autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Car koji je vladao svijetom, a nije živio svojim životom

Autor: Tihomir Ponoš / 23.02.2018. Leave a Comment

augustJohn E. Williams, ”August”, Fraktura, Zaprešić, 10/2017.

Roman ”August” pokojnog američkog književnika Johna Edwarda Williamsa (1922-1994) nagrađen je prestižnom američkom Nacionalnom knjižnom nagradom prije 45 godina. Prošle godine zaprešićka Fraktura objavila je hrvatski prijevod Williamsova romana.

Taj epistolarni roman priča o jednom čovjeku i promjeni: od mladog Gaj Oktavijana kojemu ubojstvo Gaja Julija Cezara nenadano otvara neslućenu priliku za politički proboj, preko Oktavijana Cezara koji pobjedonosno završava rimske građanske ratove, do Augusta Oktavijana čovjeka koji donosi ”pax romana” i carstvo.

Roman je to o pretvorbi mladića kojega su isprva potcjenjivali (primjerice, Ciceron), pa očekivali da će zbog krhka zdravlja umrijeti u naponu snage, u ironičnog starca koji je nadživio ne samo sve svoje neprijatelje nego i sve svoje prijatelje.

Autor je stvorio Augusta koji bi, da bi bio prvi čovjek onodobnog svijeta, sebe morao staviti u drugi plan, u prvome je uvijek bio Rim. Pred čitateljem se rastvara lik hladnog čovjeka, posebno nakon što je učvrstio vlast, čiji su svi potezi uvjetovani ostankom na vlasti i očuvanjem mira u Rimu. August je tako do savršenstva doveo bračnu politiku i pitanje sklapanja braka u visokim rimskim krugovima isključivo je političko pitanje

Roman je to i o pretvorbi države – od korumpirane republike u kojoj bjesne građanski ratovi i u kojoj stare republikanske institucije postoje, ali su lišene republikanskoga sadržaja do carstva u kojem se obnavlja (promijenjena) država, u kojem se institucije obnavljaju u drugačijem kontekstu, a pravo prvenstva u korumpiranju ima car kojem je, i političkom, bračnom, financijskom i drugom korupcijom, dužnost brinuti i o ravnoteži odnosa snaga unutar zemlje, a to je preduvjet očuvanja mira.

Williams je roman podijelio u tri knjige, a August Oktavijan svojim se perom pojavljuje tek u posljednjoj.

Williams poštuje slijed događaja i roman započinje nešto prije Cezarove smrti, a prve dvije knjige sazdane su od niza pisama (izmišljenih, dakako, ali snažno utemeljenih u onodobnim događajima; autor je očito uložio znatan trud ne bi li proučio rimsku povijest) i dnevničkih zapisa, a većinu tih pisama pišu ljudi koji doista jesu postojali (Cezar, Ciceron, Marko Agripa, Ovidije, Horacije…).

Williams kroz pisma stvara svog Augusta i to na paradoksalan način. On je u pismima (osim onom kojega on sam piše u trećoj knjizi) objekt, ali pišući o tom objektu na mnogo različitih načina, iz različitih vizura, iz različitih pera i različitih na stvarnim događajima zamišljenim iskustvima, Williamsov August doživljava metamorfozu iz objekta u subjekta nad svim subjektima. Tek pri kraju romana progovara i sam subjekt.

Njegovo pismo Williams datira desetak dana prije smrti, na putu od Ostije do Caprija piše svom posljednjem prijatelju Nikoli Damascenskom za kojega ne zna da je nedavno umro.

Romansirani August Oktavijan je (baš kao i onaj pravi) neproničan, mnogi koji pišu o njemu u Williamsovu romanu ne mogu dokučiti kakav je on zapravo čovjek.

Autor je stvorio Augusta koji bi, da bi bio prvi čovjek onodobnog svijeta, sebe morao staviti u drugi plan, u prvome je uvijek bio Rim. Pred čitateljem se rastvara lik hladnog čovjeka, posebno nakon što je učvrstio vlast, čiji su svi potezi uvjetovani ostankom na vlasti i očuvanjem mira u Rimu.

August je tako do savršenstva doveo bračnu politiku i pitanje sklapanja braka u visokim rimskim krugovima isključivo je političko pitanje. Uostalom, zbog toga se August (uistinu) i razveo od svoje druge supruge Skribonije, još u vrijeme građanskih ratova, na dan kada je ona rodila njegovo jedino biološko dijete Juliju. Dužnost prema državi iznad je osobnih želja.

Roman je to o pretvorbi mladića kojega su isprva potcjenjivali (primjerice, Ciceron), pa očekivali da će zbog krhka zdravlja umrijeti u naponu snage, u ironičnog starca koji je nadživio ne samo sve svoje neprijatelje nego i sve svoje prijatelje

Williamsov hladni i racionalni August ipak nije bešćutan. Uživa u sitnim razgovorima, tračevima s pjesnicima, a kolikogod bio racionalan, on je i strastan, ne samo prema vlasti nego je i strastan prema svom velikom hobiju – nečemu tako iracionalnom kao što je klađenje.

Na koncu romana, i Augustova života, Williams nam predstavlja cara kakvim ga je on literarno zamišljao. August Nikoli ne piše tek obično pismo nego svoju refleksivnu autobiografiju.

Na tim se stranicama pred čitateljem rastvara čovjek koji čitavog života nije živio svoj život. Da bi u politici i vladanju postigao sve što je postigao (a zbog ega ga se smatra jednim od najvećih vladara uopće) on je morao prihvatiti da neće živjeti svoj život, prihvatio je da ga slave kao živoga boga (što prezire), prihvatio je da od svih njegovih brakova najtrajniji bude onaj s Rimom.

Sve to rezultira Augustovom ironijom pa i cinizmom, otklonom od svoga životnoga djela, stabilnoga Rima, za kojega je svjestan da ga je, baš kao i svoj život, zasnovao na zabludi.

Osim Augusta jedina osoba koju Williams tretira kao subjekt koja nije samo u funkciji građenja Augustova lika nego koja gradi i sebe jest njegova kći Julija i to kroz imaginarne autobiografske dnevničke zapise koje piše na otoku Pandeterija na koji ju je njen otac protjerao.

Ona je inteligentna, ironična, obrazovana žena. Otac je inzistirao na njenom obrazovanju (osim ženskih vještina poput tkanja i šivanja, učila je književnost i filozofiju), nju njen otac neizmjerno voli, ali na njenom primjeru demonstrirao je da je biti vladar važnije od biti otac. Tri ju je puta udavao, drugi put za svog prijatelja Marka Agripu (kojega je zbog toga razveo), ne bi li ju udao za svog nasljednika.

Dva je puta postala udovica, a treći ju je puta udao za Tiberija. Bila je to propast, a ne brak. Juliju je njena strast dovela do kobnog sukoba s ocem.

Uvijek je osjećala dužnost prema ocu iz koje je proizlazila dužnost prema državi. Pokorno je prekinula obrazovanje, udavala se, rađala djecu, sve po želji svoga oca, a stalno podvojena između osjećaja dužnosti i osobnih želja i potreba.

Wiliamsov roman, ne bez razloga, stavljan je uz bok starijim, iznimno uspješnim romanima inspiriranima rimskom prošlošću ”Ja, Klaudije” Roberta Gravesa i ”Hadrijanovi memoari” Marguerite Yourcenar

U braku s Tiberijem odlučila se za osobne želje i potrebe. Julija je došla na zao glas kao raskalašena žena zbog brojnih izvanbračnih ljubavnih afera, a zbog umiješanosti u urotu kojoj je cilj moglo biti i svrgavanje njenog oca on ju je protjerao iz Rima.

I taj je čin Augustov usud. Da nije otišao u Senat i tražio da se na njegovu vlastitu kćer primijene njegovi strogi bračni zakoni (na temelju kojih je protjerana), bilo bi joj suđeno za urotu i bila bi pogubljena.

Kako bi spasio i svoju vlast i život svoga jedinog biološkog djeteta, August ju je odlučio protjerati i više se nikada, u još 16 godina njegova života nisu vidjeli. Izvatkom iz izmišljenog Julijinog dnevnika i to rečenicama ”Tiberije je pobijedio. Nikada više neću pisati…” kojega autor datira u 4. godinu (a što se odnosi na događje iz 2. godine prije Krista) završava druga knjiga. Tim izvatkom gotovo da završava i Augustov život.

On će biti vladar još više od desetljeća, ali Williams nije smatrao potrebnim stvoriti niti jedno pismo koje se odnosi na to razdoblje, osim oproštajnog pisma Augusta Nikoli.

Wiliamsov roman, ne bez razloga, stavljan je uz bok starijim, iznimno uspješnim romanima inspiriranima rimskom prošlošću ”Ja, Klaudije” Roberta Gravesa i ”Hadrijanovi memoari” Marguerite Yourcenar.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

  • Tursko “njet” na Baltiku
  • Ivo Goldstein: Veličanje NDH je antisemitizam
  • Putin je u samo nekoliko dana uništio sve što je gradio
  • Lunapark s talibanima
  • Erdoğan i ljudska prava
  • Ta grozna zadarska noć
  • Pavić i Kuščević u bespućima antireferendumske logike
  • Zašto se čuditi biskupu koji ide u šumu s puškom?
  • HDZ se ne miješa u etničko čišćenje Hrvata u BiH
  • Pederi i lezbe: pazite se batine nadbiskupa Đure Hranića

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OBAVEZNA LEKTIRA Tagged With: August Oktavijan, car, carstvo, Cezar, Ciceron, Fraktura, Horacije, Marguerite Yourcenar, Marko Agripa, Ovidije, pax romana, Rim, Tiberije, Tihomir Ponoš, vlast, Williams

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT