Radimir Čačić okuplja novu stranku i to se čini kao žanrovski film, nešto kao “Dvanaestorica žigosanih”, akcijski klasik s Leejem Marvinom i Charlesom Bronsonom.
Otpadnik od Hrvatske narodne stranke naumio je uzeti političare koji su podijelili njegovu nesretnu sudbinu, bivšeg esdepeovskog ministra Slavka Linića, bivšu hadezeovsku premijerku Jadranku Kosor i još nekoliko poniženih i otpisanih starih kadrova koji ništa ne mogu izgubiti.
Napravit će nešto poput kažnjeničke bojne i na izborima za parlament poći u posljednju smrtonosnu misiju sa zanemarivim izgledima za uspjeh.
Čačić brsti sad ovdje, sad ondje, i slijeva i zdesna, ali to svi čine u ovoj državi koja ošamućeno posrće ne znajući ni otkud je krenula ni gdje se zaputila. Prepakirati stare, otpisane političare u novu stranku možda i nije ludo, ili je makar jednako razumno kao i bilo što drugo
Zamisao je uzbudljiva, nikad nitko u nas nije formirao političku organizaciju po tako hrabrom kriteriju, složio je od otpadaka i ostataka kao pizzu, ali ako mene pitate, mogla bi to biti jedna od smislenijih pojava na našoj stranačkoj pozornici.
Ideološki su Čačićeve uzdanice, istina, raznorodne, no to nije bogzna kakva prepreka jer su ideološke oznake u nas ionako proizvoljne. Demokršćanske, liberalne, narodnjačke i socijaldemokratske etikete slobodno lepršaju na povjetarcu i slučajno se lijepe za ljude, a kojiput, ako ste u Živom zidu ili među laburistima, ne morate ih ni imati.
Možete u programsku knjižicu nakeljiti što god vam padne na pamet, ne obazirući se je li nevjerojatno, proturječno ili sasvim slaboumno, suprotno hrvatskim zakonima ili čak zakonima našeg materijalnog svijeta.
Čačić brsti sad ovdje, sad ondje, i slijeva i zdesna, ali to svi čine u ovoj državi koja ošamućeno posrće ne znajući ni otkud je krenula ni gdje se zaputila. Prepakirati stare, otpisane političare u novu stranku možda i nije ludo, ili je makar jednako razumno kao i bilo što drugo.
Takva je stranka, ako ništa drugo, dobra za okoliš. Ako se već stari papir, staklo, plastične boce i baterije ponovno mogu iskoristiti, nema zaista nikakvog razloga da ne recikliramo Čačića, Linića i Kosor.
Radimir Čačić okuplja novu stranku i to se čini kao žanrovski film, nešto kao “Dvanaestorica žigosanih”, akcijski klasik s Leejem Marvinom i Charlesom Bronsonom (…) Napravit će nešto poput kažnjeničke bojne i na izborima za parlament poći u posljednju smrtonosnu misiju sa zanemarivim izgledima za uspjeh
I islužene stvari katkad znaju biti skroz upotrebljive.
Pogledajte samo srpsku televizijsku voditeljicu Suzanu Mančić koja se pod stare dana naprosto, kaže, preporodila zahvatom vaginalnog orošavanja. Ne bi tako nešto zgorega bilo učiniti ni političarima i strankama, za koje se ionako govori da imaju stanovite sličnosti sa ženskim reproduktivnim organom.
Čačić i njegove nove stranačke kolegice i kolege zaslužuju, napokon, još jednu šansu već i zbog svinjskog načina na koji su se nekadašnje stranke obračunale s njima.
Bilo je gadljivo gledati kako su ih podlo i kukavički izdali i izbacili, pogotovo jer su to bez izuzetka učinile neke ljenije, gluplje, neobrazovanije, nepoštenije i u mnogočemu drugome bezvrjednije osobe.
Glasao bih možda za Čačićevu kažnjeničku bojnu samo zato što suosjećam s gubitnicima, jer povrijeđeni i odbačeni premijeri i ministri zaslužuju zadovoljštinu, a i nisu, ruku na srce, sasvim bez vrlina i zasluga. Naprotiv, nekolicina njih vlada znanjima i vještinama koji su većini drugih nedostižni.
Politička partija zbrda zdola sklepana od rabljenih dijelova drugih partija bez sumnje bi bila funkcionalnija od lakomislenih sljedbenika junferskih lidera koji se razmeću velikom političkom teorijom, a u praksi su savladali jedino stavljanje fotografija na Facebook.
Takva je stranka, ako ništa drugo, dobra za okoliš. Ako se već stari papir, staklo, plastične boce i baterije ponovno mogu iskoristiti, nema zaista nikakvog razloga da ne recikliramo Čačića, Linića i Kosor
Ne izbezumljujem se od sreće kad se govori o mladima i neiskvarenima. Politički eksperiment s dripcima koji ne poznaju vlastita ograničenja čini mi se mnogo pogubniji od vlasti starih prdonja.
Nisam, dakle, bez naklonosti za povratak otpisanih, nalazim kako on ima stanovitog rezona. Želim im svaku sreću, pa i ako na kraju ne glasam za njih.
Upozorio bih samo da tu još ima nekih koje bi valjalo pozvati da stanu pod zajednički stijeg.
Kad se Radomir Čačić, kojega su izbacili iz HNS-a, sjetio već pozvati Jadranku Kosor, koju ne žele u HDZ-u, i Slavka Linića, koji je proglašen tehnološkim viškom u SDP-u, među njima bi se obavezno moralo naći mjesta i za Rajka Dujmića, kojega su nedavno najurili iz Novih fosila.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- “Radovane, u vražju mater, pa šta ti radiš”, psuje Plenković
- Zašto hrvatski gej ne bi volio janjetinu i slušao Thompsona?
- Nama upravljaju propalice koji bi jeli kruva bez motike
- Neka se djeca sama bore za vrtić igrajući ”najbrži prst”
- Ćorušić je pobačaj obavio slučajno. Tako i više stotina puta
- Tuđmanovci kao Topalovići u “Maratonci trče počasni krug”
- Kukavni liječnici i Beroš: sve samo da udovolje Crkvi
- Pijani HDZ-ovac razotkriva: Hrvatska živi u strahu
- Desničari ne znaju više ”tko je njihov, a tko je naš”
- Brigadir Raos je stavljen na “mute”. On se greškom uključio
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.