Igor Galo
Slatko sanjam o tome što me očekuje od rane zore 8. 10. 2019. kad bunovan upalim radio i dočekam prve ranojutarnje vijesti HR radija. Najvjerojatnije će me lupiti po ušima dramatičan i patetičan glas spikera kojeg je dopala zla sudba da referira o godišnjici raketiranja Banskih dvora i Trga sv. Marka, zajedno s pripadajućom crkvom, od strane ”srbočetničke i zločinačke avijacije JNA”, što se dogodilo dan ranije.
Dok pripravljam kavu sjećanje me vraća vijesti od prije 28 godina u nemogućim uvjetima agresije i nasilja nad nevinom i mladom Hrvatskom državom. Sabor HR u katakombama poslovne zgrade INA-e u Zagrebu (u atomskom skloništu – hvala bogu izgrađenom i zaostalom iz perioda ”Ništa Nas Ne Može Iznenaditi” bivše Socijalističke Republike Hrvatske – države), odlučio da:
Suživota s narodima SFRJ nema više, a naročito s jednim od tih naroda.
Naše hrvatske, iskrene namjere da se po svaku cijenu očuva SFRJ – barem kao konfederacija, jel’ te, nije urodila plodom.
On misli da je to najbolja odluka koju je Sabor mogao donijeti, a ja mislim da je najgora koju je donio do tada. U kasnijem periodu su ”narodni poslanici” višestruko nadmašili sami sebe svojim odlukama iz te rane faze ”tranzicije k demokraciji”
Tromjesečni moratorij Hrvatskoj, koji joj je nametnula međunarodna zajednica, na jednostranu odluku o razdruživanju sa SFRJ isticao je 7.10.1991. Tuđman, a posebno Sušak poduzimali su sve ”što je u njihovoj moći” da se barem sačuva konfederacija zemalja bivše SFRJ kad već nije bila moguća federacija… Tako je nekako bilo, ako me sjećanje ne vara?!
Kad, ne lezi vraže … zločinačka vojna mašinerija okupatorske srbočetničke vojske raketirala je Zagreb, prijestolnicu Hrvata i to u njezino srce – Trg svetog Marka i Banske dvore baš zadnjeg dana isteka moratorija!
Nije nam bilo druge. Hrvatski Sabor, teška srca, okupljen na rezervnom položaju u katakombama INA-e čekao je znak (bum i tras) da donese odluku o razdruživanju s tamnicom naroda SFRJ.
Potresno i autentično svjedočenje o užasu i stravi izrečeno od oca nacije dr. Franje Tuđmana još mi i danas odzvanja tu negdje.
Suze su mi tekle niz leđa kad sam shvatio da smo mogli jednim udarcem – doduše bilo ih je najmanje 3, a možda i 6 (kako rekoše raketa ili bombi), ostati obezglavljeni – bez oca, sina i duha hrvatske nacije.
Usput, moglo je biti i druge štete, pa smo mogli ostati i bez, u tom trenutku predsjednika predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića, zatim i bez predsjednika SIV-a Ante Markovića i nebrojeno drugih uglednika tipa trija Šušak – Šale – Šeks, koji su s ocem Hrvata upravo pravili planove za ”mirno” razdruživanje od tamnice naroda SFRJ , skraćeno – Jugoslavije.
Uglavnom, to je bio dan za koji je kasniji predsjednik Sabora Luka Bebić rekao da će zauvijek ostati zapisan u povijesti hrvatskog naroda.
Slažem se, samo s potpuno suprotnog stajališta.
On misli da je to najbolja odluka koju je Sabor mogao donijeti, a ja mislim da je najgora koju je donio do tada. U kasnijem periodu su ”narodni poslanici” višestruko nadmašili sami sebe svojim odlukama iz te rane faze ”tranzicije k demokraciji”.
Rijetko grmlje i drveće – neoštećeno. Automobil (BMW), parkiran pod svodom ulazne kapije, zaprašen, ali sa svim staklima, neogreben! U travnjaku nevelik ”krater”, vidi se čak i limeni ljevak ukopan u zemlju – valjda od ”rakete”?!
Bez svih njih, pa i bez Jugoslavije, smo mogli ostati, ali u suštini leži pitanje – bez čega smo ostali zapravo toga dana? Jel’, netko od dužnosnika Vlade ili Sabora, neki građanin, poginuo u Banskim dvorima ili bio ranjen prilikom zločinačkog raketiranja Banskih dvora? Ukoliko jest, gdje su vijenci i spomen-ploče poginulim i ranjenim na godišnjice raketiranja (bombardiranja) i zašto se njima, nevinim žrtvama, ne odaje počast?
Što je to razbijeno i srušeno pitam se?
Mislim, ipak je to bilo 6 raketa (bombi)? Kolika je bila šteta, tko ju je popravio i uz koju cijenu?
Jedna od fotografija ”stravičnog” razaranja pokazuje salon gdje su se netom sastali Tuđman, Marković, Mesić, prije nego što su se ”igrom slučaja spasili” pogibelji. U tom salonu od ”strašne” detonacije ni masivni luster nije pao sa stropa, kao ni umjetnička slika sa zida, ali su (neka) prozorska okna izletjela iz šarki, a zavjese ostale nedirnute, a kamoli spržene ”napalmom”!?
Ništa spaljeno, ništa garavo, mora da su bile petarde u pitanju i u odgovoru. Scenografija kao iz jeftine filmske produkcije.
Televizija nam dnevno pokazuje stvarne efekte razaranje raketa ili bombi diljem svijeta, pa imamo neko saznanje o učincima tih razornih oružja.
Što reći za Banske dvore – čvrsto zdanje? – cigla na cigli. Trošna zdanja Gornjeg grada Zagreba, zajedno s Banskim dvorima razorila bi jedna kamenčina od stotinjak kila lansirana iz aviona brzinom od 400-500 km na sat s visine od nekoliko stotina metara.
Međutim, tu je Nacionalna dalekovidnica (HTV) spremna i budna za sve izazove koje joj je odredila nova država.
Revni novinari i kamermani već su mnogo ranije postavili kamere na sva važnija mjesta po Hrvatskoj, pa i na samu ”katedralu duha” na Prisavlju. Budnom oku kamere tako nije promaklo ni raketiranje Banskih dvora. Jedno veliko ”puć” čulo se i vidjelo do Prisavlja, a i dima je bilo negdje oko Trga svetog Marka – sve je to kamera zabilježila – ciljano.
Na izvanrednim popodnevnim vijestima na HTV-u bilo je prikazano i stanje netom nakon ”raketiranja” Banskih dvora. Kamera na stativu (?) unutar dvorišta Banskih dvora panoramskim snimkom uvodi nas u poprište ”eksplozije rakete” i otkriva što? – puno praha, pepela…
Suze su mi tekle niz leđa kad sam shvatio da smo mogli jednim udarcem – doduše bilo ih je najmanje 3, a možda i 6 (kako rekoše raketa ili bombi), ostati obezglavljeni – bez oca, sina i duha hrvatske nacije
Rijetko grmlje i drveće – neoštećeno. Automobil (BMW), parkiran pod svodom ulazne kapije, zaprašen, ali sa svim staklima, neogreben! U travnjaku nevelik ”krater”, vidi se čak i limeni ljevak ukopan u zemlju – valjda od ”rakete”?!
Snimka u kasnijim vijestima više nije ponovljena, s razlogom.
Do koje mjere su se filmadžije zaigrale po naputcima politike vidljivo je i iz objavljenih fotografija ”razornog raketiranja” Banskih dvora.
Rukopis je to Zdravka Smojvera iz tadašnjeg Jadran filma, specijaliste za filmske efekte, naročito eksplozije. Uradio je sve što je trebalo za filmsku predstavu, ali loše režiranu.
Dočekasmo 28. obljetnicu Hrvatske stvorenu na laži i mitomaniji, pljački i korupciji.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Sjedim na tuti i mislim: približava se Dan Armije
- Komentar koji rezimira sav jad i bijedu našeg okruženja
- Omogućimo Predsjednici da doktorira u sljedećem mandatu
- Zapravo imamo katolički i pravoslavni dan ustanka protiv fašizma
- Dobro došli u Jadovno
- ”Spusti dasku!”
- Hvala braći Kinezima: kanonizirat će Tita. Bit će para!
- Priča o najboljem igraču šaha u Lici
- Kažimo istinu o HAVC-u
- SRAM-a nemamo, a SMRAD nas guši.
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.