoje.
Slavko Linić je očito zanemario onu staru istočnjačku mudrost koja kaže da kad džepar sretne sveca, na njemu vidi samo džepove… Neću reći da je svetac, no ljudi skloni privilegijama i zloupotrebi moći ne mogu pojmiti da postoji ministar od 65 godina koji nema ni stan, ni privilegirani kredit ili devizni račun u inozemstvu. Vjeruju jednostavno da to nije moguće, da moraju postojati neki tajni džepovi čije bi ih otkriće riješilo ovog prgavoga i tvrdoglavog Grobničana
Linića se, također, optužuje da je konferencijom za novinare naštetio ugledu stranke. Ne razumijem kako. Može se eventualno govoriti o šteti nanesenoj premijeru Milanoviću iznošenjem detalja koje dotad šira javnost nije znala. No predsjednik stranke Zoran Milanović nije stranka. Ili možda nisam u pravu? Možda se u SDP-u rukovode principom Luja XIV. “Država, to sam ja”.
Moguće su apsolutističkome vođi skloni podanici Iblerov trg pobrkali s Versaillesom, pa je onda i svaka primjedba upućena Milanoviću sramoćenje stranke u cjelini. U protivnome ne vidim kako je blaćenje Slavka Linića, koji je u stranci od osnutka i koji se svojim radom omogućio i dolazak Milanovića, ne šteti ugledu stranke, a kritika premijera šteti?
Šalim se. Sve je, naravno, jasno. Podrška koju u dijelu Vlade i SDP-a Milanović ima iznuđena je strahom, bojazni od prijevremenih izbora, gubitka posla i privilegija (dio njih nema ni dana staža izvan politike). Lakše se onda pretvarati da je trenutna premijerska funkcija dostatna legitimacija za nečiju krivnju nego uključiti mozak.
Da ga i na minimum uključe, spoznali bi kako slika koju je Milanović ugledao u ogledalu Aleksandre Kolarić i Slavka Linića nije bila nimalo lijepa, pa se logično nije svidjela premijeru. Onda je kao zadnje razmaženo derište odlučio ogledalo razbiti.
No subota je novi dan, poručio je iza Predsjedništva Zlatko Komadina… Hoće li Glavni odbor i 103 njegova člana smoći snage za nove odnose, hoće li polijepiti razbijene komadiće ogledala i suprotstaviti se Milanovićevu modelu: kadija te tuži, kadija te sudi – ili će i iz ovog sraza moći i kritike svi kritici skloni izaći podvijena repa… Lov na žrtvenu janjad je otvoren.
Još tekstova ovog autora:
- Oteto uvijek, baš uvijek prokleto
- Tajne službe i javne tiranije
- Mirotvorci će umrijeti prvi
- Zvijezda bi pjevala na Pantovčaku
- Kasno Andrej na Sutjesku stiže …
- Nogom na srpski jezik
- Kako je biti Rom u Hrvatskoj?
- Mislav Kolakušić: nova igračka ogorčenih
- Jedna Europa za sve osim nas
- Kičmanovići u akciji: Osuđeni na lektiru
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.