autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Uzalud nam cjepivo bez empatije i solidarnosti

Autor: Sofija Kordić / 02.03.2021. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

”Profit raste, a gubi se ljudskost i empatija.”

Ovako je jedna Čehinja nedavno na Facebooku opisala situaciju u svojoj tvrtki, zgađena pristupom poslodavca koji ne dopušta zaposlenicima rad od kuće premda im je jedino sredstvo za rad kompjuter, koji ne vodi računa nose li zaštitne maske na radnom mjestu i jesu li dovoljno udaljeni jedno od drugog, niti šalje na bolovanje radnike sa simptomima Covida. Profit iznad svega. [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: cjepivo, empatija, Praška prizma, Sofija Kordić, solidarnost

Bumerang iz mulja devedesetih

Autor: Sofija Kordić / 02.02.2021. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

”Gospođo, smirite se, vi možete ostati, on mora van iz zemlje, takav je zakon!”

Mjesto radnje policija za strance u Pragu, 2008. godina.

”Gospođa” sam ja, ”on” je moj sin, beba od tri mjeseca koju držim u nosiljci ispred sebe dok zabezeknuto slušam mladu službenicu koja ne trepćući okom, bez ijedne grimase na licu, govori kako sin mora van iz zemlje zato što smo u procesu prikupljanja podataka za njegovu osobnu iskaznicu zakasnili prijaviti rođenje na policiju za strance nekoliko dana od previđenog roka od dva mjeseca. [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Eichmann, Hanna Arendt, Holokaust, Praška prizma, Sofija Kordić, Zlatko Paković

Kad se građani pretvore u vojsku volontera zvoni na uzbunu

Autor: Sofija Kordić / 03.01.2021. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

”Nakon pandemije sve će biti isto, samo malo gore”, izjavio je početkom pandemije koronavirusa francuski književnik Michel Houellebecq. [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Praška prizma, Sofija Kordić, uzbuna, volonteri

Žene koje nisu slomili ni režimi ni patrijarhat

Autor: Sofija Kordić / 01.12.2020. 1 Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

”Smiješ li se vratiti kući sad kad si rodila drugu kćer”, upitala je moju majku mlada žena koja je ležala u krevetu do nje u bolnici dalmatinskog gradića sredinom šezdesetih. [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: feminizam, patrijarhat, Praška prizma, Sofija Kordić, žene

Izgubljena bitka s dezinformacijama znači izgubljene živote

Autor: Sofija Kordić / 01.11.2020. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

Trećina učitelja osnovnih škola u Slovačkoj uvjerena je da je cijepljenje priprema za čipiranje ljudi, kaže jedno nedavno istraživanje javnog mišljenja. [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: COVID-19, desinformacija, Praška prizma, Sofija Kordić

Rađajte, cure, karijera nije za vas!

Autor: Sofija Kordić / 01.10.2020. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

”Kirurgija nije za žene. Ne mogu to one fizički. Nisu dovoljno odlučne. Najiskrenije govoreći, ne vidim ni najmanji razlog da biste ovo zanimanje savladali.”

Ovako je prije 40 godina govorio primarijus Sova stažistici Alžběty u čuvenoj češkoj seriji ”Bolnica na kraju grada”. Na scenu je nedavno podsjetio jedan češki kolumnist podsjećajući kako se za četiri desetljeća češko društvo, kojega mnogi vide kao vrlo liberalno i u kojem se češke žene nemaju na šta žaliti, u osnovi ništa nije promijenilo kad su u pitanju pojedine profesije i položaj žena.

Udruga ”Mladi liječnici” sprovela je nedavno istraživanje u kojem je sudjelovalo 800 mladih čeških liječnica. Većina njih doživjela je razne vrste diskriminacija i uvredljive komentare od strane starijih kolega.

”Ženama je mjesto jedino u kuhinji, ne u medicini, a vi niste ni za kuhinju… Je li vas netko već napumpao?… Vi ste kokoške… Razmnožavajte se, cure, rodite najmanje troje djece. Karijera nije za vas. Znate li uopće kuhati?… Za žensko ste prilično pametna… Maco, djevojčice, mico, ostavi se kirurgije, to je za muškarce…”

Istraživanje je pokazalo i da većina liječnica ništa nije poduzela, jer se pribojavaju da bi im položaj na poslu bio time još više otežan. One koje se žale i podignu glas nazivaju histeričnim ili militantnim feministicama.

Kad se javljaju na oglase za posao mnoge liječnice se pita jesu li udane, imaju li djecu, namjeravaju li roditi i kad. Nerijetko im se kaže da će ih primiti samo zato što se nije javio nijedan muškarac.

Žene ponekad svjesno, ponekad nesvjesno zbog odgoja, utjecaja okoline i sveopće opsjednutosti društva izgledom doprinose i veličanju izgleda kao glavne karakteristike žena

Smeta im kad na poslu muškarci oslovljavaju muškarce ”kolega ili gospodine doktore”, a žene ”curo, dušo, maco”.

Nekoliko mojih čeških prijateljica, nakon položenog vozačkog ispita nikad više nije sjelo za volan. Razlog – instruktor!

Pored seksualnih aluzija, pipkanja i komentara na račun izgleda, svaka od njih je govorila i o poniženju druge vrste: ubio me u pojam, totalno sam izgubila samopouzdanje, vrijeđao me i ponižavao, govorio da sam glupa, luda i nesposobna, da ženama ne treba dati volan u ruke, da se držimo ženskih poslova, da nam je mjesto u kuhinji, da smo opasne po sebe i druge, itd…

Vozački sam položila u Pragu 1999. Instruktor mi je bio mizogini napuhani tip koji je žene nazivao žabama. ”Zamislite, jedna žaba je uradila i rekla ovo, a druga žaba ono…”

Kad je saznao da sam novinarka, da radim u Radio Slobodnoj Evropi, da ponešto znam i o politici i o sportu, svaki put kad bi rekao žaba, napomenuo bi mi ”to se ne odnosi na vas”.

Ja bih mu odgovorila da ako ostale žene smatra žabama, da sam onda i ja žaba. I da nije lijepo što tako zove žene, premda nemam ništa protiv žaba, a ni njemu, pretpostavljam, ne bi bilo milo da ja sve muškarce zovem majmunima, premda nemam ništa protiv majmuna.

On bi se na to uvijek cerekao.

Kad je došlo vrijeme za pismeni ispit nekako zavjerenički dobronamjerno mi je rekao kako ću vjerojatno pasti nekoliko puta i da ne razbijam glavu zbog toga jer, bože moj, em žena, em strankinja, a češki jezik je jedan od najtežih na svijetu, a i češkim muškarcima treba nekoliko puta da polože.

Na dan ispita mi je suosjećajno pred vratima učionice rekao da mi ne može poželjeti sreću kad ću ionako pasti. Izašla sam nakon pola sata od predviđenih sat vremena, pogledao me sažaljivo i rekao: ”Odustali ste, zar ne, ma nema veze rekao sam vam, uzmite to sportski.”

Kad sam mu rekla da nisam odustala već da sam sve riješila i da mi je unutra bilo dosadno, zamalo se nije srušio. Gledao me kao u čudo. A kad je ugledao moj test bez greške već me gledao kao u božanstvo.

Na praktičnom ispitu policajcu je rekao: ”Ovo mi nećeš vjerovati, pismeni je položila iz prve, kad vozi ima muške reflekse, doduše, orijentacija joj je katastrofalna, tipično ženska, ali, čovječe, razumije se i u politiku i sport, možeš s njom na pivo, ona je zapravo muško!”

Instruktor se prezivao Fanta. Kad sam mužu ispričala posljednju dogodovštinu s njim i policajcem, rekao mi je, uz vragolasti osmijeh, da sam mu trebala reći kako on samo misli da je Fanta, ali da je zapravo Sprite.

Ja, na žalost, već dugo ne vozim, ali ne zbog mizoginog Fante, već zbog traume i nesigurnosti nakon teške prometne nezgode koja se zbila samo godinu i pol dana nakon položenog vozačkog. Nisam ja vozila, ali traumi je to svejedno.

Krivo mi je što ne vozim iz tisuću razloga, ali najviše zbog žena koje ne voze jer su im tipovi poput Fante uništili samopouzdanje. Svaka od nas bi mogla napisati po sto kolumni o tome što od takvih doživljavamo na poslu, na ulici, u javnom prijevozu, kod liječnika, a mnoge, na žalost, i u obitelji.

Češka još uvijek nije ratificirala Istanbulsku konvenciju. Ovoga ljeta Vlada ju je makla s dnevnog reda jer navodno pobuđuje emocije i neophodna je još poneka stručna diskusija.

Protivnici ponavljaju staru mantru o nepotrebnosti konvencije jer su tu domaći zakoni. Nevladine organizacije upozoravaju da je usprkos domaćim zakonima lani medicinsku pomoć zatražilo preko 168 tisuća žrtava obiteljskog nasilja.

U susjednoj Poljskoj je istodobno ministar pravosuđa najavio da će Poljska, koja je Istanbulsku ratificirala, od nje odstupiti ”jer je previše ideološka i jer bi se zbog nje djeci u školi morala objašnjavati gender ideologija koja je u suprotnosti s obiteljskim i katoličkim vrijednostima”.

Ni Slovačka ni Mađarska još nisu ratificirale konvenciju. Za usporedbu, ratificirale su je zemlje nečlanice Europske unije: Turska, Albanija i Bosna i Hercegovina.

U Češkoj se u javnom prostoru od strane zagovornika tzv. ”tradicionalnih vrijednosti” i ”zdravog razuma” često može čuti da je diskriminacija na poslu izmišljotina feministica i gender aktivista.

To je, međutim, realnost svake žene koja želi uspjeti u svojoj profesiji. Češke žene zarađuju u prosjeku 22% manje od muškaraca. EU prosjek je 14,8%, europski 16%. U bankarskom i financijskom sektoru u Češkoj žene zarađuju čak 40% manje od muškaraca za isti posao.

Od baršunaste revolucije, uz nekoliko iznimaka, na čelu utjecajnih medija nije bila ni jedna žena. Žene su sve obrazovanije, na češkim visokim školama više je studentica od studenata, ali na visokim pozicijama u društvu prevladavaju muškarci.

Stoga nimalo ne čudi da ni premijersku ni predsjedničku funkciju u Češkoj nikad nije obnašala nijedna žena. Politika je u Češkoj ”muška stvar”. Češka je na 84. mjestu, između Urugvaja i Čilea, kad je u pitanju zastupljenost žena u parlamentu.

I same žene, nesvjesno, zbog duboko utisnutog patrijarhata podržavaju stereotipe o ulozi muškaraca i žena.

”Ženama je mjesto jedino u kuhinji, ne u medicini, a vi niste ni za kuhinju… Je li vas netko već napumpao?… Vi ste kokoške… Razmnožavajte se, cure, rodite najmanje troje djece. Karijera nije za vas. Znate li uopće kuhati?… Za žensko ste prilično pametna… Maco, djevojčice, mico, ostavi se kirurgije, to je za muškarce…”

Bezbroj puta sam čula prijateljice i poznanice kako u razgovoru kažu: pa moj muž nije loš, pomaže mi oko djece, ponekad skuha ručak, usisa, ide u nabavku… Kao da djeca nisu i njegova, kao da stan, kuća i poslovi oko njih nisu nešto o čemu i on mora brinuti.

Eto, koliko je on dobar, tu i tamo pomogne, a ne mora, pa je divan i krasan, spustio se sa svoje božanske muške razine na nižu, žensku i odmah oreol oko glave.

Kad pričam o položaju žena u Češkoj i na Balkanu s prijateljicama iz Danske i Švedske blijedo me gledaju. Kako i ne bi kad se tamo podrazumijeva da muškarac ide na porodiljsko. O dijeljenju kućnih poslova da i ne govorim.

Zato je uloga žena u odgoju djece, posebno sinova presudna. Mog muža je odgojila jedna izvanredna žena koja je oba sina naučila od malih nogu da kućni poslovi nemaju spolni predznak, i da nisu mali carevi kojima se sve servira pod nos.

Žene ponekad svjesno, ponekad nesvjesno zbog odgoja, utjecaja okoline i sveopće opsjednutosti društva izgledom doprinose i veličanju izgleda kao glavne karakteristike žena.

Trideset jednogodišnja kantautorica Katarína Kubošiová, umjetničkog imena Katarzia, Slovakinja s praškom adresom, u svojim pjesmama često razmatra položaj žena u današnjem svijetu. Nedavno je u jednom razgovoru pričala o složenom odnosu s majkom, glumicom, zbog čije se ljepote i uspjeha dugo osjećala nesigurnom i inferiornom.

”Kad je posjetim stalno mi govori kako sam lijepa. Kažem joj kako to nije bitno i da prestane ljude po tome ocjenjivati. Ona to vjerojatno i ne može razumjeti, jer se cijeli život kretala u okruženju gdje je najvažnije kako žena izgleda. Tako je i u glazbenoj branši. Sve je zasnovano na seksizmu. Jedino što možemo uraditi je boriti se protiv toga, ali ne znam možemo li pobijediti.”

Ono što je u Češkoj svijetla točka, za razliku od susjednih država Slovačke i Poljske u kojima Katolička crkva ima ogromnu ulogu i u sekularnoj sferi, jest to što ovdje ne može proći legislativna zabrana pobačaja ili pokušaj da se ovaj medicinski zahvat oteža. A nije da nisu probali. Vrijedi se boriti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Praška prizma, Sofija Kordić, žene

U kandžama sam Praga, a uvijek u procijepu

Autor: Sofija Kordić / 01.09.2020. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

Kad se izmijene podneblja u grudnom košu nastane procijep. Rapsko plavetnilo zamijenila sam praškim sivilom. Već desetljećima isti scenarij, a osjećaj izmještenosti ne gubi na snazi. Pripadam li Jadranskom moru ili bregovima Vltave? Gdje je dom? Što je domovina? Jedno od toga, oboje, ili nijedno? [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Praška prizma, Sofija Kordić

Oružje u Ustav! Što može poći po zlu?

Autor: Sofija Kordić / 01.08.2020. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

”Pravo na ubijanje je neprikosnoveno”, kaže jedan ženski lik u fascinantnom romanu ”Fizika tuge” Georgija Gospodinova, nakon što je živjela tri godine s budistom kojem se zavjetovala da više neće ubiti niti jednog živog stvora. U trenutku malog rastrojstva, kad je ishlapila ljubav i iščezli hormoni strasti, sladostrasno je potamanila sprejom za insekte sve što gmiže po stanu.  [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Češka, oružje, Praška prizma, Sofija Kordić

Rasizam naš svagdašnji

Autor: Sofija Kordić / 28.06.2020. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

Primjer prvi: Fotografija Hitlera, ali s crnom bojom kože, afro frizurom i stereotipnom odjećom Afroamerikanca. Pored fotomontaže podebljanim, ogromnim slovima piše BLACK LIVES MATTER, a ispod natpis: ”Hoćemo li pokleknuti pred svim zločincima koji su, navodno, htjeli postati bolji?” [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Praška prizma, rasizam, Sofija Kordić

Plovi, Bekime, ne može ti nitko ništa!

Autor: Sofija Kordić / 26.05.2020. Leave a Comment

Sofija Kordić

Sofija Kordić

Skidao je sa sebe sloj po sloj. I slagao u rečenice, priče i romane. Listali smo nezasitno ogoljene stranice. Začuđeni, omađijani i nadasve zahvalni. Svjesni da se mi tako ogolili nikad ne bismo. Barem ne u tolikoj mjeri. A nama je onda bilo lakše s našim tjeskobama, strahovima, slabostima, tugama, prazninama i nepripadanjima. [Read more…]

Filed Under: PRAŠKA PRIZMA Tagged With: Bekim Sejranović, Praška prizma, Sofija Kordić

  • 1
  • 2
  • 3
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Popravljamo uspomene

    Popravljamo uspomene

    boris-dezulovic
  2. Glava u toplom

    Glava u toplom

    viktor-ivancic
  3. Nova klasa

    Nova klasa

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    anja-kozul
  2. Čudo u Ogulinu

    Čudo u Ogulinu

    paulina-arbutina
  3. Ujedinjena Baranja za Baniju

    Ujedinjena Baranja za Baniju

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se