Priča o najboljem igraču šaha u Lici

Čitam što je Damir Karakaš objavio na Facebooku 25. 4. 2019.

”Da bih dočarao razinu ludila, izdvojit ću jutrošnju poruku mog rođaka, inače najboljeg igrača šaha u Lici:

”Sad si stvarno pretjerao,izrode,nemas talenta negobseres po svom narodu,po svom Brinjskom kraju,letincari i plascicari su uvjek imali sto jest,i orssce i krompir janjce itd,a ti si taj koji i dalje jedes govna i to iz padele brinjske,odvratan si pokvaren,lud,bezobrazan i ne seri,nitko te nikad u Brinju bije dirao,ali nakon ovog sranja sto sad seres,nisi vise dobrodosao u Brinjski kraj,preko sto ljudi me zvalo zbog tebe,ti si jedno jgoslovensko komunisticko govno i nadtavi da jedes svoja srbocetnicja govna,ali sto dalhe id Brinja,ti si hedan parazit netalentirani koji ne moze smislutu normalnu fabulu romana,itd,nego si smislio foru da se ustaknes pljuvanjem po svome hrvatskom Brinju,to govori da si jedno obicno sebicno pokvareno govno,jer,s obzirom da i dalhe hedes govna iz padele iz plascice,pun si govana i bio si i istao govno,i da ti ja dam ideju za sledecu tvoju knjigu,nor silovanje beke baba Vune u plascici od strane nekog bistrog mladica koji je volio stripove,siguran sam da ti je ta fabula poznata i da bi vrlo brzo usao u glavni lik i uzivao u tome,bez govana i pljuvanja po svom zavicaju!A,sad mrsh govno”.”

Malo znam o Damiru Karakašu, ali si pokušavam objasniti položaj autora – slobodnomislećeg, otvorenog i iskrenog – u ovakvom obiteljskom, hrvatskom okruženju.

Što je nagnalo ”najboljeg igrača šaha u Lici” i očito do nedavno Damirove bliske osobe da takvo nešto napiše o svom rođaku Damiru. Kako ga je Damir povrijedio, što je ”šahista” zaboljelo?

Što su sve takvi ”šahisti” u nekom sljedećem koraku u stanju učiniti ”drugome”, kad to rade svojim ”bližnjima”!?

Što su tek radili onim ”daljnjima” kojih, na njihovu žalost, više nema kao ”stalnog remetilačkog faktora hrvatske državnosti”.

To je mrak iz kojeg kreće hajka. Poruka je jasna, Damire: dok si uz Senu i po pariškim mostovima svirao harmoniku i izvodio predstave u pariškoj podzemnoj željeznici, studirao francuski i pisao priče iz Europe, a bio daleko od kuće… bio si nam na ponos? To što sada radiš, to se doma ne radi, pogotovo ne ”po svom hrvatskom Brinju”. N’bva kua, rekao bi Robi K

U nedostatku ”onih” poseže se za ovim ”remetilačkim faktorima” unutar svog plemena, nad kojima će se upotrijebiti i druge kaznene mjere ako zatreba.

Taj potencijal zla, skriven čak i u likovima koji su ”najbolji u šahu”, je ona tiha i prikrivena prijeteća jeza od koje nema obrane ni spasa za ovo društvo jer ga razara iznutra, metastazira u sve organe.

Sve je naizgled pitomo, divna priroda, nacionalni parkovi, gostoljubivost, najbolji krumpir, a tek basa… svi liče čak na ljude, humanoide.

Međutim, to je mrak iz kojeg kreće hajka. Poruka je jasna, Damire: dok si uz Senu i po pariškim mostovima svirao harmoniku i izvodio predstave u pariškoj podzemnoj željeznici, studirao francuski i pisao priče iz Europe, a bio daleko od kuće… bio si nam na ponos? To što sada radiš, to se doma ne radi, pogotovo ne ”po svom hrvatskom Brinju”.

N’bva kua, rekao bi Robi K.

Sve je isto kako je oduvijek bilo, samo se pretvaramo da to ne vidimo.

Naša Hrvatska paralaža o državnosti, časti, domoljubu, katoličanstvu, Bogu i Hrvatima izlazi na vidjelo u svojoj punoj laži. Idilična slika se ljušti kao slika Doriana Greya i pokazuje svoje stvarno lice.

Damir Karakaš je možda najbolji primjer Hrvata preko kojeg će se ta ”idilična” slika sadašnje Hrvatske počela ljuštiti, a kad će do kraja biti ogoljena, ovisi o svima nama.

Damir je u ”ljuštenju” idilične slike Hrvatske opasan čak i svojoj bližoj obitelji. Manje je opasan za sliku Hrvatske u svijetu nego za domaću upotrebu.

Prema svijetu loše glumimo uljudne, civilizirane građane – još i antifašiste, a doma znamo tko smo i što su naše tradicionalne vrijednosti u ”vjeri i u naciji”.

Damir Karakaš je možda najbolji primjer Hrvata preko kojeg će se ta ”idilična” slika sadašnje Hrvatske  počela ljuštiti, a kad će do kraja biti ogoljena, ovisi o svima nama

Reakcija ”najboljeg igrača šaha u Lici” na Damirov najnoviji roman ”Proslava” demonstrira sav jad licemjernog, zlog i opasnog mentaliteta u kojem je i sam pisac odrastao.

On, Damir, se drznuo da taj prostor i mentalitet književno i ljudski propita i prvenstveno sebi objasni zureći u prazan papir. Mogao je papir ostaviti praznim, ali nije. I svaka mu čast.

Ja sam vizualac, analiziram ljude po njihovim očima, licu, figuri… Kad sam Damira Karakaša vidio na fotki, prvo što sam uočio je široka kapa sa šiltom i mračan pogled ispod nje. Vjerojatno iz estradnih razloga malo je medijski dotjeran, stiliziran u nešto ”opakije” nego što jest.

Međutim, neki mrak izbijao je iz njega.

Kakvu muku nosi ispod te kape i tog pogleda nije me bilo posebno briga dok nisam kupio knjižicu ”Pukovnik Beethoven”, skromnu po formatu, izdanje 2012. za 30 kuna. Nikad za manje para više horora.

Osim ”Sjećanja šume” nisam drugo pročitao, ali hoću. Priča ”Ja sam” iz knjige ”Pukovnik Beethoven” objedinjuje sav naš i njegov mrak unutar istog nacionalnog bića koji se na stravičan način sada nastavlja na lik ”najboljeg igrača šaha u Lici”, ovaj put u realnom vremenu i u našoj svakodnevici.

Sad smo bukvalno sami sa sobom na istom brvnu, ali na suprotnim stranama; tko će koga zatući nad jamom?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Dobro došli u Jadovno
• ”Spusti dasku!”
• Hvala braći Kinezima: kanonizirat će Tita. Bit će para!
• Kažimo istinu o HAVC-u
• SRAM-a nemamo, a SMRAD nas guši.
• Sjećanje na Relju Bašića
• Čekajući ”Klinta Istvuda” – dočekasmo Antonija Álvareza III.

» Svi tekstovi ovog autora