Predrag Lucić
VIS “ZOO & NAOPAKO”
ŽIVOTINJSKO LJUDILO
Prasac krmka psuje: “Svinjo!”,
Konj magarca: “Životinjo!”,
Od žirafa do ameba –
Pas bi svakom majku jeba. [Read more…]
Jasenovački notturno i druge pjesme
Uzdravlje! Živjeli!
Borivoj Dovniković-BORDO
Kroz svoju historiju ljudi uživaju u raznim pićima, a počeli su s vodom koju im je Bog poklonio kao neophodnu delikatesu. Nekidan su nam mediji javili da je tekuća voda pronađena na Marsu, što pokazuje da na Marsu može biti (ili je bilo) živih bića. Uzrečica ”pao s Marsa“ dobija na relevantnosti. Znači, naši preci već su davno prije pronalaska američkog modula znali za marsovce! [Read more…]
Arsen Dedić: Pjesnik koji nas je učio lijepom plakanju
Arsen Dedić
Foto: SD
Vijest o njegovoj smrti prvi se put raširila Zagrebom prije već skoro trinaest godina. Jetra mu je otkazivala, smršao je do kosti, put mu je izgubila boju, i netko je povjerovao u njegov odlazak.
Nikad se ne sazna tko to širi sablasne glasove, kome na um pada da živog sahranjuje, i u čemu to ljudi uživaju kada nekome u lice sasipaju nečiju smrt, [Read more…]
Mate Parlov: ”Ne mogu biti nacionalista, ja sam svjetski prvak!”
Mate Parlov
U kafiću “Mate” u centru Pule nema bogzna kakvih relikvija, tek kamena “Zlatna rukavica” po kojoj je izliven trofej što ga je vlasnik i najveći boksač u SFRJ osvojio dvaput, jedan zlatni tanjur dodijeljen prvaku Evrope, i uljni portret šampiona u rukavicama. A Mate Parlov osvojio je još i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine, bio je amaterski i profesionalni prvak svijeta u teškoj kategoriji (’78.), sedam puta balkanski prvak itd. [Read more…]
Neka živi poezija!
Stjepan Bajić, ur. ”Hrvatska mlada lirika 2”, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 04/2015.
Iako je njegov projekt ostao u sjeni istoimenog projekta Hrvatskog društva pisaca, Stjepan Bajić, mladi pjesnik i student filozofije, uspio je izdati zbirku Hrvatska mlada lirika 2 u nakladi Društva hrvatskih književnika nakon gotovo godina dana priprema. [Read more…]
Pjesme : Lira – Galerija – Svirala – Adonis
Giovan Battista (Giambattista) Marino (Napulj, 1569. – Napulj, 1625.) najveći je pjesnik talijanskog baroka. Njegova virtuozna lirika, puna neobičih motiva, končeta, nejasnih metafora i pjesničkih slika, igara riječi i zvuka, težila je izazvati “čuđenje” čitatelja. Bio je začetnikom “marinizma”, po njemu nazvanog književnog pravca talijanskog baroknog pjesništva 17. stoljeća. [Read more…]
Evanđelje po Lennonu
Bilo da vjerujete kako život piše najnevjerojatnije priče, bilo da ste pobornici teze da igrani film u svojoj najčišćoj formi teži dokumentarizmu, bilo da jednostavno nemate vlastitih ideja – ako ste scenarist, počesto ćete posegnuti za novinama kao izvorom nadahnuća. [Read more…]
Handke: Pravda za pisca
Iste se knjige nisu dvaput prevodile pa su neki pisci prevođenjem postajali hrvatski, neki su postajali srpski. Zahvaljujući prije svih Isi Velikanoviću Čehov je hrvatski pisac. Dostojevski je, opet, srpski pisac, kao, recimo, i Thomas Mann. I danas, tridesetak godina kasnije, ovaj čitatelj neće rado čitati Čehova na srpskoj ekavici, niti će vjerovati Dostojevskom na hrvatskoj ijekavici. [Read more…]
SVJETSKO PRVENSTVO
on trči
ja ne trčim
zarađuje
ne zarađujem
ševi
ne ševim
drži ruku na srcu
ja to srce nemam
u prokleto dugim intervalima jedno te istog dana
on će često spominjati boga i domovinu
trebalo bi se poistovjetiti s takvim čovjekom
dozvoliti da njegova igra
bude i moja
njegove manekenke moje
osim zajedničkog jezika
on i ja nemamo ništa zajedničko
nemam to srce
TO JE SVE
otplate kredita i zaduživanje
nemanje posla ili uzaludno traženje posla
tjeskoba
nemogućnost promjene
ravnodušnost okoline
očekivanje nečeg zanimljivog
često se život svodi na
ustaljenu rutinu dosadnih ponavljanja
ponekad bljesne
neka situacija
ili čovjek koji vraća nadu
ponekad se dogodi nešto takvo
ali izgubi se prije nego se pojavio
vraćanje u sigurnost maternice
bilo bi rješenje ali
to se neće dogoditi
dogodit će se sutrašnji dan
u kojem ćemo prati auto
tugovati zbog poraza reprezentacije
ženiti djecu
ljubiti unuke i
napokon umrijeti
nakon toga blijeda njuška
okupljenom mnoštvu
reći će
‘‘bio je dobar tip“
NADA
ko je rekao da si izgubio
stavio te u poziciju da se braniš
to što ništa ne vidiš
ne znači da je tvoj zadatak obrana
trebaš slijep mlatiti rukama
nanositi bol
raskrvariti šake
razbiti vilicu
kao lokomotiva
vući za sobom
sav taj teret
iznevjerenih očekivanja
propalih ljubavi
djecu plaćenu alimentacijom
ko je rekao da si izgubio
stavio te u poziciju da se braniš
ti si slijep
al ni drugi ne vide
nema se što vidjeti
zadatak je vrlo jednostavan
moraš se ceriti
nemogućim prilikama
SREDOVJEČNI MUŠKARAC
ne vjerujem pretjerano u važnost vlastitih riječi
tek u kratkotrajni samozadovoljni osjećaj da je
to što sam napisao dobro
sjednem i pišem
pa mi se učini da imam dara
da dar treba podijeliti
i tako u krug
već sutra taj dar
izgledat će kao patetično hvastanje
sredovječnog muškarca
ali danas sam dobar pisac
i imam stila
koji bi mogao nekoga natjerati na razmišljanje
uglavnom, danas precjenjujem sebe
plivam preko ledene rijeku
ne zapišavam dasku na wc-u
sasvim sam obećavajući lik
kupi me dok još ima vremena
nekom sitnom pažnjom ili povlađivanjem taštini
kupi me dok nisam završio u ludnici ili tako nešto
jer je sasvim izvjesno da se treće ne može dogoditi
TAKO JE LIJEPO
unose se u lice i pjevaju navijačke pjesme
u primorskom gradu na obali
mlada djevojka u badiću
viče ‘‘za dom“
odgovaraju ‘‘spremni“
a guzovi joj ispadaju iz gaća
da sam Bukowski razmišljao bih ‘‘jebati“?
ovako razmišljam ‘‘da li bih se mogao zaljubiti “
unose se u lice i pjevaju navijačke pjesme
u primorskom gradu na obali
nervozni jer gubi reprezentacija
pokrao nas sudac
crko da bog da
komunističko smeće
za dom spremni
prekrasno dupe
u toplu ljetnu večer
čovjek u stvari vjeruje u previše toga
da bi podnio svu ovu stvarnost
U LICI
u Lici
na motoru
potez Gračac-Jošani
120 na sat
vjetar u kosi
i šum u ušima
pomislih, možda je vrijeme
da svima oprostim sve
da svi oproste meni
da se oprostim
oprosti mila
eto malo patetike
oduzimanje života u trenutku kada je najljepše
želim u stvari reći
da postoje trenuci veći od života
ali da ja ne znam kako bih to dočarao
pa pokušavam s tvrdnjom da je tada najbolje ubiti se
naravno da nemam pojma što je najbolje
vozim se
u Lici na motoru
120 na sat
s vjetrom u kosi
i iznenada me spopadne osjećaj
ovo je nešto
LJUDI IMAJU POTREBU
ljudi imaju potrebu
napisati mi pismo
zatražiti nešto
potužiti se
ili me jednostavno poslati u vražju mater
ta čudesna moć televizije
da oni nešto kažu
da ih zapamtiš
udovoljiš njihovim željama
čuješ njihov glas
kako idu godine sve me više fascinira
imam moć ući u njihove svjetove
uzimati njihove sudbine u svoje ruke
pomagati im da lakše prođe dan
imam tu moć
ali je ne koristim
što bih ja sa svim tim sudbinama
sa svim tim kreditima
socijalnim situacijama
prepunim bijesa
kako idu godine sve manje me zanima drama
šećem dijete u parku
izbjegavam nadobudne roditelje
i redovito pijem
prethodno pripremljen čaj od mente
navodno blagotvoran za živce
PROMOCIJA
na promociji knjige
u malom primorskom gradiću
zbog velikog interesa publike
guraju me u veliku sportsku dvoranu
uguran u veliku sportsku dvoranu
veliki interes publike izostaje
pa se gledamo u oči
svaki posjetilac i ja
tražeći uzajamno razumijevanje, ili neke odgovore
svakog posjetioca optužujem što je ljudi u dvorani malo
svaki posjetioc me optužuje što umjesto o politici
pričam o poeziji
međutim, kada se sve zbroji i oduzme
tih sat vremena nekako je ipak prošlo
možda čak i dosta sadržajnije
nego dobar dio života
