Sofija Kordić
Čehinja Zdeňka i Pakistanac Tabiš upoznali su se 2010. igrajući online igricu FarmVille. Virtualno zalijevanje rajčice, mrkve i luka preraslo je u romansu i završilo brakom.
Vjerili su se preko Skypea, a vjenčali 2014. na godišnjem odmoru na Šri Lanki. Nisu, međutim, mogli zajedno živjeti u Češkoj. Punih pet godina trajala je njihova borba s češkim uredima. Imigracijski službenici, pa ni obitelj ni prijatelji u početku, nisu vjerovali da se radi o ljubavi.
Svi su bili uvjereni da je u pitanju fiktivni brak da bi Pakistanac stekao boravak i kasnije državljanstvo u zemlji Europske unije. Tabišu nisu htjeli izdati vizu. Pet godina su živjeli odvojeno, viđali su se jednom godišnje na kratkotrajnim odmorima na Šri Lanki.
Priču o Zdeňki i Tabišu opisala je prije tri godine češka spisateljica Iva Pekárková u romanu, a ove godine je premijerno prikazan i film ”Manželství” (”Brak”) u režiji Čehinje Kateřine Hager i Pakistanca Asada Faruqija. Dokumentarac je bio ljetos prikazan i na prestižnom festivalu HotDocs u Torontu. Film govori i o strahu češkog društva od svega što je različito i nepoznato, a u ovom slučaju je to islam.
U vrijeme migrantske krize 2015. i antiislamske histerije u Češkoj, koja na žalost traje i danas, politolog Jiří Pehe mi je u jednom razgovoru rekao da je Češka provincijalna zemlja koja se boji velikog svijeta zbog čega je potpuno okrenuta sebi.
”Priča o Zdeňki i Tabišu me prije svega fascinirala svojom tajnovitošću i složenošću. U pitanju je moćna ljudska priča smještena u kontekst današnje Europe koja se sučeljava sa strahom od migracije, terorizma i ksenofobije, priča koja je skrivala veliki potencijal za pravljenje zanimljivog dokumentarnog filma”
Karel Schwarzenberg, bivši ministar vanjskih poslova, nekadašnji šef kabineta Vaclava Havela, bivši predsjednik liberalne stranke TOP 09, i čovjek koji je 2013. na predsjedničkim izborima za dlaku izgubio od Miloša Zemana, iste je godine izjavio da Česi jesu ksenofobni, da ih to ne razlikuje od ostalih naroda koji također imaju predrasude prema ljudima druge vjere i običaja, ali da Česi za razliku od ostalih, od svojih susjeda Austrijanaca, na primjer, nemaju dugogodišnje iskustvo s imigrantima.
”Prilikom jednog predavanja usporedio sam Portugalce i Čehe, dva naroda otprilike jednake veličine. U vrijeme kad su Portugalci imali tvrđavu u Perzijskom zaljevu, oplovili Afriku, osvajali današnji Brazil, Česi su odlazili najdalje do Nirnberga, a oni najhrabriji do Venecije. A tako nešto snažno određuje poimanje okolnog svijeta. Tek današnja generacija, oni koji su se rodili nakon 1989. poznaju svijet”, izjavio je tada Schwarzenberg.
Ali, vratimo se ljubavi, Zdeňki i Tabišu. Književnica Pekárková je najprije napisala članak pod nazivom ”Zašto se Čehinje udaju za Pakistance”, ponukana iskustvima iz svoje prevoditeljske prakse u Londonu. Iz mnoštva burnih reakcija izdvojila je Zdeňkino pismo u kojem joj je opisala svoje muke s češkim uredima i nemogućnošću da muž Pakistanac živi s njom u Češkoj.
”Plašila sam se da će je Pakistanac iskoristiti kako bi se dokopao Europe. Ali, za razliku od svih službenika koji su se bavili ovim ‘slučajem’ uputila sam se kod Zdeňke da vidim što je u pitanju”, izjavila je češka spisateljica za portal Heroine.cz i nakon što se uvjerila da je u pitanju ljubav, nikakav fiktivni brak, pratila je Zdeňku prilikom obijanja vrata nadležnih ureda.
Zahvaljujući Pekárkovoj počelo je i snimanje filma ”Brak”, bila je koautorica scenarija s Kateřinom Hager. U filmu su i scene iz Karačija gdje je Tabiš živio s obitelji prije nego što je uspio dobiti češku vizu.
Nije dolazilo u obzir da se Zdeňka preseli u Pakistan jer bi tamo u invalidskim kolicima bila previše ovisna od pomoći drugih. U kolicima je od svoje 23. godine nakon teške prometne nezgode.
Film prikazuje ženu koja se usprkos teškim životnim udarcima ne predaje. U filmu je prikazana u majici s natpisom ‘nezaustavljiva’.
Godinama su se i ona i Tabiš borili protiv nepovjerenja državnih službenika, ali i obitelji. Zdeňkinim roditeljima je smetalo što je Tabiš musliman, a njegovoj obitelji što se ne radi o dogovorenom braku kako je u Pakistanu običaj kod tradicionalnih obitelji.
Film ”Brak” otvorio je dvije aktualne teme: zajednice među partnerima iz različitih kulturnih sredina i partnerstvo u doba interneta.
Jedan od najvećih strahova u sadašnjoj Češkoj o kojem sam nebrojeno puta pisala na ovom mjestu je strah od migranata, posebno od muslimana. Toliko je vješto premijer Babiš manipulirao s tim strahom da je svojom bizarnom i prljavom predizbornom propagandom takoreći potopio Pirate, favorite nedavnih parlamentarnih izbora koji su završili na trećem mjestu u koaliciji s jednom manjom strankom.
Potopio je, međutim, i sam sebe, jer njegova stranka ANO nije osvojila najveći broj glasova, a dosadašnji koalicijski partneri nisu prešli izborni prag. Ostali su mu samo ekstremisti, s kojima i da hoće ne može formirati većinu u parlamentu.
U vrijeme migrantske krize 2015. i antiislamske histerije u Češkoj, koja na žalost traje i danas, politolog Jiří Pehe mi je u jednom razgovoru rekao da je Češka provincijalna zemlja koja se boji velikog svijeta zbog čega je potpuno okrenuta sebi
Kad je 2018. na čelo Ministarstva vanjskih poslova došao Tomáš Petříček, jedan od rijetkih ministara u vladi oligarha Andreja Babiša koji je zaslužio ministarsku poziciju (nije odradio mandat do kraja, smijenjen je pod pritiskom predsjednika Zemana) dovoljan je bio jedan Zdeňkin susret s njim 2019. da bi nedugo zatim Tabiš dobio vizu.
Je li uopće moguće da se Pakistanac zaljubio u 13 godina stariju Čehinju koja je u invalidskim kolicima? Može li se vjerovati online ljubavi? To su neka od pitanja koja su sebi postavljali autori filma prije snimanja.
”Priča o Zdeňki i Tabišu me prije svega fascinirala svojom tajnovitošću i složenošću. U pitanju je moćna ljudska priča smještena u kontekst današnje Europe koja se sučeljava sa strahom od migracije, terorizma i ksenofobije, priča koja je skrivala veliki potencijal za pravljenje zanimljivog dokumentarnog filma”, izjavila je redateljica Hager.
Oboje redatelja su se od prvih dana snimanja zbližili s protagonistima, a njihova zajednička suradnja i avantura koja se odigravala na trima kontinentima, trajala je skoro četiri godine.
”Iz dana u dan smo u medijima konfrontirani s opasnostima koje donosi virtualni svijet, izloženi smo propagandi ”za” i ”protiv” migranata i vrlo smo oprezni prema pričama koje imaju happy end. Sve ovo film obrće naglavačke. Donosi nam priču u koju u početku ni sami nismo vjerovali. I pored svega je istinita”, izjavila je Iva Hejlíčková iz Asocijacije čeških filmskih klubova.
”To što smo odrasli u tzv. civiliziranoj kulturi, ne znači da nismo podložni atavističkim instinktima”, kaže spisateljica Pekárková koja iz vlastitog neugodnog iskustva zna što su predrasude prema drugim rasama i vjerama. Naime, njezin dugogodišnji partner je Nigerijac. Uvjerena je da se o tim stvarima mora što više pisati i govoriti.
”Moraju se iznova i iznova ponavljati, naglašavati, jer ljudi to ne žele razumjeti, htjeli bi da je sve lijepo poslagano po kutijama. Ali nije.”
Zdeňka i Tabiš žive u gradiću Aš na zapadu Češke. Roditelji su se oslobodili straha od pakistanskog ”uljeza” čim su ga upoznali.
”Živimo u svom društvenom mjehuriću i nikoga unutra ne puštamo. Imamo sreću da nas prijatelji prihvaćaju takve kakvi smo. Zbog toga što godinama nismo mogli biti zajedno, što vjerojatno nitko ni ne može zamisliti, sretni smo zbog svakog običnog dana.”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
- Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
- Pravo na nasilje kao ustavno pravo
- Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
- Situacija u Amazonu, Uberu… Radnici ili moderni robovi?
- Apsurd: Iz razvijene Češke u siromašnu Srbiju na cijepljenje
- Uzalud nam cjepivo bez empatije i solidarnosti
- Bumerang iz mulja devedesetih
- Kad se građani pretvore u vojsku volontera zvoni na uzbunu
- Žene koje nisu slomili ni režimi ni patrijarhat
