VIS „ZOO & NAOPAKO“

ŽIVOTINJSKO LJUDILO

Prasac krmka psuje: „Svinjo!“,
Konj magarca: „Životinjo!“,
Od žirafa do ameba –
Pas bi svakom majku jeba.

Tele kravu kozom zove,
Vol sve drži za volove,
Kokoš pljuje pijetla druga,
Štakoru se pacov ruga.

Pametuju lude krave,
Sovama se tukci prave,
Zavitlava jarac ovna:
„Vidi rogatoga govna!“

Vuk lisici spušta sočno:
„Đubre jedno krvoločno!“
Ugor ciplu pismo sprema:
„U usta te jebem nijema!“

Žaba gadi pelikana:
„Stoko jedna napuvana!“
Kameleon kupusaru
Prebrojava svaku šaru.

Gusjenicu golać gosti:
„Nemaš kičmu, nemaš kosti!“
Nilskog konja vepar časti:
„Pogledaj se, vrećo masti!“

Gavran svraki manu naša:
„Crna si ka zdrug ustaša!“
Trlja napala škarpinu:
„Mrš u Moskvu materinu!“

Kraj bifteka mulam visi:
„Poludjelo meso ti si!“
Biftek na to tek primijeti:
„Ti si siša sa pameti!“

Život teče Našom Lijepom,
Svak svakoga mlati repom,
Svak svakome lupa pljuske,
Maglu pušta, hvata guske.

Za izdaju i za nerad
Živad krivi srodnu perad,
Sva se stoka čudom čudi:
„Nije valjda da smo ljudi!“

 

Feral Tribune 794, 2. prosinca 2000.

 

***

VATIKANSKI ZAVOD ZA ZAŠTITU INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

 

VRAG NOSI PRADU A KRIST PAPU!

Kristov brand smo zaštitili prvi,
U riznici Grada Vatikana,
Oplodili svaku kaplju krvi
Iz Njegovih neprebolnih rana.

Preveslali pravoslavne đavle,
Vjerolomne luteranske bene,
Kristove smo pozlatili čavle
I salili papinske prstene.

Njemu muke, nama tantijeme,
Njemu rane, nama pečatnjaci,
Naš će biti sve dok traje vrijeme,
Jer ga zlatna držimo u šaci.

Vrtimo ga ko banka monetu,
Uvijek znamo je l’ glava il’ pismo,
Ne čekamo da na onom svijetu
Utržimo što na ovom nismo.

Feral Tribune 1136, 13. srpnja 2007.

 

***

JOAQUÍN NAVARRO-VALLS

 

KAD JE PAPA BIO MALI

Kad su papu Jožek zvali,
Da l’ je i on, majko, plako
Ko svi drugi hlapci mali?

Je l’ dizao desnu u zrak?
Bješe li ga strah od Krista?
Od Židova? Komunista?

Kad je papa Jožek bio,
Je l’ se igro s malim mendom
Il’ se igro sa Jugendom?

Je l’ za kike vuko klinke
Ester, Hanu i Rebeku
Kad su išle put Treblinke?

Je li ko od Marktlovčana
Znao da će Jožek mali
Biti papa jednog dana?

A kad dim se bijeli vije,
Da l’ pomisli papa tada:
Je l’ to Moša ili nije?

***

DON ANĐELKO GAĆUNKO

BRAINY DAY WOMAN

Nije meni do tvojega pupka
Ni do tvoga mesnatoga tkiva,
Mene mami umnost tvoja ljupka
Što pod korom moždanom se skriva.

Nije meni do tvoga koljena,
Do tvog bedra ni do tvoga gležnja,
Mnome vitla požuda ljuvena
Da ti mazim dva moždana režnja.

Režanj prednji, režanj stražnji,
Udovolji mojoj tražnji.
Mozgat ćemo sprijeda-straga,
Pametnice moja draga.

Nije meni do tvoga toplesa
Ni do tvojih propupalih grudi,
Mene rajca mudrost tvog korteksa,
Ja za tvojom hipofizom ludim.

Nije meni do tvoga onoga
Di se moje božeprosti meće,
Meni ti je do tvojega mozga,
Ja zbog njega hodam raspamećen.

Režanj prednji, režanj stražnji,
Udovolji mojoj tražnji.
Straga-sprijeda, sprijeda-straga,
Pametnice moja draga.
***

IVO

Nije meni do tvojega pupka
Ni do tvoga mesnatoga tkiva,
Mene mami umnost tvoja ljupka
Što pod korom moždanom se skriva.

Nije meni do tvoga koljena,
Do tvog bedra ni do tvoga gležnja,
Mnome vitla požuda ljuvena
Da ti mazim dva moždana režnja.

Režanj prednji, režanj stražnji,
Udovolji mojoj tražnji.
Mozgat ćemo sprijeda-straga,
Pametnice moja draga.

Nije meni do tvoga toplesa
Ni do tvojih propupalih grudi,
Mene rajca mudrost tvog korteksa,
Ja za tvojom hipofizom ludim.

Nije meni do tvoga onoga
Di se moje božeprosti meće,
Meni ti je do tvojega mozga,
Ja zbog njega hodam raspamećen.

Režanj prednji, režanj stražnji,
Udovolji mojoj tražnji.
Straga-sprijeda, sprijeda-straga,
Pametnice moja draga.

***

IVO STANIDER & POMOLIDERSE

U IRAKU GROB  DO GROBA…

U Iraku grob do groba,
Traži Ivek borca svoga.
Našo ga je, na grob kleko
I kroz suze njemu reko:

“Mlad vojače, diko moja,
Gdje počiva mladost tvoja?!
Hrvatska ti zahvaljuje,
Posthumno te odlikuje.”

Iz groba se glasak čuje,
Mrtav vojnik poručuje:
“Ja sam pao, kaži rodu,
Za lož-ulje i slobodu.

Na branik sam INE stao
I za naftu život dao.
Pucao sam na šiite
Za Hrvatsku i kredite.

Kud god kreneš, premijeru,
Hrvatske se kosti steru.
Gdje posiješ god Hrvate,
Žanješ naftne derivate.

Gdje hrvatska krvca šikne,
Bušotina naftna nikne.
Gdje mlad Hrvat metak popi,
Tu se dobar poslić sklopi.

Kad ispusti Hrvat dušu,
Sanader je draži Bushu.
Ne plač’, vlado, ne lij suze,
Moj grob čuva vaše guze.”

U pustinji grob do groba,
Traži Ivek borca svoga.
Našo ga je, na grob kleko,
Na grob kleko pa uteko!

Feral Tribune 962, 27. veljače 2004.

 ***

JESUS CRISIS & THE CRISADERS

SUN TZU NA PROZORČIĆU

Na prozor se broker Bill penje,
Na Wall Streetu indeks dok pada,
Broker Bill nad ambisom stenje…
Visoka je poslovna zgrada.

Na simsu sav očajan lista
Sun Tzu je l’ o smrti kaj škrabal…
Hvata zalet… zove si lifta…
Ne, nije on toliko Hrabal!

The Split Mind 5, proljeće 2009.

 

***

JASENOVAČKI  NOTTURNO

U tem logoru svega na volju,
Svega ima, to istina,
Čak i Židov pije vina,
U tem logoru.

Otkako je taj za Židove kamp,
Od teg doba prah se puva,
A Židov se bolje čuva,
U tem logoru.

Otkako se taj otvorio kamp,
Od teg doba naše snaše
Namiguju na ustaše,
U tem logoru.

Selit ću se ja, zemlja mi treba
Koja će mi azil dati,
Kad me stanu spominjati
Po tem logoru.

***

 

FEDERICO GARCÍA LORA

PIVA KLAPA ISPOD 220 VOLTA

U Lori je svaki Srbin
Bija čovik na svon mistu:
Travu bi nan šiša zubin,
A jezikon meja pistu.

Pisma zakon je u Lori,
A ne zločin i šikana,
Iz ćelija svih se ori:
“Evo Jure i Bobana!”

Piva Stevo, Đorđe piva,
Samo jadan Risto ječi,
Glavu o zid sâm razbiva:
“Kako ono idu reči?”

Svi smo Risti pomoć tili
Da iz njega krenu riči,
A on, bidan, samo cvili,
Kukumače, stenje, ciči.

Risto urla, dan već proša,
Postalo nan svima mučno,
Na ideju tad san doša:
“Ovo neće ići ručno!”

Spojili smo dvi-tri žice,
Risto cili iskri, vrca,
U glavi mu nesta tmice,
Piva Risto iz sveg srca.

Piva Risto, ne moš ubrat
Je l’ tranzistor il čeljade,
Jezik usta nikad utrat –
Cilu pismu Risto znade.

Koliko mu grlo pušta,
Koliko ga struja prži,
Risto piva – ajme gušta! –
Miladin mu tercu drži.

Piva Risto, sve se ori,
Od tenora tri je jači –
“Stani, Risto, daj odmori,
Da ne čuju promatrači!”

Ali Risto piva dalje,
Na Klis ga se lipo čuje,
Bojnik Mate befel šalje:
“Ištekajte ga iz struje!”

I bez struje Risto piva,
Radi ka na baterije –
Ne znaš da l’ mu cvikat criva
Il’ mu cvikat arterije.

Za na živce ne ispalit –
Jeba tebe, Risto, patak! –
Vodon san ga mora zalit
I izazvat spoj mu kratak!

Feral Tribune 874, 15. lipnja 2002.

 

***

BRATOLJUB MERKURČEVIĆ

ZA DOMESTOS – SPREMNI!

(s festivala „Melodije Delte i Konzuma“)

Braćo, svi u jedan stroj,
Krvavi se vodi boj,
Za slobodu tržišta,
Za Ivicu i za Miška.

Rane sve ne bole nas,
Jer sad zbrajamo inkas,
Bjež’te, ratne godine,
Jer dolaze trgovine.

Kupci srpski, hrvatski,
Kolica natrpali,
Bjež’te, ratne aveti,
Dolaze supermarketi.

Srpska Delta mora znat
Sa Konzumom poslovat,
Todorić je pravi boss
Za Hrvatsku, za Domestos.

Nismo više dušmani,
Puni su nas dućani,
Sad nas vodi blagajna
Ko nekad Tito, JNA.

Nemojte se bojati,
Sve ćemo kupovati;
Od Pule do Batajnice,
Svud ljubazne blagajnice.

Prelijepa trgovina
Sad je opet slobodna,
To je trijumf razuma
U Delte i u Konzuma.

Spremaj, majko, marketa,
Potrošačkih paketa;
Srbende, Hrvatine,
Sad ginu za trgovine!

Feral Tribune 1182, 30. svibnja 2008.

***

ĐONO ĐORO NAPALMOTIĆ

BEZGAĆA POVIJESNE ZBILJNOSTI

O lijepa, o draga, o… je li slobodno?
Sjest u naš toalet višnji nam Bog je l’ d’o?
Razgaćen sjediti u našoj svoj slavi,
Gnjusiti slobodan po svojoj Dubravi?
Iz duše istresti sve što um ne shvaća,
Sav teret povijesti, sva njena bezgaća?

O lijepi, o dragi, ne… nije slobodno,
Zahod je zaštopan, sve ide uzvodno.
Ne možeš obavit probavnu sesiju,
Ne znamo tko nam sad drži koncesiju.
Dali smo svakome tkogod je pitao,
Pa tko se popišo, a tko izlitao.

O lijepa, o draga, o… je li slobodno…
Barem da pokušam plutati nizvodno?
Dokad ću na tebe, slobodo voljena,
Čekat sa gaćama na pola koljena?
Tko je na zahodu napiso Libertas
Kad iz njeg povazdan tuđi se čuje glas?!

O lijepi, o dragi, ne… nije slobodno,
Odveć smo zasrali da bude prohodno.
Slobodu snivali, od nje se skrivali,
U prknu svačijem na svome bivali.
Zahod izgradili suveren, vlastit, svet,
Slobodan da bude vječito zauzet.

O lijepa, o draga, o… je li slobodno…
Svojom da stražnjicom taknemo svoje dno?
Uzroče latrini od naše sve slave,
Useru jedini od ove Države,
Sva prkna svevlasti sve naše povijesti
Učinjet ne mogu kolko mi pojesti!

Melodije Bljeska i Oluje, Split, 17. prosinca 2009.

The Split Mind 6, siječanj 2010.

***

SLAVKO PLINIĆ

LIJEPA NAFTA DOMOVINO

Lijepa nafta domovino,
Inflatorna zemljo mila,
Stare pljačke djedovino,
Da bi vazda skupa bila!

Skupa kada si nam ratna,
Skupa kada si nam mirna,
Skupa kuda si privatna,
Skupa kuda si nam INA.

Teci, nafto, skupo teci,
Nit ti benzin cijenu gubi,
Kud li šumiš, svijetu reci
Da Nov Zeland Hrvat ljubi!

Dok mu benzin kola poji,
Dok mu Račan kapu kroji,
Dok mu prošlost mozak gnoji,
Dok budućnost ne postoji!

Feral Tribune 814, 21. travnja 2001.

 

***

NINO ÇULABA ÇULABI

POVIJEST FILOZOFIJE ZA TODORIĆEVE KRAVE

(konzumotvorine) – jako skraćena verzija, može se još kratiti

 

UVOD U FILOZOFIJU

„Filozofija iz čuđenja nastaje“ –
Mudri napisa je Platon.
Tako Šarova s dušon se rastaje
Dok čudi se čoviku s mlaton.

PREDSOKRATOVSKA POČELA

Čet’ri zna predsokratovac
Elementa Empedoklo.
Gdje je peti, gdje je novac
Zbog kog nas gazda je poklo?

AHIL I KORNJAČA
„Kornjača je brža od Ahila“ –
Podržavam i ja Zenona,
Ako na vrijeme se sakrila
I o vratu nema li zvona.
Nikad od mene aporije –
Klepka mi skrovište otkrije.
ARISTOTEL O ČOVJEKU

„Čovjek je na samo jedan način dobar“,
Aristotel misli, „a loš na mnoge načine.“
Čovjek je na svaki način meni grobar,
A ja njemu dobra samo uz razne začine.
ZOON POLITIKON

Čovjek da je po naravi
Politička životinja?
Da l’ zbog toga prema kravi
Nije čovjek nego svinja?

VEDA OD GOVEDA

Pisano je u Bhagavad Giti –
Opet će se tko umre roditi…
Koji vol bi, poslije smrti stvarne,
Htio živjet ko chilli con carne?
Il’ oživjet kao sveta krava
Što na cesti od gladi crkava?

 

TRACTATUS THEOLOGICO-POLITICUS

„Svatko može misliti što hoće,
A što misli svatko može reći.“ –
Ja si, eto, mislim bedastoće
O slobodi i osobnoj sreći.

Kad se tajkun pravi sirotinja,
Nek sam i ja druga životinja.
Na slobodi hvala ti, Spinoza,
Što sm’jem mukat da sam divokoza.
OGLED O LJUDSKOM RAZUMU

Meni nešto blizak nije
Empirizam Johna Lockea,
Znam iz svoje empirije
Da je čovjek veća stoka.

STRAH I DRHTANJE

Pomisliš li, Kierkegaard Sørene,
Dok pišeš o drhtanju i strahu,
Kakva jeza obuzima mene
Dok me muzu za mlijeko u prahu?
FRANKFURTSKA ŠKOLA

Je l’ Adorno reko il’ Marcuse:
„Nema Muza poslije Auschwitza!“?
Čitav život mene netko muze,
A na kraju slijedi klaonica.
Nakon svega navrate pjesnici,
Al’ tek kao kupci u mesnici.

ČEMU JOŠ FILOZOFIJA?

Jutros sam, seko,
Čitala Bakunjina.
Ne daj im mlijeko,
Pička im materina!
Književni festival Odakle zovem,
Karver, Podgorica, 4. srpnja 2012.

 

***

MJESEC IZNAD SPLITA

PRELUDIJ

I.

Snijeg pada na Sarajevo
Kao vrane da stresaju ludost

Ferhadijom korak po korak
Berti Goldstein mi priča

Luđaci
Kaže
Luđaci
Oni su svjetlost svijeta
Mi gledamo
A oni vide
Mi se smijemo
Oni su smijeh

Njihova ludost nam
Otvara vrata
Iz ludnice
Koju zovemo
Svijet

II.

Pa izađite
Slobodno
Čuvari

Ludost
Raspuhuje sjever
Ludost
Obasjava jug

Možete kamo vam drago
Ako vam pamet ne smeta

***

SVE TUŽNIJU UTVARAM KNJIGU

(VENEZIA – KREFELD)

Od sve više nenapisanih pjesama
Sve tužniju utvaram knjigu
Dnevnik svoj čije bih dane
Čije dane bih zaturiti htio
U potkrovlju kuće bez stuba
Bez krovne grede
Bez krova
U suterenu pod kojim
Izmakla se zemlja

Knjiga počinje pjesmom o meni
Ili o nekome drugom
U potonuli grad sam uplovio jutrom
A možda i nisam
Sjećam se
Lile su grappe
I Pad se slijevao s Neba
Na mostu je šeširnati čovjek
Prodavao uzdisaje
Posljednju ne volim pjesmu
Ne volim stud ni sjever
Ni Boga
Što na mog se oca
Bacao snijegom
U izbi što putovala je stalno
Ili to su vlakovi stajali vječno
Tamo ka jugu
Gdje suzâ
Više se obori nego dažda

Posljednje da nema pjesme
Hej puste bilo bi sreće
Mramornim dolom ne bismo
Brat moj i ja
Nit bismo
Hodali morem ko grobljem
Ne bismo
Tražeći gdje otac je naš
Zaskakali ponorne vode

Sad sklopljena je neispisana knjiga
I zemljani svod je sklopljen
Na hrptu je poboden križ
Od samotnog drva lomljen

Sve teže razaznajem riječi
Zastale negdje u grlu
Sve teže svoj grumen pakla
Survavam u tišine

***

AKROBATSKA TRUPA „KRIGLA OLUJE“

MELODIJE RIJEKE I ŠUŠAKA – svi!

Za HNK – spremni!

Pred teatrom, pokraj ušća
Rijeke Rječine,
Stala braća da zabrane
Javne tribine.
Stoji Hrvat do Hrvata,
Uljuđeni svi:
Nećete u kazalište
Dok smo živi mi!
Viče Biondić, Keleminec,
Viče Armada…
Baci kriglu, goni bandu
Van iz teatra!

Korak naprijed, Thompson gotovs,
Svi na Zajca, svi:
„Za dom – spremni!“ pjevat ćemo
Ko u operi!
Neće nama kazalište
Vodit Oliver,
Vodit će ga domoljubi,
HaDeZe i kler!

Čujte, pičke mirotvorci,
Bando četnici:
Stići će vas naša ruka
I na Žabici

Stići će vas Božja pravda
Zvana Armada –
Sudit će vam dragovoljci
Mile Biondića!

Slušajte sad poruku
Iz naše birtije:
Nećemo u kazalište,
Nismo ni prije!

Oj Hrvati, braćo mila
Ispred HNK,
Nek’ u mraku svatko svoju
Žrtvu sačeka!
Žrtvu sačeka!

(Priredio Kruno Lokotar)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.