autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pohlepa u Hrvata je sistem

Autor: Josip Kregar / 04.10.2018. 1 Comment

autograf-josip-kregar-bb2Jedna od tvrdnji koje sam napisao, a prošla je nezamijećeno, je da pohlepa nije pitanje knjigovodstva i financija, već duha i kulture. Malo me je sram hvaliti se time, jer to nije ništa novo, već je banalno. To vrijedi svugdje i traje preko postavljenih granica povijesnih razdoblja.

Postoje mnoge zemlje u kojima se to jedva zamjećuje. Vladari i proroci su pokazivali (ili bar glumili) skromnost i težili siromaštvu. Ne kod nas.

Pohlepa ide uz moć, a neograničena moć je i neograničena pohlepa.

Uz to moćni mrze one koji nisu pohlepni. Da se anonimno pojavi Isus, sveti Franjo ili Buda, teško da bi bez pomoći reda ili crkve našli iskrene sljedbenike i štovatelje. Bar kod nas.

Kod nas ne pali skromnost, već zgrtanje. Naši tajkuni nisu skrušeni protestanti koji se boje Boga, nerada i ulažu u kapital, a ne u otkup grijeha. Naši obijesno troše na dvorce, jahte i automobile, teže pokazati moć i bogatstvo.

Ne plaćaju simonije, ali su im zato odvjetnici krvopije. Okružuju se silikonski dotjeranim lutkama koje služe kao dokaz virilnosti. Ukras. Ništa novo; dokoličarska klasa preuzima ekonomiju i politiku. Žele da ih se smatra elitom. Ono što ih pokreće je pohlepa

Ne plaćaju simonije, ali su im zato odvjetnici krvopije. Okružuju se silikonski dotjeranim lutkama koje služe kao dokaz virilnosti. Ukras. Ništa novo; dokoličarska klasa preuzima ekonomiju i politiku. Žele da ih se smatra elitom. Ono što ih pokreće je pohlepa.

Kod nas je pohlepa dobila status vrline i pravo građanstva. Vjerojatno je to zbog toga što se u nas bogatstva ne stječu radom, vještinom i inovacijom.

Sad se (zar odjednom?) otkriva da nam nedostaje radne snage, pa se kaže da je kriva škola jer ne stvara jedinice za tržište radne snage. Istina je da tržišta radne snage uopće nema, jer ne samo da se ne traže pravnici i atomski fizičari, već se traže konobari i medicinske sestre.

To nije zbog škole i planova, već zbog toga što je industrija propala, kao i stočarstvo i poljoprivreda. Na tome su se neki, samo rijetki i samo neki, obogatili, jer jabuke otkupljuju po jednu kunu zato što je uvoz jeftin. Uvoz svega – od čokolade do automobila.

Automobile i računala ne proizvodimo, no premda proizvodimo i tramvaje i lokomotive, sve to uvozimo. Hvalimo se time što nam dolaze turisti, što su ljudi svu akumulaciju uložili u apartmane i kućerine, na čemu su opet zaradile banke i uvoznici žbuke, željeza i betona. Naš je šljunak, nešto cementa i znoj.

Nekad mladi, sada su dugovječni umirovljenici. Propalo je školstvo i umrlo zdravstvo, a ta bolest će se liječiti privatizacijama, nepravdama i nejednakostima.

Mi smo u sistemu u kojem država rasprodaje, a istovremeno sve više uzima svima da bi dala nekima. Država daje poslove, prepušta koncesije, gradi i farba. No, prije svega prodaje i dijeli.

I nakon trideset godina novog sistema država i Crkva najveći su posjednici. Kažu da nije za njih, već za sve. Kažu da daju milostinju siromašnima, ali zapravo žive u obilju.

Govorim o državi, a mislim i na gradove i općine, poduzeća nominalno u javnom vlasništvu, uhljebničke agencije i na dugi, dugi popis onih koji s takvom državom posluju.

Sustav nema motive i energiju koja pokreće. Temelj sustava je pohlepa. Aspiracije i želje za bogaćenjem strelovito rastu te normalnim i ostvarivim postaje i ono što je nekad bila privilegija tanke elite.

Sada svi žele biti vitezovi i plemići, ali ne zato da oslobađaju Jeruzalem, nego da žive u krkanluku, slavljima i da imaju seoske djevojke. Pohlepa masa da dobiju mrvice sve će im to omogućiti.

Jedna od tvrdnji koje sam napisao, a prošla je nezamijećeno, je da pohlepa nije pitanje knjigovodstva i financija, već duha i kulture. Malo me je sram hvaliti se time, jer to nije ništa novo, već je banalno. To vrijedi svugdje i traje preko postavljenih granica povijesnih razdoblja

Ne treba prisila, ne trebaju mačevi i haramije; dovoljne su novine i jadni policajci, udruge dragovoljaca i legije kruhoboraca. Sve to pokrenut će pohlepa za više novca, moći ili slave. Ne radi se o tome da se traži posao, već se traži zarada, zarada po svaku cijenu, zarada na svemu.

Poput štakora u kutu bore se plebejci za stolove i fotelje, vozača i mobitel, raskošnu tajnicu i poslovnu karticu. Zašto se žalimo na šutnju, pasivnost masa i strah. Njih u šutnji drži pohlepa. Jer sebe vide kao moguće ministre ili njihove vozače, vlasnike apartmana i kafića. Jer se sve može ako si iz pohlepe ponizan.

Mi stalno ponavljamo da nemamo demokratske navike i mentalitet, a šutimo o tome da su naše tradicije otimanje, prevare, sluganstvo. Imamo mi običaje, usađene gene dinarskih tradicija glasnog vikanja i tihog računanja koga i s kime, tradiciju zaborava načela i pragmatične borbe za opstanak.

Naši uzori su Trenkovi panduri, simbol pljačke i nasilja, krajiški pukovi Jelačića i Borojevića, izluđenih egzercirom i lošom hranom, bez škole i žena, koji ratuju po tadašnjim ratištima. Naravno da na tome, pljačkanju i moralnom rasulu, nema demokratske vlasti.

Strossmayer i Mažuranić, Radić, Maček i Supilo, španjolski borci iz Dalmacije, labinski revolucionari, Tito i partizani izgledat će kao nevažni. Nikakvi uzori, idealisti, sovjetski doušnici, masoni, jer što je ostalo iza njih? Uzor će biti heroji iz zabune, otimači tvornica, ljudi koji se bogate mitom, kukavičlukom i samozatajnim egoizmom.

Razni zločinci su zapravo heroji. Koljači Luburić i Dubajić prije su uzori, narod više cijeni dinarske haramije.

Nije to povijest. I sada – ne apstraktno osumnjičeni, već kažnjeni – nisu anatemizirani, već se oporavljaju u toplicama, slave na pokopima (re-pokapanjima), pozdravljaju kao štovani suborci, dobivaju stanove, kuće i gradilišta, postaju poduzetnici i zaštitari, slikaju se s glumicama, pjevaju i sjede u počasnim ložama.

Mi vičemo protiv oportunizma većine, zgražamo se nad njihovim neopravdanim strahom od vlastitog mišljenja.

Kažemo da na izborima pobjeđuju loši, jer su dobri ostali kod kuće. Tvrdimo da je vlast loša, jer se pošteni drže radijatora, kauča i daljinskog upravljača.

Pa kakav narod može biti, što je glasačka masa ako joj se kao uzori nametnu brbljavi ratnici iz kafića, mitovi bljutavih patriotskih emisija na HRT-u?

To je sve krivo. Krivo je to da nema uzora, da je žrtvovanje glupost, da je skromnost mana i da treba glumatati, izmišljati povijest i čitati političke trilere kao ideološku literaturu.

Država daje poslove, prepušta koncesije, gradi i farba. No, prije svega prodaje i dijeli. I nakon trideset godina novog sistema država i Crkva najveći su posjednici. Kažu da nije za njih, već za sve. Kažu da daju milostinju siromašnima, ali zapravo žive u obilju

Lijenost mišljenja, gutanje šund novina i bofl sajtova jer je jednostavno i lijepo ne misliti. Naš pravi problem su oni koji su sebe uvjerili u Soroševe zavjere.

Znaju ili oni kamo je otišao Soroš kad je došao u Hrvatsku? Najprije u Vukovar i Ovčaru položiti vijenac. Uostalom, njegov potpredsjednik (Neier) je po dojavi novinara objavio svijetu vijesti o sistematskim ubijanjima, nakon čega je Soroš nazvao Clintona, a američki predsjednik zaustavio ubijanja pritiskom na Miloševića.

Naravno da to ne moraju znati oni koje se mlatilo u Stajićevu i Mitrovici, ali je vapijuća nepravda u kojoj heroji postaju militantni borci protiv svog zaštitnika.

Zašto Tibor Varady nije dobio hrvatsko odlikovanje? A i ne znate da je on spasio stotine razmijenjenih pregovorima s Ivanom Šimonovićem. Slavimo bersekere rata, ali ne i one koji su utjecali na rezultat.

No čak ni ta idiotska šutljivost (idioti su ljudi koji se ne bave javnim, već samo svojim poslovima, rekao don Ivan Grubišić), već napuhane aspiracije za lakoćom života, posjedovanjem svega, dirljivom zabludom da su sreća i imovina jedno te isto stvara armije frustriranih Hrvata koji vide da profesori ONO-a i DSZ-a postaju lideri, da državu vode plagijatori (ma da državu – znanost!), da ljudi prosječnih sposobnosti i ispotprosječnog morala postaju elita.

Ako Krstičević može biti glasnogovornik na svečanostima, zašto to ne bi bila, i bila bolja, Selma koja živi u podstanarskoj sobi i putuje na fakultet?

Naš ministar ljetuje u vili tajkuna, policajci ljetuju na jahtama, a suci dobivaju donacije. Profesore i znanstvenike se, kažu, kupuje za male novce. Budala je onaj tko se ne uklopi u taj sistem. Problem za lidera nije kad mu nađu aferu u kojoj ne ispada pošten, već kad je to smiješan iznos za koji ne može platiti odvjetnika i novinare.

Problem gramzljivosti je u tome što se pojačava. Pohlepa se isplati. To nije samo pohlepa seoskog mangupa koji se preždere kad je nešto besplatno, sitni incident kojeg se sramiš. Ne, nije to jednostavni oportunizam gospodskog Kastora (je li Kranjčević ispao iz čitanki?) – to je račun po kojem se nikad ne isplati istaknuti, reći svoje mišljenje, kritizirati moćne, podržati manjinu.

Pohlepa je sistem.

Prije puno godina želio sam mijenjati stan s uglednim profesorom povijesti i proskribiranim nacionalistom. Krasan sunčan i velik stan, a ja sam nudio četvrti kat i sobe kao za služinčad, malo novca za kompenzaciju. Pitam zašto mijenja, pa ta soba na Ilicu je sjajna za pisanje knjiga. Njegova supruga se gotovo rasplakala, a on  mi reče: ”Sin mi kaže da su se svi obogatili, a mi ništa. Objavio sam knjige, a sinu ne mogu priuštiti ništa. Sram me je.”

Poput štakora u kutu bore se plebejci za stolove i fotelje, vozača i mobitel, raskošnu tajnicu i poslovnu karticu. Zašto se žalimo na šutnju, pasivnost masa i strah. Njih u šutnji drži pohlepa. Jer sebe vide kao moguće ministre ili njihove vozače, vlasnike apartmana i kafića. Jer se sve može ako si iz pohlepe ponizan

Na zidu veliki reljef kralja Tomislava sa štitom i šahovnicom. A sin mu predbacuje što se nije prilagodio i napravio vikendicu u Dramlju, nego kupuje knjige i svađa se s kolegama na Filozofskom fakultetu. A da se pognuo, bio bi, poslije izbora, ministar, a ovako je tek dao dobar detalj u novoj biografiji svog posinka.

Kao bivši sekretar bio bi najmanje ministar. I tako se sada pravimo iznenađeni oportunizmom, masovnošću kukavica, hipokrizijom.

Stvarnost zemlje iscrpljene pljačkom, lažnim obećanjima i lažnim mesijama ne mijenja se time što tvrdimo da nam je sveta, da je lijepa i naša i da volimo nogomet, da smo čudo, da živimo ugodno i da su nam ceste sigurne.

Patriotizam prikriva stvarnost, domoljublje pohlepu, neprijatelji su projekcija vlastitih mana. Pohlepa je vrlina, jer – skromnost se ne priznaje.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

  • Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
  • Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
  • Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
  • Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
  • Hrvatska je talac crnih bilježnica
  • Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
  • SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
  • SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
  • Politička alkemija sastavljanja vlade
  • Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: POROK PRAVDE Tagged With: Crkva, don Ivan Grubišić, Dubajić, HRT, Isus, Josip Kregar, Kranjčević, Krstićević, labinski revolucionari, Luburić, Maček, masoni, Mažuranić, Neier, partizani pohlepa, Porok Pravde, Radić, Soros, sovjetski doušnici, Strossmayer, Supilo, sveti Franjo, Tibor Varady, Tito, Vukovar

Comments

  1. zdenko barišić says

    05.10.2018. at 09:22

    Ovaj bi tekst valjalo kao letak bacati iz zrakoplova da ga pročita što veći broj naših građana iako im on zapravo ne otkriva ništa nepoznato jer jednostavno mi svi plivamo u ovim vodama. A, kad je riječ o proizvodnji, treba se sjetiti ne baš davne 1992., 3… kad je s najvišeg mjesta u Hrvatskoj proklamirano načelo prema kojemu mi nećemo proizvoditi ništa što se može bilo gdje u svijetu nabaviti po nižoj cijeni koštanja. I zato mi danas više ne možemo proizvesti ništa, ni čelik, ni televizor, ni automobil, ni brod (!!!), ni cipele, ni turbinu, ni parni kotao, ni traktor, ni kosilicu, ni ručni alat, ni namještaj, ni odjeću, a bogami više ne ni krumpir, mrkvu, o grahu i češnjaku da se i ne govori… Nas je onaj kojemu dižemo spomenike predodredio za konobare dok nas i odatle ne potisnu – Mongoli…

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT