Aleksandar Vučić slikao se u Parizu uz klavir, s čašicom konjaka u ruci. On s jedne, a francuski predsjednik Macron i pijanist Michel Dalberto s druge strane instrumenta. Fotografija je na Instagramu objavljena na profilu koji se zove “buducnostsrbijeav”. Da, upravo to je korisničko ime Aleksandra Vučića i njegove ekipe na Instagramu, što je i činjenično potvrđeno na nedavnim izborima u Srbiji. [Read more…]
U jednome složni: za podjele nismo krivi mi, nego oni
Svako toliko eto nama izbora, a s izborima i predizborne i izborne šutnje. I onda u tu predizbornu subotu i izbornu nedjelju vrlo česta tema razgovora bude pitanje ima li uopće smisla institucija (pred)izborne šutnje u vremenu društvenih mreža i internetski portala na kojima se može čitati, čuti i vidjeti i sve ono što je napisano ili rečeno i prekjučer i tijekom čitave kampanje. [Read more…]
Sistem je namješten protiv potrošača, građana i birača
Nitko normalan već odavno ne vjeruje svemu što vidi u reklamama. Uz sve moguće mehanizme i udruge za zaštitu potrošača i njihovih prava, vjerojatno bi ipak ispao smiješan na sudu netko tko bi proizvođača sredstva za pranje suđa tužio zato što njegov najnoviji proizvod unaprijeđene i poboljšane formule ne skida sam od sebe ostatke zapečene i zagorene hrane s dna lonca, tave i tepsije. Onako kako je to prikazano u reklami. [Read more…]
Srednji prst s desnice može učiniti više za novu Hrvatsku
Nije bilo tako davno, a u nekim dijelovima svijeta nažalost to vrijeme još uvijek nije prošlo, kada je netaknuti himen djevojčice i djevojke bio obiteljski kapital. Taj komadić nježnog tkiva, kao i čitavo tijelo i biće žene, bio je patrijarhalno vlasništvo oca koji je njime trgovao u interesu čitave obitelji.
Vrijedilo je to podjednako među kmetovima i kraljevima. Razlika je bila samo u ulogu i vrijednosti transakcije. Jedni su udajući kćer mogli obitelji priskrbiti kravu, a drugi čitavo kraljevstvo ili neki moćni politički savez svojoj dinastiji.
Tom prodajom i otkupom ženskog mesa znali su se okončavati i sitni sporovi i veliki krvavi ratovi, jer njena duša, emocije i misli nisu vrijedile ni pišljivog boba nigdje, osim u umjetničkim djelima.
Prepuna je književnost drama i tragedija tih nesretnica koje su se pokušavale izboriti za pravo na odabir vlastite sudbine plaćajući nerijetko i životom pobunu protiv sustava. A gospodari u tom poretku pozivali su se na božju volju, prirodni i božanski red stvari te presudni i odlučujući blagoslov samozvanih božjih predstavnika na zemlji.
Podignutom prstu bivše predsjednice za pravu stvar ne treba gledati u nokat (…) ne samo Škori, ne samo Raspudiću, nego i dobrom dijelu konzervativnih birača kojima je donedavno bila ikona, majka i kraljica, pokazala i bivša predsjednica
Evo, baš se ovih dana u zagrebačkom HNK ponovo daje Donizettijeva opera Lucia di Lammermoor. Škotska djeva, čiju je tragičnu sudbinu u romanu ovjekovječio Sir Walter Scott, bila je objekt i žrtva tog sustava u kojem su obitelji, klanovi i dinastije prostituirali vlastite kćeri. Vlastita obitelj otjerala ju je u ludilo i pretvorila je u krvavu nevjestu, čemu je svojom muškom taštinom i testosteronskom glupošću pripomogao i odabranik njenog srca.
Je li sve to daleka prošlost? Očito nije.
Konzervativne muškarčine desnog spektra hrvatske političke scene i dalje bi svoje predizborne bojeve vojevali na polju ženskog tijela. Žene s ljevice odgovorile su im grubim riječima, jedinim jezikom koji razumiju, ali za koji ne haju. Jer, znamo da su te antifa-ljevičarke divljakuše i prostakuše kojima ništa tradicionalno i konzervativno nije sveto.
Internetska platforma Željke Markić obrušila se tako na osječku dogradonačelnicu Žanu Gamoš jer je svojom “prostačkom porukom”, podignutim srednjim prstom, “osramotila Osijek”.
A onda je srednji prst, ne samo Škori, ne samo Raspudiću, nego i dobrom dijelu konzervativnih birača kojima je donedavno bila ikona, majka i kraljica, pokazala i bivša predsjednica, uz komentar: “Pridružujem se svim ženama koje ovim ‘nepristojnim’ činom pokazuju svoj stav i dižu glas protiv onih koji nas pokušavaju vratiti stoljećima unazad. Prošlo je vrijeme kad je žena sjedila u ćošku i čekala što će baja reći. Uvijek sam bila za život, ali i za život koji ima pravo na izbor. Bez pritiska, bez stigmatizacije i uvjetovanja, posebno u najosjetljivim životnim situacijama poput silovanja. Stoga i ja u znak potpore dižem srednji prst za nas žene i naša prava, ali i za muškarce koji nas podržavaju.”
Narod.hr ostao je zgranut ovim za njih novim “prostačkim” licem bivše predsjednice.
Da, u pravu su svi oni i slijeva i zdesna koji galame o toliko puta demonstriranoj prevrtljivosti i nedosljednosti gospođe Grabar Kitarović.
Ja, međutim, zastupam stav da se tom podignutom srednjem prstu ex-predsjedničine desnice ne gleda u nokat sasvim prikladno poruci lakiran u crveno.
Prepuna je književnost drama i tragedija tih nesretnica koje su se pokušavale izboriti za pravo na odabir vlastite sudbine plaćajući nerijetko i životom pobunu protiv sustava. A gospodari u tom poretku pozivali su se na božju volju, prirodni i božanski red stvari te presudni i odlučujući blagoslov samozvanih božjih predstavnika na zemlji
Jer, što god činili lijevi, ništa ne može toliko pridonijeti pozitivnoj preobrazbi Hrvatske, kao jedna gesta, u ovom slučaju uzdignuti srednji prst bivše predsjednice upućen “patrijarhalizmu”, koja dolazi upravo s one strane koja je u protekla tri desetljeća gurala zemlju unatrag, zakopavala je u jalovi agresivni nacionalizam i primitivni arhaični konzervativizam.
Podsjetit ću vas na jednu drugu takvu neočekivanu gestu, na onaj Sanaderov “Hristos se rodi” upućen u siječnju 2004. godine upućen hrvatskim pravoslavnim Srbima.
Što god da je prethodne četiri godine SDP-ove vlasti činio Ivica Račan, ne bi moglo relaksirati međunacionalne odnose u Hrvatskoj i odnos hrvatske većine prema sprskoj manjini kao te tri slatke Sanaderove riječi.
I opet će biti u pravu svi oni i slijeva i zdesna koji će zagalamiti kako je sve to bio samo još jedan manevar u odvraćanju pažnje s nesmiljene brutalne pljačke.
Ali, uvjeren sam, ni toj gesti tadašnjeg predsjednika HDZ-a i hrvatskog premijera ne treba gledati u interes i iskrenost, nego u posljedice.
Što god da je činila i čini politička ljevica da bi hrvatsku državu i društvo odmakla od mržnje, netrpeljivosti i primitivizma, dočekuje se na nož od čitave konzervativne desnice, biva proglašeno nedomoljubljem, antihrvatstvom i jugokomunističkom nostalgijom za bivšom državom i sistemom.
Dobre i ispravne geste, prave riječi i srednji prst podignut za pravu stvar, baš kao i sve “svetinje”, može se, dakako, kompromitirati.
Žene s ljevice odgovorile su grubim riječima, jedinim jezikom koji razumiju, ali za koji ne haju. Jer, znamo da su te antifa-ljevičarke divljakuše i prostakuše kojima ništa tradicionalno i konzervativno nije sveto
Ali, dobra riječ i određenom trenutku prikladna i ispravna gesta bez obzira na moguće skrivene motive, interese i (ne)iskrenost, imaju svoj učinak i posljedice.
Ne vesele mene u ovoj čitavoj priči razjedinjenost desnice i žestoki obračunu među misaono i svjetonazorski bliskim konzervativcima. Veseli me to što ispravna poruka dolazi s neočekivane strane i ja je utoliko s veseljem pozdravljam.
Beskonačnim razgovorima i lamentacijama koje dijelimo s istomišljenicima možemo se međusobno tješiti i hrabriti, ali nećemo pomaknuti društvo u željenom smjeru za koji smatramo da je ispravan, potreban i pravedan.
U nas je uvriježena i omiljena disciplina vađenja trunja iz očiju onih drugih i izostanak bilo kakve kritičnosti prema balvanima koji nam u vlastitom oku mute pogled.
Naposljetku, prije tjedan dana sam napisao da je bjelački rasizam u prvom redu problem svih nas bijelaca s kojim smo mi prvi pozvani obračunati se.
Tako je i s ovim “bajama” koji tako olako laprdaju o najtežim traumama ženskih tijela i duša.
Mi muškarci smo itekako pozvani da im također pokažemo srednji prst. Štoviše, oba. I desni, i lijevi!
(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Što god činili lijevi, jedan srednji prst s desnice može učiniti više za pozitivnu preobrazbu Hrvatske)
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Owensu je 1936. klicao pun stadion u Berlinu, ne i Roosevelt
U engleskom jeziku imenica “race” ima dva značenja: utrka i rasa. Upravo zato je “Race” savršeni naslov prvog igranog cjelovečernjeg filma koji je tek 2016. godine snimljen o životu legendarnog crnog američkog atletičara Jesseja Owensa. U središtu filma su njegove tri povijesne utrke u kojima je na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu osvojio zlatne medalje: na sto i dvjesto te u štafeti četiri puta sto metara. Tome je pridodao i četvrto zlato u skoku u dalj. [Read more…]
Svako sistemsko nasilje računa na šutnju mirnih promatrača
Svi mi koji smo pogledali devet minuta snimke gušenja američkog crnca Georga Floyda koljenom bijelog američkog policajca Dereka Chauvina moramo si posvijestiti jednu stvar: gledali smo umiranje čovjeka. Da, itekako je bilo u interesu javnosti snimati tu agoniju, kao što se i gledanje te snimke moglo opravdati javnim interesom podizanja svijesti o drastičnim krajnjim posljedicama sistemskog rasističkog nasilja. [Read more…]
Najbizarniji koncert u povijesti
Nisam planirao ići na taj koncert jer za njega nisam ni znao. Kultura nije bila u planu kratkog boravka u Berlinu na proputovanju prema jednoj sjevernijoj svjetskoj metropoli. Ali, dok smo lijepe svibanjske subotnje večeri šetali po Aleji pod lipama (Unter den Linden), privukao mi je pažnju plakat na Berlinskoj državnoj operi koji je oglašavao matineju sljedećeg jutra. [Read more…]
Komemoracije bi trebale biti posvećene svim satrtim životima
Ni pandemija nije mogla ništa ovdašnjoj žalosnoj tradiciji selektivnih sjećanja i obilježavanja svibanjskih obljetnica. U tome je i ove godine važnu ulogu imala Katolička crkva, ona ista čijim se biskupima u Hrvatskoj prije 25 godina nekim čudom omaklo pismo javnosti povodom 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata. [Read more…]
Još jednom smo se naivno ponadali da je HDZ-u važna kultura
Raskol između HDZ-a i Milana Bandića u Skupštini Grada Zagreba počeo je još u veljači kada gradonačelnik i njegova stranka nisu prihvatili amandmane koje su zastupnici HDZ-a predložili kao uvjet svoje podrške izglasavanju novoga GUP-a. Zato su ruke hadezeovaca ostale u stavu političke distance i GUP je pao. [Read more…]
Treba reći hvala i slava partizanima
I rat se završio sjajnom pobjedom. Došao je mir na koji su svi i na ratištu i u pozadini, toliko čekali. Ljudi su mislili da je rat dokrajčio zločine u Ježovljevo doba i da oni, baš kao i strahote nacizma, pripadaju prošlosti. Željeli smo da mir donese milost za milijune naših sunarodnjaka, oslobođenih zarobljeništva, koji su se vraćali iz Njemačke… Mnogo smo očekivali od velike pobjede. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 5
- 6
- 7
- 8
- 9
- …
- 41
- Next Page »