Kako kaže Harold Nicholson, diplomacija je primjena takta i inteligencije na vođenje međunarodnih poslova. Doduše, nakon njega – Nicholson spada u intelektualnu prtljagu prošlog stoljeća – neki su teoretičari diplomacije dodali da je diplomacija ne samo primjena takta i inteligencije, već i znanja, a i strpljenja.
A takt zahtijeva i toleranciju prema onome s kim se pregovara i tko ima drukčije stavove od naših. Zato američki teoretičar pregovaranja Roger Fisher (osnivač harvardske škole pregovaranja) preporučuje da se pregovarači, tijekom pregovora, ”popnu na balkon” i odmaknu od vlastite pregovaračke pozicije te da nepristrano promotre sebe i svog sugovornika da bi razvili senzibilitet prema strahovima i fobijama suprotne strane.
Takav diplomatski senzibilitet traži se i od vladara, piše Niccolò Machiavelli u svojem svjetski poznatom ”Vladaru”, ako on vodi pregovore s drugim vladarima.
No kako nas je povijest naučila samo to da nas ničemu nije naučila, ona se – povijest – ponavlja kao farsa. Prepuna je lažnih pregovora i zlouporaba diplomacije kao vještine pronalaženja kompromisa da se izbjegne ono najgore u životu civilizacija, a to je rat. Zato i Kinezi kažu da je bolje pregovarati godinu dana, nego voditi rat samo jedan dan.
Svjetska javnost se neizmjerno uzbudila kada je sjevernokorejski diktator Kim Jong Un najprije doveo svijet na rub nuklearnog rata, a onda u neočekivanom obratu stvorio iluziju mirotvorstva, čemu se pridružio i drugi autokrat (koji uspješno brodi ka uspostavi diktature), američki predsjednik Donald Trump
No teško je nešto očekivati od modernih vladara koji, izgleda, nisu ništa naučili, nisu pak ništa pročitali ili dolaze, metaforički rečeno, iz nekih drugih svjetova i galaksija.
Uzmimo jedan aktualni primjer: svjetska javnost se neizmjerno uzbudila kada je sjevernokorejski diktator Kim Jong Un, mlađahni autokrat, najprije doveo svijet na rub nuklearnog rata, a onda u neočekivanom obratu stvorio iluziju mirotvorstva, čemu se pridružio i drugi autokrat (koji uspješno brodi ka uspostavi diktature), američki predsjednik Donald Trump.
Neosnovani optimizam naprasno je prekinut baš pomanjkanjem takta i inteligencije – obiju strana. Kim Jon Un iznenada je otkazao susret u Panmunjonu koji se trebao održati 14. svibnja navodeći kao razlog održavanje vojnih manevara združenih snaga Južne Koreje i SAD-a.
No ti manevri su bili najavljeni još i prije nego što je došlo do susreta Kim Jong Una s južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom, a je li Kim očekivao da će Moon otkazati te manevre i to mu rekao na samitu, zasada ne znamo.
Znamo da je Kim, kao znak dobre volje, najavio da će 23. svibnja početi demontažu svojeg nuklearnog eksperimentalnog postrojenja (za koje stručnjaci govore da ionako više nije uporabljivo). U znak dobre volje SAD je odlučio povući iz manevara svoje bombardere B-52, koji su očito trebali simulirati napad na Sjevernu Koreju, a Moon je brzo izjavio da ti manevri nisu ofanzivnog već defanzivnog karaktera.
No umiješao se novi američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton, poznat po tomu što je još kao šef misije SAD-a u UN-u zagovarao bombardiranje Irana, dakle anti-diplomat po svim kriterijima i klasične i moderne diplomacije.
No umiješao se novi američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton, poznat po tomu što je još kao šef misije SAD-a u Ujedinjenim nacijama zagovarao bombardiranje Irana, dakle anti-diplomat po svim kriterijima i klasične i moderne diplomacije. Ako u Sjevernoj Koreji ne ishodimo takav sporazum o denuklearizaciji, mogao bi se ponoviti ”libijski model”. I tako je Bolton uspješno rasrdio ćudljivog diktatora Kima
Bolton je, mrtav-hladan, zaprijetio Sjevernoj Koreji da će na njoj primijeniti ”libijski model”: Zapad je ishodio odustajanje od programa nuklearnog naoružavanja što ga je zagovarao libijski vođa (još jedan diktator) Muammar Gadafi kao zaštitu od tog istog Zapada, da bi, uz aktivnu intervenciju tog Zapada, bio svrgnut s vlasi i ubijen.
Ako u Sjevernoj Koreji ne ishodimo takav sporazum o denuklearizaciji, mogao bi se ponoviti ”libijski model” – tako je Bolton uspješno rasrdio ćudljivog diktatora Kima i time doveo u pitanje i najavljeni ”povijesni susret” Kima i Donalda Trumpa koji bi se trebao održati 12. lipnja u Singapuru.
U najvećem se čudu našao predsjednik južne Koreje Moon Jae-in, kojemu je Kim u znak retalijacije srezao dozvolu za prisustvovanje opet ”povijesnom događaju”, uništenju nuklearnog postrojenja Sjeverne Koreje.
Da su Amerikanci i Južnokoreanci doista željeli nastaviti atmosferu popuštanja i smirivanja, mogli su otkazati ili bar odgoditi zajedničke manevre i tako poslati umirujući znak Kimu, ”rocket manu”, čovjeku-raketi kako ga je posprdno nazvao Trump (Talijani su mnogo delikatniji – oni ga zovu ”Ciccio bomba”, što bi odgovaralo našemu ”Bucko bomba”).
Kim je mogao ne otkazati bilateralni susret s Južnom Korejom zakazan za 14. svibnja, a John Bolton, krivi čovjek na krivom mjestu, mogao je jednostavno odšutjeti, a ne dolijevati ulje na vatru i poslati Kimu poruku koja sadrži njegovu najveću fobiju – da će ga, odustane li od nuklearnog oružja, Amerikanci srušiti s vlasti i da će doživjeti sudbinu Gadafija i Huseina.
Međutim, ni Kim, a ni Trump (koga je Kimov propagandni stroj nazvao recipročno ”Donald the Mad” – Ludi Donald) nisu baš dobar primjer iz Nicholsonovih traktata o diplomaciji.
Ni Kim, a ni Trump nisu baš dobar primjer iz Nicholsonovih traktata o diplomaciji. Diktator Kim je već ušao u povijest kao paranoični nalogodavac ubojstava svojih rođaka i suradnika. S druge strane, 27 psihijatara s najuglednijih američkih sveučilišta prekršilo je zakletvu i smatralo je nužnim u posebnoj knjizi upozoriti na Trumpove sociopatske osobine i mentalnu nestabilnost
Diktator Kim je već ušao u povijest kao nalogodavac ubojstava svojih rođaka i suradnika. Kaže iskusni novinar Ryan Duffy, koji ga je sreo, da je ostao pogođen Kimovim izbjegavanjem uspostavljanja ”eye contacta” i njegovim sociopatskim ponašanjem.
S druge strane, 27 psihijatara s najuglednijih američkih sveučilišta prekršilo je zakletvu i smatralo je nužnim u posebnoj knjizi upozoriti na Trumpove sociopatske osobine i mentalnu nestabilnost.
Madeleine Albright, Clintonova ministrica vanjskih poslova, u svojoj knjizi ”Fašizam: jedno upozorenje” pak neće ga otvoreno nazvati fašistom, ali mu pripisuje, njemu kao i Kimu, obnavljanje atmosfere koja je tridesetih sunovratila Europu u svjetsku kataklizmu.
Baš smo u lijepom sosu kada nam diplomaciju, vještinu izgradnje mira, vode oni koje javno mnijenje i brojni stručnjaci otvoreno opisuju kao sociopate.
Još tekstova ovog autora:
- Ukrajina, godinu dana kasnije
- Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
- Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
- Kako da se odužimo Sloveniji?
- Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
- U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
- Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?
- Kompozitor Musorgski i kraj Drugog svjetskog mira
- Crni val koji prijeti Italiji
- Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.