Doćeš i ti na red, okotu!

U subotu navečer, nakon što sam se vratio sa Gay Pridea i pogledao vijesti, malo se odmorio, pojeo i pripremao za ugodnu i opuštenu večer, tako to inače biva kada si novinar i ne ljubiš ruku Dariju Kordiću, upalio sam računalo da vidim što ima nova i da pošaljem poruku jednom prijatelju kada mi je u Inbox Facebooka stigla poruka stanovitoga Joze Belje, navodno iz Mostara, kratkog, ali jasnog sadržaja:

 

”Doćeš i ti na red, okotu”.

 

Nije mi trebalo puno da, proučavajući njegov profil, uočim stanovitu fascinaciju rečenog Belje ustaškim pokretom, njegovu mržnju prema Bošnjacima, a i detalj koji je govorio više od svega: sliku grba zloglasne jedinice Vojne policije HVO-a ”Jokeri”, autora masovnog zločina nad Bošnjacima u Ahmićima. Uz to, vidjelo se, taj se Beljo predstavljao i kao umirovljeni bojnik HVO-a. Moje prvo pitanje je bilo: hm, imam li posla samo s idiotom ili s idiotom koji je i ratni zločinac?

Upalio sam računalo da vidim što ima nova i da pošaljem poruku jednom prijatelju kada mi je u Inbox Facebooka stigla poruka stanovitoga Joze Belje, navodno iz Mostara, kratkog, ali jasnog sadržaja: ”Doćeš i ti na red, okotu”. Nije mi trebalo puno da, proučavajući njegov profil, uočim stanovitu fascinaciju rečenog Belje ustaškim pokretom, njegovu mržnju prema Bošnjacima, a i detalj koji je govorio više od svega: sliku grba zloglasne jedinice Vojne policije HVO-a ”Jokeri”, autora masovnog zločina nad Bošnjacima u Ahmićima

 

Poučen iskustvom ranijih prijetnji, recimo, kada mi je jedan od šefova proustaškog HČSP-a poslao sljedeću poruku na temelju mog pisanja na tportalu: ”Iskreno čekam dan kada ću ugledati u rubrici crne kronike vijest da si crkao (naime – ljudi umiru, životinje krepavaju, a gamad crkava) i napustio ovaj svijet. Siguran sam, potpuno siguran, kako će se tada pronaći ‘osvetnička ruka’ koja će na tvome grobu iskaliti sav svoj bijes i ‘vandalskim činom’ ga obilježiti kako i dolikuje tebi – tjelesnim izlučevinama (u najmanju ruku)”, okrenuo sam 192. Rečeno mi je da odem do policijske stanice po mjestu boravka i da…. ”Znam”, rekoh policajcu, ”poznajem proceduru”.

 

Nije da sam uvjeren da će se, ako je lik zaista iz Mostara ili nekog drugog mjesta izvan RH, policajci, pa i služba Interpola, zbog mene ubiti od posla, no pomislih na trenutak što ako zaista imam posla ne samo s idiotom već i s osobom koja je ubijala u Ahmićima? Ili je ubijala negdje drugdje u odori HVO-a?

 

Objasnio sam situaciju supruzi i krenuo prema policijskoj stanici gdje su bili vrlo korektni, čak su me i upoznali s pravima koja imam kao žrtva kaznenoga djela (to se djelo zove prijetnja i opisano je u Članku 139. Kaznenog zakona RH).

 

Policajci su me pitali želim li sudjelovati u kaznenom procesu bude li potvrđen identitet pošiljatelja prijetnje i bude li dostupan snagama reda i sigurnosti. ”Naravno”, odgovorio sam u nekakvoj maglovitoj nadi da se možda ova priča odrola tako da saznamo barem jedno ili možda više imena onih koji su ubijali u Ahmićima. Znamo, Dario Kordić nije nikoga ubio koliko je poznato; on je samo bio, što smo i sada vidjeli po povratku iz zatvora – šarlatan, premda ja ne vjerujem ni Košiću, ni Šeparoviću, ni Tomcu, ni šefici zagrebačkog Caritasa, ni ostaloj bratiji iz gomile koja je poželjela ubiti Zorana Ivančića da je Dario Kordić neviniji od Isusa Krista.

 

Nego, pustimo policiju da odradi što može, a ovdje zaustavimo priču kod konstatacije da mi netko (ili više njih) zbog pisanje o Dariju Kordiću želi smrt.

Znamo, Dario Kordić nije nikoga ubio koliko je poznato; on je samo bio, što smo i sada vidjeli po povratku iz zatvora – šarlatan, premda ja ne vjerujem ni Košiću, ni Šeparoviću, ni Tomcu, ni šefici zagrebačkog Caritasa, ni ostaloj bratiji iz gomile koja je poželjela ubiti Zorana Ivančića da je Dario Kordić neviniji od Isusa Krista

 

Jer treba ići malo dalje od smrti pred kojom se zločince slavi, a žrtve ponovo ubija. Treba se pobuniti. Baš kako su se pobunili u Islamskoj zajednici u BiH (nažalost, ne i Bošnjaci muslimani u RH), pa kažu, u prosvjednoj noti upućenoj papi Franji, s punim pravom:

 

”Zašto su dužnosnici Katoličke crkve dočekali ratnog zločinca?”

 

Naime, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini izrazila je zaprepaštenje sudjelovanjem predstavnika Katoličke crkve na dočeku bivšeg dužnosnika HR Herceg-Bosne Darija Kordića, koji je, kako smo već pisali, odslužio zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima, te je zbog toga uputila prosvjednu notu Svetoj stolici.

 

Kako su u petak 13. lipnja priopćili iz ureda reis-ul-uleme Huseina efendije Kavazovića, prosvjedna nota je zbog dočeka “osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića kojega su organizirali određeni visoki dužnosnici Katoličke crkve” upućena Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu.

 

Kako se navodi, u prosvjednoj noti izraženo je “zaprepaštenje Islamske zajednice ovakvim postupkom visokih dužnosnika Katoličke crkve i traži objašnjenje takvog postupka”. Na dočeku Darija Kordića proteklog petka, uz ostale, sudjelovali su i predstavnici Katoličke crkve, a sisački biskup Vlado Košić u jednom je trenutku ne samo poljubio Kordiću ruku već i poveo kratku molitvu.

Kako su u petak 13. lipnja priopćili iz ureda reis-ul-uleme Huseina efendije Kavazovića, prosvjedna nota je zbog dočeka “osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića kojega su organizirali određeni visoki dužnosnici Katoličke crkve”‘ upućena Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu

 

Zbog odgovornosti Darija Kordića koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima, u kojima je 16. travnja 1993. ubijeno 116 bošnjačkih civila u napadu postrojbi HVO-a, kao i za doba bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni, osuđen je na 25 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, kršenje ratnog prava i običaja i teških povreda Ženevskih konvencija počinjenih protiv bošnjačkih civila u Lašvanskoj dolini 1993. godine.

 

Proglašen je krivim za poticanje i naređivanje sistematskih napada na civile i protupravnih zatočenja u nizu drugih mjesta srednje Bosne, među kojima u Busovači i na području Kiseljaka. Kaznu je izdržavao u austrijskom zatvoru Karlau kod Graza u što mu je uračunat boravak u haškom pritvoru od dobrovoljne predaje 1997. godine. Pušten je na slobodu po odluci Haškoga suda nakon što je odslužio dvije trećine kazne.

 

”Jokerima” koji ovo čitaju, ma kako se god zvali, onima koji mi prijete i onima koji nose svijest o strašnom zločinu, sisačkome biskupu Vladi Košiću i onim pomoćnim zagrebačkim biskupima koji su tog 6. lipnja stali veličati ratnog zločinca u zagrebačkoj katedrali – Valentinu Pozaiću i Ivanu Šašku, redovnici koja bi trebala znati za maksimalnu sućut jer je ravnateljica Caritasa naše najveće crkvene pokrajine s. Jeleni Lončar (sram vas bilo!) i svima onima koji su oko Kordića na Plesu skandirali ”Za dom spremni” i pjevali ”Rajska djevo, kraljice Hrvata” na uvid stavljam imena svih 116 osoba ubijenih u Ahmićima uz želju da se pokaju za prestrašan grijeh koji čine pred Bogom i pred ljudima:

 

AHMIĆ ALIJA (1937. – 1993.)

AHMIĆ ALMA (1978. – 1993.)

AHMIĆ AMIR (1978. – 1993.)

AHMIĆ ASIM (1953. – 1993.)

AHMIĆ BESIM (1967. – 1993.)

AHMIĆ DŽEMAL (1921. – 1993.)

AHMIĆ ĐULBA (1940. – 1993.)

AHMIĆ ELVEDIN (1974. – 1993.)

AHMIĆ ESAD (1942. – 1993.)

AHMIĆ FAHRUDIN (1955. – 1993.)

AHMIĆ HADŽI-ČELEBIJA (1928. – 1993.)

AHMIĆ HADŽI-HAZIM  (1924. – 1993.)

AHMIĆ HAJRA (1920. – 1993.)

AHMIĆ HAJRA (1974. – 1993.)

AHMIĆ HAJRUDIN (1958. – 1993.)

AHMIĆ HAŠIM (1931. – 1993.)

AHMIĆ HUSEJN (1930. – 1993.)

AHMIĆ ISLAM (1946. – 1993.)

AHMIĆ ISMAIL (1931. – 1993.)

AHMIĆ LATIFA (1940. – 1993.)

AHMIĆ MINETA (1958. – 1993.)

AHMIĆ MUJO (1958. – 1993.)

AHMIĆ MUNIB (1935. – 1993.)

AHMIĆ MURIS (1966. – 1993.)

AHMIĆ NADIRA (1946. – 1993.)

AHMIĆ NASER (1962. – 1993.)

AHMIĆ NAZIF (1950. – 1993.)

AHMIĆ RAMIZ (1923. – 1993.)

AHMIĆ RASIM (1964. – 1993.)

AHMIĆ RASMA (1927. – 1993.)

AHMIĆ RAZIJA (1961. – 1993.)

AHMIĆ REĐIB (1927. – 1993.)

AHMIĆ SABIRA (1970. – 1993.)

AHMIĆ SADETA (1939. – 1993.)

AHMIĆ SAKIB (1935. – 1993.)

AHMIĆ SAMIR (1974. – 1993.)

AHMIĆ SEJO (1993. – 1993.) – Najmlađa žrtva

AHMIĆ SEMIR (1983. – 1993.)

AHMIĆ SMAILA (1969. – 1993.)

AHMIĆ ŠEFIK (1949. – 1993.)

AHMIĆ ŠUHRET (1955. – 1993.)

AHMIĆ ZAHIR (1946. – 1993.)

AHMIĆ ZEHRUDINA (1966. – 1993.)

AHMIĆ ZULEJHA (1968. – 1993.)

ALIĆ EŠREF (1948. – 1993.)

ARNAUT ELVIS (1986. – 1993.)

BRKA ABDULAH (1945. – 1993.)

BRKIĆ ENVER (1969. – 1993.)

ČERIMIĆ AJŠA (1952. – 1993.)

ČERIMIĆ EDIN (1976. – 1993.)

ČERIMIĆ ELVEDIN (1979. – 1993.)

ČERIMIĆ MEHMED (1948. – 1993.)

ČERIMIĆ SANELA (1986. – 1993.)

DEDIĆ FARIZ (1969. – 1993.)

DEDIĆ MUSTAFA (1947. – 1993.)

DŽIDIĆ MUHAREM (1965. – 1993.)

DŽIDIĆ NEDŽAD (1972. – 1993.)

HARČEVIĆ FATIMA (1912. – 1993.)

HELEG MUNIB (1943. – 1993.)

HRNJIĆ ADMIR (1969. – 1993.)

HRNJIĆ MEHMED (1945. – 1993.)

HRUSTANOVIĆ MEHO (1928. – 1993.)

HRUSTANOVIĆ ZARFA (1930. – 1993.)

IMŠIREVIĆ GALIB (1963. – 1993.)

IMŠIREVIĆ EKREM (1944. – 1993.)

IMŠIREVIĆ ŠAĆIR (1949. – 1993.)

KARIĆ IBRAHIM (1942. – 1993.)

KERMO FAHRUDIN (1940. – 1993.)

KRDŽALIĆ HUSO (1961. – 1993.)

MRKONJA SABAHUDIN (1954. – 1993.)

MRKONJA SAMIR (1976. – 1993.)

NESLANOVIĆ MUHAMED (1937. – 1993.)

OSMANČEVIĆ SABAHUDIN (1964. – 1993.)

PAĆO FEHIM (1934. – 1993.)

PAĆO HUSO (1972. – 1993.)

PAĆO NUSRET (1966. – 1993.)

PAĆO ZAIM (1968. – 1993.)

PEHLIVANOVIĆ REDŽEP (1950. – 1993.)

PEHLIVANOVIĆ SADIKA (1958. – 1993.)

PEZER AHMED (1966. – 1993.)

PEZER AZIZ (1912. – 1993.) – Najstarija žrtva

PEZER ĆAZIMA (1939. – 1993.)

PEZER FADIL (1966. – 1993.)

PEZER FATA (1949. – 1993.)

PEZER KASIM (1928. – 1993.)

PEZER MEVLUDIN (1974. – 1993.)

PEZER MUSTAFA (1936. – 1993.)

PEZER NEZIRA (1915. – 1993.)

PEZER OSMAN (1962. – 1993.)

PEZER SAKIB (1950. – 1993.)

PEZER SIRADŽ (1948. – 1993.)

PEZER ŠEFIK (1941. – 1993.)

PJANIĆ MUAMER (1971. – 1993.)

PUŠĆUL MUZAFER (1957. – 1993.)

RAMIĆ AMIR (1969. – 1993.)

RAMIĆ ZENUR (1959. – 1993.)

RIBO MUNIB (1958. – 1993.)

SALKIĆ ADIS (1978. – 1993.)

SALKIĆ ADISA (1980. – 1993.)

SALKIĆ EMSAD (1957. – 1993.)

SALKIĆ FATIMA (1957. – 1993.)

SALKIĆ MELISA (1991. – 1993.)

SALKIĆ MIRNESA (1969. – 1993.)

SALKIĆ NERMIN (1989. – 1993.)

SALKIĆ NIHADA (1960. – 1993.)

SALKIĆ OSMAN (1930. – 1993.)

SALKIĆ SABIHA (1928. – 1993.)

SALKIĆ SENAD (1986. – 1993.)

SALKIĆ ŠUHRA (1986. – 1993.)

ŠEHIĆ ELVIS (1983. – 1993.)

ŠEHIĆ ENVER (1959. – 1993.)

ŠILJAK ADEM (1955. – 1993.)

TRAKO MEHMED (1944. – 1993.)

ZEC ALISA (1979. – 1993.)

ZEC HAJRA (1954. – 1993.)

ZEC SABAHUDIN (1955. – 1993.)

 

“I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne znate“! (Kur´an, El-Bekare 154).

Još tekstova ovog autora:

• Peter Kuzmič, arhitekt pravednijih struktura
• Messiju 1,2 milijuna £ tjedno? Dajte barem 10 kuna Autografu
• Hrvatice i Hrvati: a da se mrzite nježno?
• Kava i kolači: Hajmo ispisati našu teologiju oslobođenja
• Imamo li izlaz iz toksičnih odnosa? Priča o jednom karakteru
• Što Lulina pobjeda u Brazilu govori nama i cijelom svijetu
• Možemo li zagrliti neprijatelja? Ja sam pokušao
• Deset metaka za Dragu Pilsela, zbog poštovanja Srba
• U Bogu su Blago Zadro i prvi ubijeni Srbin u Vukovaru isti!
• Slušam Bozanića i boli me glava. 25 godina me skoro boli!

» Svi tekstovi ovog autora